Dalmacija Split

pola stoljeća župe

Fra Frano Delić: Poljud ima tri vrlo jake institucije - svetog Antu, Hajduka i Loru

pola stoljeća župe

Pola stoljeća djelovanja župe svete Trojice na Poljudu obilježeno je trodnevnom duhovnom obnovom koja se proteklih dana održavala u svetištu svetog Ante u Poljudu i u crkvici svete Trojice kod Pomorske škole.

Duhovni program vodio je fra Ante Vučković, a u nedjelju je posebno bilo svečano na euharistijskom slavlju koje je predvodio mons. Marin Barišić, splitsko-makarski nadbiskup.

Zanimljivo je da je ova župa utemeljena 17. listopada 1967. godine upravo u starohrvatskoj crkvici svete Trojice iz 9. stoljeća za koju je 1965. godine tadašnji starješina samostana Uznesenja Marijina na Poljudu fra Vjekoslav Bonifačić zatražio obnovu, jer je odavno bilo poznato kako je riječ o izuzetno važnom spomeniku nulte kategorije, upisanom u registar najvrjednije spomeničke baštine Republike Hrvatske.

Ta mala i prekrasna crkva nalazi u predjelu Sutrojice, u blizini stadiona Poljud i splitskoga brodogradilišta, a građena je u šesterolisnom obliku i polukružnih apsida nanizanih uokolo nepravilne kružnice.

Kako je crkvica na osamljenome mjestu, s lošim pristupom, makadamom i privatnim parcelama, iz praktičnih razloga, kao župna crkva koristi se obližnja samostanska crkva samostana Uznesenja Marijina, u narodu poznata kao crkva sv. Ante čiji je član franjevac, župnik fra Tomislav Hrstić.

Franjevci, poznato je, na Poljudu su već 600 godina poznati po plodnom djelovanju u duhovnom životu grada. Mala crkvica ipak se otvara povremeno.

Biser hrvatske baštine

Život i razvoj ove župe na Poljudu pratio je sadašnji župni vikar crkve svetog Ante u Poljudu fra Frano Delić, koji je u nekoliko navrata obnašao dužnost župnika ove župe. Upravo je on prije 50 godina osobno otvorio crkvicu svete Trojice vjernicima.

– Prije proglašenja nove splitske župe, crkvica je bila u ruševnom stanju. Na inicijativu fra Vjekoslava, tadašnjega gvardijana, konzervatori su je obnovili. Ta crkvica je pravi biser hrvatske kulturne baštine. Koristila se često, negdje između 1980. godine do rata, a sada se tek povremeno koristi za klanjanja, susrete molitvenih skupina, za devetnicu svetom Josipu te poneko krštenje.

Unutarnje uređenje crkvice je zadovoljavajuće, no potrebna joj je sanacija krova, a i okoliš je u lošem stanju oko čega bi se Grad Split trebao angažirati. Kada je kiša, do nje je teško doći zbog blata. Stoga ljudi dolaze u poljudsku crkvu jer im je praktičnije.

Tamo je okoliš uređen, ima parkiralište, a i svetište svetog Ante je omiljeno među vjernicima – govori nam fra Frano, jedan od franjevaca na Poljudu gdje vjernici rado dolaze na ispovijedi, razgovore, molitve i meditacije u tišini svetišta.

– U našoj župi je oko 800 obitelji za blagoslov, odnosno oko 3,5 tisuća vjernika. Nema tu nekih velikih promjena u broju župljana. U Kineskom zidu i okolnim zgradama većinom je starije stanovništvo, no susjedstvo je pomlađeno izgradnjom zgrada za branitelje što je značajan doprinos našoj župi.

Istina, broj djece u župi se smanjio, no uvijek imamo do dva razreda za prvu pričest i krizmu. Ono po čemu smo kao župa poznati su vjenčanja. Mladenci vole svetog Antu, a buduće parove često ćete vidjeti, posebice ljeti, kako dolaze u svetište zapaliti svijeću i meditirati.

U božićno i uskrsno vrijeme imamo puno ispovijedi jer je mnogo svećenika i uvijek se možete ispovjediti...Također, mnoge braniteljske udruge ovdje slave svetu misu...

Znam kazati kako su na Poljudu tri vrlo jake institucije: sveti Ante, Hajduk i Lora. Hajduk dođe na misu za svoj rođendan, vojska na procesiju na svetog Nikolu, a sveti Ante okuplja mnogobrojne vjernike. Svi skupa na ovom prostoru imamo skladan suživot, pa se i ja osobno, osjećam odlično – kroz smijeh će fra Frano.

Zapad čini svoje

Pitamo ga jesu li se vjernici promijenili, drže li do tradicije kao nekada.

– Svijet se mijenja, a Zapad čini svoje u mentalitetu ljudi. Prije je sve bilo bliskije, intimnije, iskrenije. Danas većina parova živi zajedno prije braka, dok se prije nije upuštalo u zajednički život prije vjenčanja. Nekad je obitelj zajedno išla nedjeljom na svetu misu, družila se na obiteljskom ručku, posjećivala se.

Danas mnogi roditelji, posebice majke, rade nedjeljom i blagdanima u trgovačkim centrima. Djeca su angažirana u mnogim slobodnim aktivnostima, a njihova sportska događanja su nedjeljom, pa se obitelj odvaja. Tu je i turizam koji traži svoje, jer ne možete se njim baviti ako stojite kući... Sve to utječe na udaljavanje obitelji – upozorava ovaj franjevac.

Naslovnica Split