Mišljenja ad hoc

ad hoc

Josip Jović

Neumski harakiri

Prazni skupovi, osim u matematici, postoje i u politici. Jedan od takvih, još s pridjevkom znanstveni, održan je prošloga tjedna u Neumu u nazočnosti najviših političkih predstavnika Hrvata u BiH, predsjednice RH i ministra vanjskih poslova, te uz rektore čak četiriju sveučilišta, na temu: Hrvati BiH nositelji europskih vrijednosti.

Rasprava bijaše, kako se čulo, usmjerena na traženje budućnosti BiH i položaja Hrvata u njoj.

Lamentiralo se iz sve snage i na rubu suza o neravnopravnom položaju tog najmalobrojnijeg naroda koji pomalo nestaje, te o „puzajućim“ promjenama Daytona na njegovu štetu. Ponuđena su i rješenja, kojima nitko ništa ne može prigovoriti, a to su europski put BiH i konstitutivnost sva tri naroda u njoj. Zaključci su također veoma hrabri.

U njima se svekolika bosanska, hercegovačka, hrvatska i europska javnost uvjerava kako su BH Hrvati povijesno, još od renesanse, dali veliki doprinos europskim vrijednostima, kako oni imaju izgrađen identitet, te da konstitutivnost, tko bi to rekao, nije u suprotnosti s europskim vrijednostima.

Uglavnom niz sto puta čuvenih fraza bez ičega i imalo konkretnoga, jedno veliko dvodnevno ništa. Ali najzanimljivije tek dolazi. Dragan Čović, predsjednik vodeće nacionale stranke tog dijela hrvatskog naroda, izjavi kako federalizacija države nije rješenje, kako to nije hrvatska pozicija!?
On se izravno usprotivio rezoluciji Europskog parlamenta u kojoj je, zahvaljujući trudi i zalaganju EU zastupnika iz Hrvatske, istaknut princip federalizma kao temeljni i kao rješenje istinske ravnopravnosti, što je baš Hrvatima od najvećeg interesa. Čović je ovim stavom skočio u usta i svemu što je zadnjih godina govorio i što mu je bio politički program. Pravi politički harakiri.

Što se to dogodilo? Deklaracije su jedno, a zakulisne igre drugo. Odmah nakon spomenute rezolucije Lars Gunar Wigemark, predstavnik istog tog EU-a, obišao je u Zagrebu Plenkovića i Petrova da bi kazao kako o „trećem entitetu za sada ne treba raspravljati“.

A hrvatske političke strukture povijaju se pred svakim malim povjetarcem, olako dižu obje ruke u zrak pred i najmanjim pritiscima, prijetnjama ili ucjenama. Jedno je puk kojemu se prodaje magla da bi se dobili izbori, a drugo je moć i mač iznad glave. Hrvatima općenito, ne samo u susjednoj državi, nitko ne može nanijeti toliko štete koliko oni sami sebi. Ne znaju što žele, a ono što žele ne smiju izustiti.

Sada se Čović i ekipa tješe promjenom izbornog zakona koji bi omogućio da Hrvati barem sami biraju svoje predstavnike, ali ni to neće dobiti.

 

Naslovnica ad hoc