Dalmacija Split

spoj nespojivog

U ovom elitnom splitskom kvartu kvadrat košta 'po zlato', a svoj dom ovdje su pronašla čak četvorica gradonačelnika, no uz muzeje i predivne plaže, krase ga i - septičke jame

spoj nespojivog

Zamislite nadrealnu situaciju: u istoj gradskoj četvrti nalazi se nekoliko muzeja i u njihovoj neposrednoj blizini septičke jame. No, ne morate zamišljati; dobro došli na Meje!

Dakle, spoj nespojivog, odlike ruralnih područja i prvorazredni kulturni sadržaji u (ne)skladnom su suživotu, i to u dijelu grada za koji je njegov dugogodišnji dužnosnik iz kotarskih struktura, bivši čelnik i aktualni dopredsjednik Pjero Baranović, kazao: Ovaj je kotar percipiran kao luksuzni, ali to je samo zbog čuvenja!

Ipak, ni 'čuvenje' ne dolazi bez vraga; tomu je zaslužno više faktora. U prvom redu, geografski smještaj koji obuhvaća otprilike trećinu park-šume Marjan – za manje upućene, dio pripada Špinutu, trećina Varošu, a možda najljepši, priobalni južni dio većma GK-u Meje.

Nadalje, Meje u svom 'portfelju' imaju i Zvončac, mikrolokalitete poput Jadrana i plaže Ježinac, antologijski Kaštelet s pripadajućim 'nadobalnim' sadržajima, Kašune trenutno amerikaniziranog naziva pod okriljem županijske koncesije, nekoliko prekrasnih crkvica, Muzej arheoloških spomenika i Meštrovićevu galeriju...

K tomu, Meje su jedno od rijetkih mjesta u gradu s minimalnom stopom narkomanije, a uz to što nisu 'probodene špricom', nisu ni na party-rutama poput Bačvica i Špinuta, u večernjim satima vikenda i o utakmicama, ultrama i sličnom više nalik pisoarima negoli otmjenim četvrtima praktično usred grada.

Tunel bez dozvole

Svejedno, na Mejama još ima posla, smatra savjesni Baranović, dobar poznavatelj stanja na terenu.

- Izdvojio bih probleme s prometnom povezanošću, prvenstveno tunel koji nema uporabnu dozvolu! Izgrađen je za MIS (Mediteranske igre u Splitu 1979. nap.a.), za 'prvu ruku' sa samo po jednim trakom u dva pravca, i namjerom da se proširi dvostruko. No, uslijed intenzivne gradnje i nečije inertnosti, sad je ta opcija praktično nemoguća - pomalo tužno će entuzijast Baranović, inače 'fetivi' stanovnik Meja od malena.

- Jedan smo od prostorno najvećih kotareva – od čega velik dio otpada na park-šumu – i nevelikim brojem stanovnika, tek nekih 4200. Zanimljivost Meja je da je dom čak četvorici zadnjih gradonačelnika Splita: Ivanu Kuretu, Željku Kerumu, Ivi Baldasaru i aktualnom Andri Krstuloviću Opari.

A za razliku od svog prethodnika, Opara je pokazao izuzetan sluh za probleme ne samo grada, nego i vlastitog kotara; tu prvenstveno mislim na rješavanje problema kanalizacije (nepostojeće!) od Vile Dalmacije do Instituta, koji se za razliku od 'tijesnog' tunela još i može riješiti - smatra naš sugovornik.

Ono što Meje čini posebnim kotarom jest i struktura 'dobrodržećih' stanovnika.

- Čujte, ovo je uvijek bio kvart generala i admirala. Od živućih tu svoj dom imaju viceadmiral Zdravko Kardum, general-bojnik Luka Džanko, admiral Božidar Grubišić...

No, s druge strane, tu imate notorni problem nedostatka dječjeg igrališta za male 'Mejane', koji imaju doduše ono školsko, ali samo za potrebe nastave. Zvončac s predivnom livadom nije rješenje jer se tamo ne mogu trajno postaviti branke, a i stabla nisu najbolji partner za nogomet i rukomet.

Ni tegobe oko pronalaska parkirnih mjesta nisu mimoišle ovaj kotar, zagušen automobilima posebice uokolo Banovine tijekom radnog vremena, odnosno na južnoj strani Marjana za ljetnih mjeseci - kazao je Baranović, željevši još nešto apostrofirati za kraj:

- Višekratno sam, pa ću i ovom prigodom, apelirati da se sanira odronjena marjanska stijena na dnu Marasovića ulice, kod Šurjakove kuće; riječ je o još uvijek potencijalom klizištu! No, od ove godine Dan kotara više na pada na Svetoga Stjepana, nego na dan kad se časti Gospa od Sedam Žalosti, trećega rujna. Ako poteštati ništa ne učine, ostaje nam barem Gospin zagovor – trpko se našalio za kraj Pjero Baranović, gorljivi Mejanin.

