Bravo majstori! Uspjelo nam je. Dubrovnik nije postao samo nacionalna vijest, sad smo i u svjetskim razmjerima izašli na svim portalima.
Ovdje na domaćem terenu proslavio nas je Roko Prč, naš gradski vijećnik kojeg smo izabrali da bi promovirao otvaranje javne kuće u Dubrovniku, a izvan toga da bi nas uveseljavao svojim pijanim eskapadama na gradskim sjednicama. Čini se da u Dubrovniku ima sasvim dovoljno ljudi s biračkim pravom kojima je to simpatično i zabavno, pa nas je naš Ivica, vječna mu hvala, izbacio na nacionalne naslovnice i tv dnevnike. Meni nekako nije smiješno, ali poštujem volju Dubrovčana i vrijednosti kojima se rukovode.
Svjetsku slavu stekli smo najavom da ćemo zabrani povlačenja kofera preko Straduna. Koliko sam shvatio, Grad je bio oduševljen i nemojmo se lagati, taj je prijedlog ugrađen u crtić koji se s ponosom prikazuje putnicima našeg nacionalnog avio prijevoznika. A evo u ovom trenutku, dok ovo pišem, na svjetskim turističkim i news portalima taj se crtić vrti češće nego Tom&Jerry na YouTubeu.
OK, u startu se nešto nisam sprijateljio s tom idejom. U šoku i šali, rekao smo da bi više smisla imalo zabraniti našim suprugama da viču na nas i da hodaju u štiklama, jer ako nešto bode uho, onda je to – to. Međutim, gradskim ocima je trebalo nešto vremena da - u meandrima političkog prepucavanja, stranačkom mudroslovlju i svekolikoj logoreji - shvate da su mrvicu pretjerali. I tako je vijest postala svjetska.
U posljednjih dan ili dva objavljeni su sljedeći naslovi: New York Post - Koferi zabranjeni u popularnom europskom turističkom odredištu kako bi se smanjilo zagađenje bukom, britanski Mirror - Vodeći europski grad zabranjuje kofere na kotačiće a bi se Britanci mogli suočiti s kaznom od 230 funti, novozelandski NZHerald - Dubrovnik zabranjuje prtljagu na kotačima iz starog grada i nadzire razinu buke kafića. Tu je još i niz specijaliziranih, turistima namijenjenih izdanja poput TimeOut-a, LonelyPlaneta, azijskog portala Travelandleisureasia koji kaže - Evo zašto Dubrovnik, grad iz ‘Igre prijestolja‘, zabranjuje kofere na kotačiće.
Ima toga još. Samo u tražilicu utipkajte nešto kao "Dubrovnik bans wheeled suitcases to fight noise pollution" i provjerite sami ako ne vjerujete. I velika većina tih portala usput objavljuje i crtić na kojeg smo jako ponosni, a u kojem našem gostu zaprijetimo kaznom, na što se on spektakularno uhvati za glavu. Koji ga je vrag tjerao da dođe baš u Dubrovnik.
I kako to kod nas već ide, sad ćemo tražiti krivca. Glave će se najprije okrenut prema gradonačelniku. To mu ide uz funkciju i kad je zasluženo i kad nije. Ne znam čiji je slogan Respect the City, ali vezuje se uz njegov mandat. I to je projekt kojeg hvale i nastoje kopirati mnogi gradovi, ne samo hrvatski, nego diljem Mediterana. Međutim, kako smo osjetljivoga sluha i lakog sna; kako smo dosta nervozni kad se ne naspavamo, nama je taj Matov projekt odmah bio juha na pantarulu. Treba to žešče; sve zabraniti, ukinut, odgodit. Srđevci su rekli - ispričavam se, napisali – da je taj plan samo prazno slovo na papiru i da u podtekstu projekta Respect the City zapravo stoji Fuck the Citizens.
Daleko od toga da su u tome bili usamljeni. Gdje su vlasnici gradskih apartmana u toj priči. I njima je bilo stalo do mirnog sna njihovih gostiju. Građane, one koji uistinu žive unutar zidina, pitalo se zadnje. Njima kvalitetu života umanjuju mnoge druge, daleko krupnije stvari, ali, kao, to će se riješiti. Najvažnije je riješit buku, pa ćemo onda dostavu, pristup hitnim službama i te stvari. Na galamu i silu smo htjeli riješiti problem buke, a sad će nam svi biti krivi osim nas samih.
Kaže se da dijamanti nastaju samo pod velikim pritiskom. Evo smo iznjedrili jednoga i postali svjetski biser. I što ćemo sad?
Ništa! Jedna glupa vijest i jednako loš i dosadan crtić za odrasle neće promijeniti turističke navike u svijetu. Možda će se gdjekoji turist i prepast, ali da ćemo propast - nećemo. Ne ni da je Dubrovnik turistima preskupa destinacija, a i to je idiotarija koju nastojimo plasirati u svijet svim silama. Dubrovnik je preskup njegovim građanima, ali turiste zanima sadržaj.
Ne mislim da buka u Dubrovniku nije problem. Problem je i to ne samo u zidinama. Pitanje je samo mjere i načina na koji pristupamo rješavanju tih problema. To su komunalne stvari, a mi se bavimo političkim prepucavanjima i interesnim lobiranjima. Možda je po ovoj sparini najbolje prestati s tim, malo se skloniti u hlad i onda svježe glave pokušat smislit nešto konstruktivnije od traženja krivca, prijetnji, zabrana, i sankcioniranja.
Gužva, buka i ulična vreva oduvijek su u Dubrovniku predznak blagostanja.
Ajmo u tome naći mjeru.