Dalmacija Split

bit će još i gore

Stručnjaci se slažu, ali i nude rješenja: Ovu sezonu dogodit će se još veći prometni kolaps! Štete od turizma koštat će više nego što se njime može zaraditi...

bit će još i gore
Stihijski turizam koji imamo danas još je i 'mala beba' prema obliku 'mondenog Monte Carla' kojeg zazivaju neki, a što neupitno donosi nova poskupljanja te zabrane kretanja i ponašanja za lokalno stanovništvo

Prije nekoliko tjedana u Magazinu smo upozorili da zbog nedostatka ozbiljne prometne strategije, uz nabujali neplanski turizam, Splitu i ovog ljeta prijeti prometni i komunalni kaos.

Predloženim 'točkastim' izmjenama GUP-a (za koje je neizvjesno hoće li se uopće naći pred aktualnim sazivom Gradskog vijeća) ne samo da se brišu zelene površine na uštrb novih stambenih ili poslovnih objekata, već bi se dodatno pogoršalo stanje na prometnicama koje su ljeti zakrčene svima onima koji žele vidjeti vrijednu Dioklecijanovu ostavštinu.

Pokušali smo stoga kroz razmišljanja stručnjaka doći do prijedloga rješenja ili barem dodatno upozoriti kako se igramo vatrom.

- Osnova prigovora Društva arhitekata Splita na predložene izmjene GUP-a su nerazvojni karakter izmjena i opterećivanje već preopterećenih područja i infrastrukture, što se najviše odražava upravo na prometu. Ukratko, ako bez kvalitetne analize dodatno opteretimo ciljane zone izgradnjom, dogodit će se da postojeće prometnice, koje već ne mogu izdržati prometni pritisak, budu još dodatno opterećene zbog priljeva ljudi i sadržaja. Jedno od potencijalnih rješenja je da se sagleda razvoj Splita prema istoku, svom prirodnom području širenja, te se preko koncepta policentričnosti rasterete prekapacitirani prostori prema centru. Također, takvo strateško postavljanje dalo bi mogućnost da se analizira prometna mreža kroz današnje stanje te isplanira za buduće potrebe - smatra predsjednik Društva arhitekata Split Dragan Žuvela, koji otkriva kako postoji prometna studija iz 2010. godine, ali se ona vrlo malo spominje i dosta je teško doći do nje.

- Ne postoji rješenje "preko noći", na taj kaos se već godinama prije trebalo računati, ne treba biti stručnjak da bi se iskustveno osjetilo gužve na prometnicama tijekom ljeta i zaključilo što će se događati za par godina, jer Split doživljava kontinuirani turistički rast, koji neizbježno donosi i pritisak. Sad se može samo gasiti požar. Neki osnovni instrumenti bi bili optimizacija javnog prijevoza, kreiranje javnih garaža i, urbanistički, rasterećenje centra grada, što je najdugoročniji i najkompleksniji proces - kazuje Žuvela, najavljujući u prostorijama DAS-a ciklus predavanja "Splitski kolaž: U prostoru između arhitekture i urbanizma".

„Otkada sam se rodio, oko centra se planira nekoliko garaža“, rečenica je s kojom nas je dočekao prodekan splitskog Fakulteta građevine, arhitekture i geodezije, arhitekt Ante Kuzmanić.

- Opterećenje od dva parkirna mjesta na 100 m² stambene površine ne rješava problem parkiranja. Neka stambena naselja potkapacitirana su već u dimenzioniranju 60-ih godina kada po obitelji nije bio ni jedan automobil, a danas ih imamo i s dva. Dakle, problem je složen i teško da je kratkoročno rješiv. Prometna strategija usvojena je za vrijeme gradonačelnika Nikole Grabića, za čijeg mandata su i izvedena zadnja prometna poboljšanja. Sjeverni ulaz u Split u dvije trake, tunel u Dubrovačkoj i ulica Put Supavla dio su te strategije koji su do kraja realizirani u mandatu njegova nasljednika gradonačelnika Ivice Škarića. Od onda izvede se tek onoliko prometnica koliko se izgradi shoping centara do kojih moraju voditi neke ceste – kazuje Kuzmanić, koji navodi da nije riješen planirani prsten oko grada, Manđerova kao paralela Gundulićevoj i proširenja na Gripama.

Koje su po njemu kritične točke i na koji način ih riješiti, zanimalo nas je.

- Poseban su problem ulaz i izlaz iz Trajektne luke. U natječaju za Istočnu obalu na upit je li glavni kolodvor u luci ili u Kopilici, odgovor natjecateljima je bio da su oba glavna. Imamo vrlo jednostavno rješenje da se glavni željeznički terminal preseli u Kopilicu, do koje bi vodio metro. Nadalje, tunelom dužine oko 800 metara kroz Gupčevu ulicu mogli bismo izići kraj bolnice Firule, a nešto manjim od 200-300 metara kroz park Bačvice izišli bismo na Poljičku cestu s dvije trake u svakom smjeru. Takvo rješenje funkcioniralo bi sljedećih 20-ak godina. Što njime dobivamo? Mogli bismo isključiti dvostruki zavoj na ulasku u luku kraj Pazara i Dioklecjianove kule, što bi grad oslobodilo gužvi u samom centru - smatra arhitekt Kuzmanić, koji zaključuje da „gradu nedostaje suvislo razrađena strategija razvoja, kojom bismo znali što nam je raditi na rješenju problema“.

 

Sociologinja i predsjednica splitske udruge "Teserakt" Diana Magdić ne vidi nikakve pozitivne promjene u točkastom GUP-a, posebno ne u pogledu rješenja prometnog kaosa.