Nalik Okrugu Donjem

A što kaže struka o Mejama pitali smo prof.dr. Darovana Tušeka.

- More ispred, Marjan iza; uz to idealni topografski parametri blage padine prema jugu i relativna blizina gradskog središta - sve to je predestiniralo Meje za elitnu gradsku rezidencijalnu zonu. Pa ipak, sve do Drugoga svjetskog rata na Mejama su bile izgrađene tek pojedine obiteljske vile, a jedini ambiciozniji i obimniji iskoraci su Meštrovićeva galerija, Crikvine i nekadašnji pansion Siller.

No, prvorazredne prostorne performanse za novu izgradnju prepoznate su već krajem međuratnog razdoblja, pa je u urbanističkim planovima iz tog vremena na Mejama predviđena opsežna nova izgradnja sve do Bambine glavice. Takva rješenja uvrštena su i u poslijeratnu „Direktivnu osnovu" iz 1951, u kojoj su Meje u cjelini namijenjene stambenoj izgradnji, i to i s južne i sjeverne strane Meštrovićeva šetališta.

U kasnijim planovima iz 1960-ih godina ipak se reducirao taj opseg planirane izgradnje; nova gradilišta zapadno od Galerije Meštrović otvarana su u početku tek za pojedinačne obiteljske ili vikend kuće „naših rukovodilaca i uglednih građana", a potom se širom otvorio put stanogradnji, ali samo do utvrđene zapadne granice položene negdje na sredini zone između Zvončaca i Kašuna.

U zoni južno od Šetališta izgradnja je zabranjena, a pojas uz sjevernu stranu Šetališta bio je namijenjen javnim sadržajima kulture i obrazovanja; izgrađen je tako i antologijski Kauzlarićev Muzej hrvatskih arheoloških spomenika.

Nakon privatizacije građevnog zemljišta 1990-ih godina krenuo je pak stampedo osvajanja novog područja izgradnje i stalni pritisak za pomicanje zapadne i sjeverne granice građevnog područja. Intenzivnu stambenu izgradnju nije pratio nikakav suvisli plan, pa to „elitno" gradsko naselje iz dana u dan poprima urbanističku fizionomiju Okruga Donjeg na Čiovu i sličnih priobalnih aglomeracija.

Situaciju ne mogu puno popraviti pojedinačne vrlo zanimljive arhitektonske realizacije kao što su one Ivana Vitića, Ive Radića, Dinka Kovačića, Saše Bui, Vjekoslava Ivaniševića i drugih arhitekata.

Međutim, stalno natrpavanje Meja gustim tepihom komercijalnih novogradnji jednostavno je nezaustavljivo; Bambina glavica vijori kao crvena krpa pred očima svih vlasnika zemljišta i potencijalnih investitora, i samo je pitanje vremena kad će bageri stići do nje.

Meje su se ionako već davno u svijesti građana i gradske vlasti počele odvajati od cjeline Marjana. Arhitekt Frano Gotovac često je pisao o tom odnosu Marjana i grada i o neostvarenoj ideji da se Marjan „spusti" u grad.

Parafrazirajući te misli moglo bi se i u slučaju Meja, na žalost, zaključiti da se Marjan nije spustio u Meje, ali su se Meje popele na Marjan.

 

Što kažu stanovnici Meja?


Tanja Bulić (32), žena-pomorac:

- Doselila sam na Meje nedavno, i već sam oduševljena! Mir Božji, ima obilje zelenila, sve što treba mi je blizu: roditelji, Lučka kapetanija, središte grada. Čak mi ni cijena najma nije previsoka, u rangu je drugih, lošijih kotareva. Super!

Aljoša Armanda (45), pomorski časnik:

Cili život sam u Njegoševoj, i navika sam, lipo mi je ovde. Ipak, nedostatak su loše autobusne veze (mada se ne vozim puno), problem je nekad i kad treba hitna intervencija prve pomoći, na primjer kad je bija prosvjed umirovljenika na Zapadnoj obali. Volija bih i da ima više rekreacijskih prostora (a ne samo jedna teretana u sklopu hotela Jadran), i neko igralište za dicu. Inače je ugodno, mirno i šta je najvažnije, nema uličnog kriminala.

Ocjene:

Fasade: 5
Komunalni red: 4
Zelenilo: 5
Parkirna mjesta: 4
Opći dojam: 5
Cijena četvornog metra (prosjek): 3000 eura

 

Naslovnica Split