Mišljenja ad hoc

ad hoc

Josip Jović

Strah od Jugoslavije

Prema istraživanju Agencije IPSOS na uzorku od 10,5 tisuća ispitanika, a koje donosi Jutarnji list, Hrvati su definitivno raskrstili s Jugoslavijom i jugoslavenstvom i po tome su im najbliži kosovski Albanci. Jugoslavenima se u Hrvatskoj osjeća 2,8 posto ljudi, iako ih 18 posto žali za Jugoslavijom. U Srbiji, za usporedbu, za tom bivšom državnom suze lije čak 71 posto ispitanika, a imaju, dodali bismo, i zašto. Istraživanje je, što je također jedan zanimljiv detalj, financirao Norwegian Research Council iz Osla!

Homogena nacija

Autori istraživanja koje nosi naslov „Strateški simboli izgradnje nacija u jugoistočnoj Europi“, provedenog pod vodstvom Vedrana Pavlakovića sa Sveučilišta u Rijeci, s pravom zaključuju kako su Hrvati potpuno izgrađena i homogena nacija, što se još potvrđuje pozitivnim i složnim odnosom prema nacionalnim simbolima i prema novijoj nacionalnoj povijesti. Dvojbena je samo konstatacija kako se radi o „uspjelomTuđmanovu projektu“. Naime, nacije se formiraju stoljećima, a ne u jednom desetljeću.

Istraživanje pokazuje da postoje određene podjele u odnosu na pokrete iz Drugoga svjetskog rata. Tako 40 posto hrvatskih građana ima pozitivan stav prema partizanskom, a 36 posto prema ustaškom pokretu. No, i ovdje postoji jedinstvo u motivima pozitivnog vrednovanja bilo jednog, ili drugog pokreta. I jedni i drugi pokretu koji favoriziraju kao najveću zaslugu pripisuju obranu nacionalnih interesa. Po tome se vidi koliko su naše podjele na temama iz prošlosti često glupe i isforsirane.

Postoji još jedan zaključak o kojemu bi se dalo diskutirati. Novinar i voditelj zaključuju kako je strah od Jugoslavije koji se pripisuje rigidnoj desnici, eto, bezrazložan i deplasiran.

Oprez nije suvišan

Strah je možda deplasiran, ali oprez nije suvišan. Europska unija nas i nadalje do besvijesti svrstava u „zapadni Balkan“, na što sve naše političke garniture, osim predsjednice, bespogovorno pristaju.

Indikativno je i to kako je jedan norveški institut bio toliko zainteresiran provjeriti stanje duhova u državama bivše Jugoslavije, bez Slovenije. Narod, znamo to i bez istraživanja, nije za Jugoslaviju, nije to nikada ni bio i nitko ga ništa nije pitao ni 1918. ni 1945. Za Jugoslaviju je bila samo skupina intelektualaca i političara, tražeći u tom okviru rješenje hrvatskog pitanja, brzo uvidjevši promašaj vlastite ideje.

Danas na javnoj sceni imamo vrlo glasne političko- kulturnjačko-medijske kružoke drugačijeg nadahnuća koje se kreće od jugonostalgije do jugoslavenskog šovinizma, a prepoznaju se po nesmiljenoj kampanji o sveopćoj „ustašizaciji“.

Naslovnica ad hoc