Pa gdje su ti silni ljudi?
Nekako će bit'
'To su sve radnici s Lopuda i Šipana koji tu ostavljaju automobile, pa s brodicama otplove na otoke', pojašnjava nam Toni Curić s beach bara na brsečinskom mulu. Mali obiteljski obrt radi četvrtu godinu. Pogođen je koronom kao i većina svijeta, ali Toni nije od onih koji kukaju. Nekako će bit', kaže uz široki osmijeh.
- Došao sam na ideju za otvaranje ovog beach bara još dok je moja kći Karmen bila mala. Došli bismo na kupanje, a ovdje nije bilo ničeg za popit' ni pojest'. Ona bi svako malo rekla 'Tata, ja sam žedna', pa za uru 'Ja sam gladna', pa bi ja palio auto i išao u selo po pet puta. I onda sam rekao, ako nitko ne otvori dok ja pođem u penziju, onda ćemo mi to otvorit'. I tako se ta ideja realizirala – kazuje Toni koji je, iako je tek zašao u pedesete, već u mirovini. Zahvaljuje to radu u vojsci, u kojoj je proveo 26 godina. I tako, zajedno s kćeri Karmen i neputom Frankom Lučićem, drži mali bar koji ove godine nije opravdao svoje postojanje, ali oni se ne daju.
- Sezona – možemo li je nazvati tako uopće? Bitno je preživjeti. Bio sam mišljenja da nećemo čak ni raditi, ali smo ipak otvorili 15. lipnja. I evo, radit ćemo do kraja rujna, ako ne bude kiše – kazuje. – Bilo je nešto malo stranih gostiju, a najviše familija iz Grada s djecom, koji dođu vikendom popodne. I uvijek se vraćaju, samo zato što je more čisto – govori Toni, rođen u Gradu, ali uvijek vjeran svojim Brsečinama, odakle mu je pokojni otac Mato. Danas u njihovoj kući u selu živi njegova majka Sonja.
Prošla Salma
Brsečinski mul je mjesto gdje se ukrcavaju gosti za popularni restoran 'Bowa', pa se Toni nagledao raznog 'jet seta', posebno nogometaša. Sjeća se da je tuda prošla i hollywoodska glumica Salma Hayek, a na pitanje je li lijepa uživo kao na fotografijama, glasno se nasmije i odgovara – 'ne smijem reć'. Baš u tom času mladi ga, zgodan i ušminkan par pita koja brodica vozi za 'Bowu'. Deset je ujutro, a oni sređeni kao da idu u Bečku operu.
Brodica taman staje na mulu, koja je, kako kaže naš sugovornik, postala operativna obala za dva elafitska otoka, Šipan i Lopud, a nije predviđena za to. Trebalo bi napraviti bolje i veće pristanište, ističe naš sugovornik.
- U normalnim sezonama tu dnevno pristane stotinjak brodica, od hotelskih do privatnih. Godinama govorim da je ovo opasno mjesto za pristajanje. U strahu smo za djecu. Na tom se mulu ljeti kupa 50-tak djece. Ne daj Bože kakve nesreće, ali moram reći da su ljudi prilično disciplinirani, nije bilo prevelikih incidenata. Stalno gledam i interventiram kad treba. Ljudi to znaju i poštivaju jer ne radim to za sebe, nego za opće dobro. Neki dan sam se na jednog dobro izgalamio jer je prebrzo uplovio u uvalu. Rekao sam mu da sam mu spasio deset godina života. On me pita kako? Pa spasio sam te od robije, da ne ubiješ nekoga! – temperamentno opisuje svakodnevne probleme brsečinske uvale.
Prepadnu se
Posebna priča je parking. Zbog cijelog niza parkiranih automobila uz ionako usku cestu, mnogi se gosti samo okrenu i odu. Ljudi tu parkiraju jer je besplatno, kaže Toni, i apelira na nadležne da poduzmu nešto po ovom pitanju.
- Koliko puta strancima izvedem auto uzbrdo uz sve one parkirane aute jer se oni prepadnu – govori. – Ove godine je malo bolje jer ne rade Hotel Lafodia i Hotel Šipan, pa je manje onih koji se tu inače parkiraju – otočana, njihovih gostiju, radnika i kooperanata koji blokiraju čitavu uvalu, pa domicilno stanovništvo Brsečina ima veliki problem – govori Toni.
Zbog svih ovih razloga, mnogi privatni iznajmljivači u Brsečinama uz svoje smještajne jedinice reklamiraju neke druge plaže kao idealne za kupanje jer ljudi o tim problemima čitaju na internetu. A brsečinska je na ovom dijelu Jadrana možda i najljepša, lokalpatriotski ističe Toni. Jedino što joj nedostaje jest voda - nigdje nema ni špine ni tuša.
- Možda sam ja tu subjektivan, ali more je čisto, zaista je prekrasno. Govorilo se o tome bi se pravila nova lučica tu iza ponte, prema otočicu Sjekirici. Onda bi gore bio parking za otočane, za 100 auta, i naša bi uvala bila rasterećena. Ali od ideje do realizacije prođe puno. Pogotovo sad zbog ove krize, Bog zna hoće li i kada – kaže. Na odmorištu, gdje staje i brsečinski autobus broj 35, nema kemijskog WC-a pa ljudi idu 'po šumi', ali zato uvijek ima smeća jer dva kontejnera koja su tamo, nisu dovoljna, apelira naš sugovornik.
Kriva ulica
Brsečine su samo 20-tak kilometara daleko od Grada i zadnjih su se godina, dodaje Toni, jako razvili – sad već imaju desetak vila s bazenima. Tu je i mali hotel po sredini sela od obitelji Katalinić koja živi u Beču, a u završnoj je fazi i novi hotel obitelji Bošković.
Do brsečinske uvale uopće se ne mora automobilom – tu je, još od Austro-Ugarske, Kriva ulica koja presijeca brdo do magistrale, uredno pokošena. Vodi do crkvice Svete Ane, zaštitnice sela, koja stoji neobnovljena niz godina. Krivoj ulici nedostaje samo svjetlo po noći – pale su tu, ali valja ih vratiti u funkciju. Lijepo je prošetati tim putem i ljeti jer je sva u hladu zahvaljujući gustoj vegetaciji koja je natkriva.
U brsečinskoj uvali nitko ne živi za stalno, tu su samo dva-tri vikendaša. Prije nekoliko godina je ljetnikovac Cvijete Zuzorić kupio zagrebački poduzetnik koji se odmah i sprijateljio s mještanima. Obožava boraviti tu. Nije ni čudo – daleko od užurbanog svijeta ovdje nalazi mir i komunikaciju s dobrom i gostoljubivom čeljadi!