Na rubu grada, u ulici prepunoj bezbrižne dječice živio je sa svojom staricom jedan starac. Ostatak bi možda također zvučao kao bajka da starac nije imao čudnovatu navadu: gađao je s balkona djecu staklenim bocama.
Da stvar bude još ironičnija, gađao ih je onim malim bočicama koje u narodu zovemo 'unučići'. Možda je za njih bio emotivno vezan jer nije imao biološke unuke, a možda je samo volio popit'. I to bi zapravo bio njegov problem. Ali, postao je i naš u trenutku kad je djecu nas stanara, familija sa ruba grada - točnije, sa Žnjana - njegov 'hobi' ugrozio. Alo, čovjek gađa djecu staklenim bocama!
Ako mene pitate, opetovano bacanje staklenih bočica kroz balkon na ulicu koja vrvi malom djecom, je pokušaj ubojstva. Ako, pak, pitate policiju koja je na poziv roditel...