Država namjerava povjeriti dio svojih nekretnina županijama i gradovima na upravljanje. Navode kako je postojeći pravni okvir neučinkovit te da nema dovoljno državnih službenika koji bi rješavali veliki broj predmeta, pa su se odlučili na decentralizaciju. Prijedlog Zakona o upravljanju nekretninama i pokretninama u vlasništvu Republike Hrvatske upravo je na javnom savjetovanju. Kako će utjecati na lokalne uprave, pitanje je oko kojega se župani ni gradonačelnici javno baš i nisu oglašavali.
„Dosadašnji pravni okvir uspostavljen važećim Zakonom o upravljanju državnom imovinom nije ostvario potrebnu učinkovitost upravljanja portfeljem nekretnina u vlasništvu Republike Hrvatske, koja je trenutno niska i nezadovoljavajuća zbog kompliciranih postupaka raspolaganja, neadekvatne interne baze podataka, velikog broja aktivnih predmeta te nerazvijenog sustava za podatkovno i programsko upravljanje portfeljem nekretnina”, navedeno je u obrazloženju. Država ovim zakonom želi postići ubrzanje aktivacije neiskorištene imovine i postići smanjenje portfelja nekretnina u svom vlasništvu. Županijama, gradovima sjedištima županija i velikim gradovima povjerit će poslove upravljanja neizgrađenim građevinskim zemljištem i građevinama sa zemljištem nužnim za redovnu uporabu te građevine, a koje se nalaze na njihovom području. Ovdje se to odnosi na Dubrovačko-neretvansku županiju i Grad Dubrovnik. No, upravljanje stanovima i poslovnim prostorima te rezidencijalnim objektima, država namjerava povjeriti društvu Državne nekretnine d.o.o.. Kako tvrde, decentralizacijom žele omogućiti brže i učinkovitije rješavanje imovinskopravnih odnosa na državnim nekretninama u svrhu realizacije infrastrukturnih i razvojnih projekata.
Župani ili gradonačelnici bili bi ovlašteni pokretati postupke raspolaganja nekretninama čija je procijenjena vrijednost ili je ukupni iznos procijenjene naknade do 130.000 eura. Od toga iznosa do milijun eura, sve odluke trebale bi ići na Gradsko vijeće, odnosno Županijsku skupštinu. Država zadržava pravo odlučivanja o nekretninama vrednijim od milijun eura.
Prije donošenja odluke o pokretanju postupka raspolaganja pravnih poslova u svrhu prodaje, darovanja, razvrgnuća suvlasničke zajednice ili osnivanja prava građenja, nadležna županijska i gradska tijela bila bi dužna pribaviti prethodnu suglasnost resornog ministarstva.
- Pitanje je što to država ovdje ima a da nije pod nekim drugim sustavom i ima li išta atraktivno. Što bi tu Grad Dubrovnik uopće dobio, a da nije riječ o negrađevinskom zemljištu Hrvatskih šuma ili Hrvatskih cesta? Županija bi možda dobila Kupare ili neke druge vojne nekretnine – komentira dubrovački gradski vijećnik Andro Vlahušić.
Bivši gradonačelnik kaže kako je u svojim mandatima ‘pročešljavao‘ registar državne imovine na području Dubrovnika.
- Radili smo ozbiljne dokumente, išli sa zahtjevima i mnogo toga dogovorili s Pejnovićem (Mladen Pejnović, u to doba predstojnikom Državnog ureda za upravljanje državnom imovinom, opa.a). Znam za zemljište u Orašcu, na Petki, na Nuncijati,... 30-ak zemljišta – kaže Vlahušić.
Kaže kako je uglavnom riječ o zemljištima na kojima nije dopuštena gradnja, a država ne traži prenamjenu zemljišta u građevinsku zonu.
- Jedini čovjek koji je javni sektor pokušao učiniti učinkovitim je Andro Vlahušić pa je za jedno osuđen, a za drugo mu se sudi. Stoga, nisi blesav da to radiš – komentira bivši gradonačelnik.
Ukoliko predloženi zakon bude donesen, predviđeno je da se sredstva za obavljanje povjerenih poslova upravljanja zemljištem osiguravaju se raspodjelom ostvarenih prihoda od raspolaganja tim nekretninama, na način da 60 posto pripada Republici Hrvatskoj, a po 20 posto županiji i jedinici lokalne samouprave prema mjestu gdje se nekretnina nalazi, neovisno o tome koje je tijelo donijelo odluku o raspolaganju nekretninom.