Dalmacija Split

dvije muhe jednim udarcem

Stručnjak sa Šumarskog fakulteta poručuje: Razapnite me, ali dobro je da se borovi na Marjanu suše! Sad je prilika da ih se zamijeni vrstama koja ne mogu doći 'do zraka'

dvije muhe jednim udarcem

Na zagrebačkoj konferenciji Hanze Medije o obrani i prevenciji od požara dalmatinskoj "opožarenoj" javnosti posebno je zanimljiva rasprava bila "Sanacija opožarenih šuma i prevencija požara" na kojoj su sudjelovali eminentni hrvatski šumarski stručnjaci.

U Dalmaciji se već godinama vode prijepori šumara, agronoma, poljoprivrednika i ekologa oko jedne biljke – alepskog bora.

Dok ga šumari nazivaju pionirskom vrstom koja ponajbolje uspijeva na našem kršu, sprječava eroziju terena i najbrže se obnavlja, ljudi koji se bave poljoprivredom smatraju ga crnim vragom koji prekriva poljoprivredne terene, nezaustavljivo se širi, poput predatora guši druge biljne vrste i nevjerojatno je zapaljiv.

Ekolozi, posebno oni u gradskim sredinama kojima je sve zeleno jednako i vrijedno, ne prave distinkciju između borovih i ostalih šuma i ne dozvoljavaju da ga se dirne, smatrajući ga – simbolom Dalmacije. Agronomi im na to odgovaraju kako je alepski bor zapravo spomenik ljudskoj lijenosti.

Zapuštena park-šuma

Komentar svih ovih stavova potražili smo kod akademika Igora Anića sa Šumarskog fakulteta u Zagrebu, koji u prvoj rečenici upozorava kako treba poznavati razliku između šumskog i poljoprivrednog zemljišta kako bi se uopće moglo razgovarati o problematici alepskog bora.

– Alepski bor jest najbolja pionirska vrsta i iznimno je koristan na šumskim površinama, dakle na dalmatinskom kršu gdje sprječava eroziju tla i stvara preduvjete za razvoj drugih vrsta. Ali na poljoprivrednim površinama mu nije mjesto i to treba jasno reći.

- Međutim, većina borovih šuma koje vidimo raširena je preko zapuštenog poljoprivrednog zemljišta, koje je najčešće u blizini ljudskih naselja i stoga predstavlja veliku opasnost za vrijeme ljetnih požara. Moramo biti svjesni jedne činjenice: kad bi se poljoprivredno zemljište obrađivalo ne bi bilo alepskog bora gdje ga ne treba biti i onda bi s njim ne bi bilo problema.

- No kako natjerati vlasnike da kultiviraju zapuštena poljoprivredna zemljišta; nije dovoljno samo kazati posadit ćemo masline i vinograde, treba se za njih i brinuti – ističe akademik Anić, koji idealan primjer za temu o alepskom boru vidi u splitskoj park-šumi Marjan, kojoj izostaje njega i održavanje pa je njime zavladala monokultura bora.

U nekoliko programa još od sedamdesetih godina šumarska struka donosila je programe gospodarenja Marjanom koji su predviđali konverziju vrsta, ali uzgojni zahvati nikad nisu provedeni.

Prirodni proces

– Pratio sam rasprave u medijima kad su se masovno počeli sušiti borovi na Marjanu, pa kad su se osobe koje vrlo malo ili ništa znaju o šumama rasplakale i digle dreku zbog te pojave. Ali treba znati kako je to prirodni proces, borovi su ostarjeli, odigrali su svoju ulogu i time se stvara šansa da Marjan postane ono za što je zamišljen.

- Naime, sad je prilika da se ta pionirska vrsta mijenja novim vrstama, u prvom redu hrastom crnikom, crnim jasenom, zelenikom, šumskom maslinom i svime onim što i sada raste u borovu podnožju, ali ne može doći "do zraka" jer ih gusta borova šuma guši. Ali imam osjećaj da bi neki "stručnjaci" razapeli i mene i vas kad to kažemo – ironičan je akademik Anić.

Naslovnica Split