Demanti fra Marka Bitange

Gospodin Marko Bitanga redakciji Slobodne Dalmacije dostavio je demanti na tekst Hoće li fra Karlove kosti konačno počivati u miru? Kontroverzni svećenik fra Marko Bitanga donio premještaj iz Zavojana kojeg u nastavku prenosimo u cijelosti:

Kosti fra Karla Ćuluma, gospodine Šarac, počivaju u miru na do danas nepoznatom mjestu na kojem su zavojanski komunisti, nakon što su ga mučili i ubili sklonili njegovo tijelo

Donoseći vijest o mom premještaju u članku pod naslovom "Hoće li fra Karlove kosti konačno počivati u miru? Kontroverzni svećenik fra Marko Bitanga donio premještaj iz Zavojana" objavljenom 10. 8. 2018. na web stranici Slobodne Dalmacije (slobodnadalmacija.hr/dalmacija), Šarac me naziva povijesnim revizionistom i kontraverznim svećenikom. A zašto? Zar zato što sam se trudio od župljana doznati što više podataka o životu i mučeničkoj smrti svoga subrata fra Karla Ćuluma koji je, u župi koju sam opsluživao, ostavio dubok trag kao iznimno dobar čovjek i uzoran svećenik. Dalje u tekstu piše da sam zadnjih godina postao poznat po negiranju službene povijesti svog predšasnika fra Karla Ćuluma, za koga su povijesne knjige u komunizmu, ali i svjedočanstva preživjelih tvrdili kako su ga ... pogubile ustaše. Točno je da su navedene knjige tvrdile kako Šarac navodi, ali opisi događaja koji donose te knjige ne odgovaraju stvarnom događaju. Osim toga te knjige se međusobno ne slažu, pa čak su i oprečne. Svjedočanstva preživjelih su podjeljena. Ja sam prikupio niz svjedočanstava preživjelih koja nedvojbeno potvrđuju da su fra Karla Ćuluma ubili mjesni komunisti. Zatim Šarac piše da su fra Karlu antifašisti 1961. postavili spomen ploču, a do danas obilježavaju dan njegove pogibije te da je mene to iritiralo pa sam stoga godinama pokušao dokazati kako su fra Karla zapravo ubili komunisti. Mene uopće nije iritiralo njihovo okupljanje oko te spomen ploče, već me je potaknulo da se pomnije pozabavim ovom temom. Pitao sam se kako to da mu nisu drugovi došli na grob i položili vijenac. Nikako nisam mogao pomiriti test te spomen ploče na kojoj piše da je fra Karlo ubijen od ustaša zbog aktivnog učešća u narodnooslobodilačkom pokretu s činjenicom da je župna kuća u kojoj je živio namjerno zapaljena 1956. te da mu se do danas ne zna za grob. Šarac točno navodi da tu ploču nazivam pločom laži i da partizanske dokumente o fra Karlovu ubojstvu nazivam falsifikatima. Da su spomenuti dokumenti falsifikati vidi se po tome što nemaju temelj u stvarnosti. Svi oni govore o nekakvim borbama u vrijeme fra Karlova ubojstva te da su iz Zavojana toga dana odvedeni neki mještani u logor. To naprosto nije tako. Ljudi se dobro sjećaju toga dana. Nije bilo nikakvih borbenih aktivnosti, niti je itko ikamo odveden. Ja nikada nisam tvrdio, kako navodi Šarac, da je verzija o ustaškom pogubljenju izmišljotina unuka fra Karlovih ubojica. Ta verzija izmišljotina je samih fra Karlovih krvnika kako bi prikrili svoj zločin.

Na kraju teksta Šarac donosi i najveće objede na moj račun. On tvrdi da su moje teze uznemirivale mještane Zavojana, te da je velik dio njih opredijeljen za partizansku priču o fra Karlovu skončanju, a jedan dio podržava i Bitanginu teoriju. Tekst zaključuje riječima da će se fra Karlove kosti možda sada konačno (mojim premještajem) i pronaći mir, ma što da je istina. Na temelju čega Šarac tvrdi da je velik dio Zavojančana opredijeljen za partizansku priču o fra Karlovu skončanju? Tko mu je to kazao? Upravo je veoma mali broj onih koji tvrde da su fra Karla ubile ustaše, a nitko, ama baš nitko ne tvrdi da je ubijen zbog aktivnog učešća u narodnooslobodilačkom pokretu kako stoji na spomenutoj ploči laži. Ja nisam iznosio nikakve teze već istinu koju su mi malo pomalo kroz proteklih petnaest godina župske službe u Zavojanima otkrivali moji župljani. Ta istina je za fra Karlove još uvijek žive krvnike i njihove potomke i simpatizere bolna, uznemirujuća. Ali trebau se suočiti s njom. A što se tiče fra Karlovih kostiju, Šarac ne treba brinuti za njihov mir. One počivaju u miru na do danas nepoznatom mjestu na kojem su mjesni komunisti, nakon što su ga ubili, sklonili njegovo mrtvo tijelo.

Fra Marko Bitanga