- Temeljna promjena treba biti integralno, strateško planiranje, kada se zna što se želi i može s gradom i od grada, korak u kojem se te želje i mogućnosti spuštaju u prostor, pa i u obliku prometne mreže, tehničke je prirode. Fundamentalne splitske prometne teme su javni prijevoz, pristupi gradu i obali te promet u mirovanju. Ništa od toga nije adresirano ovim prijedlogom izmjena planova, osim komičnog alibija za novu gradnju uvjetovanjem komično malog broja javnih garažnih mjesta. Kako ove izmjene prostornog plana uređenja i generalnog urbanističkog plana nemaju nikakve razvojne ideje, od izrađivača se nije moglo ni očekivati da planiraju prometnice. Osim što su, na primjer, zbog jednog privatnog projekta uveli kolni promet u pješačku zonu jezgre pod zaštitom UNESCO-a, a zbog drugih generiraju dodatno prometno opterećenje mijenjajući uvjete na markici ne obazirući se na postojeću infrastrukturu, prometom su se bavili samo marginalno - kazuje Magdić.

Stihijski turizam koji imamo danas još je i 'mala beba' prema obliku 'mondenog Monte Carla' kojeg zazivaju neki, a što neupitno donosi nova poskupljanja te zabrane kretanja i ponašanja za lokalno stanovništvo.

- Kratkoročno i za dio stanovnika čak i ovakav turizam kakav imamo danas donosi nekakav profit za koji su spremni žrtvovati svoju, a i kvalitetu života sugrađana koji od turizma ne žive. Već se sada ta skupina namirenih sužava i vrlo skoro negativne posljedice stihije koštat će više nego što se stihijom može zaraditi. Turistička industrija lokalni svijet i njegovu kulturu te njegov prostor i njegovo stanovništvo vidi samo kao resurs, a on nije neiscrpan. Kada kvaliteta tog resursa opadne, preselit će se drugdje. Nabujali apartmanski i ugostiteljski kvadrati jednostavno ostaju prazni ako oko njih lošim upravljanjem uništite javni prostor, plaže, kulturna dobra, sliku, pa konačno i dušu nekoga grada, a istovremeno zapostavite sve druge slojeve urbanog života, od proizvodnih do kulture dokolice. Što će Splićanima grad u kojem uskoro vjerojatno neće moći pristupiti plažama - pita se aktivistica Magdić, koja, upitana za pozitivan primjer iz svijeta kojim bi se moglo zaustaviti raseljavanja iz Dioklecijanove palače, Radunice, Bačvica ili Varoša, kaže.

- Postoje primjeri dobrih, češće vatrogasnih, a rjeđe sustavnih mjera, poput onih u Barceloni, sa zasad parcijalnim uspjehom. No, zamislimo li da će se gradom sutra početi suvislo upravljati, nije nemoguće ni da se neki stanovnici vrate, a neki novi i trajno nasele. Njihov stil života neminovno će biti drugačiji od onog stanovnika koji se sada istjeruje iz tog prostora, ali zadrže li i prenesu taj specifičan identitetski sklop koji se zadržao u tragovima i čini Split i danas privlačnim, grad bismo mogli smatrati spašenim. Gradska uprava im može pomoći nekim komunalnim mjerama, kroz prireze, kroz stambenu politiku, kroz namjensko upravljanje novcem od spomeničke i turističke rente i raznim drugim mjerama, jedino je pitanje može li biti brža od turističkog valjka koji drobi sve pred sobom – kazuje Diana Magdić, koja smatra da ako ne dođe do velikog zaokreta u planiranju, Split je ugrožen kao urbani koncept.

S tim se slaže i arhitekt Žuvela.

- Potrebna nam je smislena i kvalitetna studija kako bi se zaštitio život u Dioklecijanovoj palači, odgovoran grad napravio bi i aplicirao to u svoju politiku upravljanja tim iznimno vrijednim područjem. Ovako se svodimo na stihiju i iščekivanje najgorega - zaključuje on.

Po sat vremena tražimo slobodno mjesto za parkiranje!

Evo kako su naši sugrađani komentirali problem i borbu s parkirnim mjestima, kojih je gotovo uvijek teško naći, a za ljetne sezone slobodno mjesto usporedili su s lutrijom.

Marin Kordun
ČISTA LUTRIJA
- U Splitu je premalo parkirališta. Uvijek se borim s parkingom i kružim po gradu. Za parkirno mjesto potrebno mi je u prosjeku 15-20 minuta. Ljeti da i ne spominjem...

Luka Božinović
IDEM PJEŠICE
Najčešće idem pješice jer izgubim dosta vremena tražeći parking. Najgore je vikendima, a ljeti je to usporedivo s lutrijom. Znalo mi se dogoditi i da po sat vremena tražim slobodno mjesto.U tom trenu spreman sam platiti i sto kuna, samo da mi je parkirati vozilo. Ma grozno, stvarno bi se trebalo riješti nešto po tom pitanju.

Ante Šinković
LUDNICA
Parking je veliki problem. Uvijek ga nekako nađem, ali se stvarno izludim kružeći autom po gradu. Troši se bezveze gorivo, a i ostane manje vremena za npr. šetnju gradom. U turističkoj sezoni još je veća muka.

Marin Jerčić
U MOTORU JE SPAS
Hvala Bogu na motoru. Autom ne bih imao živaca tražiti parking. Svaki put kad idem automobilom, zažalim. Ljeti mi ne pada na pamet upaliti ga. Blaženi motor!

Maja Oblak
NA NOGE LAGANE
Živim u Spinutu, pa uglavnom idem pješice. Moji ukućani uvijek se žale na nedostatak parkirnih mjesta. U kvartu ih također nema, pa se uvijek moraju parkirati negdje dalje od zgrade. Tako da sam se ja odlučila ići pješice jer autom nema smisla.

Silvija Melić

Naslovnica Split