Kučine se danas diče jedinstvenim Betlehemom od mosorskih stina

Dok se Solinjani fale kako imaju najboljeg Dida Mraza, u susjednim Kučinama u ovo blagdansko vrime mogu se podičit Betlehemom pred mjesnom crkvom.
U ove božićne jaslice u dvorištu crkve Bezgrešnog Začeća Blažene Djevice Marije, četvorica njihovih sumještana utkala su sate i sate, zapravo dane i dane truda i ljubavi. Od jutra do mraka.
Jer tribalo je više od pola miseca da se izgradi taj mali grad. Tribalo je s obližnjeg Mosora prinit pet tona kamena modrulja, nabavit i donit pola kubika žala, dvadeset ploča iverice, šezdeset paleta, šesnajst gajbi mahovine, da poteče potok i 400-tinjak litara vode, pa razvuć pedeset metara kabela, reflektore, svićice, "posadit" masline, palme…
- Ovo je četvrta godina da izrađujemo Betlehem i svake godine se trudimo da bude šta veći i bolji. Nije bilo ni ovaj put jednostavno, ali nosi nas uvik želja da učinimo nešto lipo za naše misto. Još ka dica smo se oduševljavali jaslicama u našoj crkvi, pa smo uvik maštali da ćemo i mi jednog dana napraviti jedne još veće na otvorenome.
I eto, želja nam se prije četiri godine počela ostvarivat i nastavlja se svake godine. A vodi nas u svemu ljubav prema mistu i običajima – počinje priču jedan od kreatora kučinskih jaslica 31-godišnji Ivo Matković, uz kojeg su autori i njegov otac Joško te prijatelji, braća Duje i Ivan Roguljić.
- Nije bilo lako sve to prinit, ovo je mosorski modrulj, težak je ka olovo – smije se 27-godišnji Ivan dok sidimo na razgovoru ispred mjesnog Doma kulture jer nam je zimsko jutro podarilo sunca i sunca.
- Kad se popnete gori do crkve, vidit ćete kako je lipo, koliko su truda uložili, koliko su samo stina pribacili – pozdravlja nas i mještanin Anđelko Matković, potvrđujući kako se svitu puno sviđaju jaslice ove kreativne i radišne četvorke.
Objašnjavaju nam oni kako je to spontano počelo. Kako su prve godine dobili figure zahvaljujući Mjesnom odboru Kučine i Gradu Solinu, a posli su se sami angažirali, naravno isto uz pomoć ljudi dobre volje.
Prof. Jure Milić iz restauratorske radionice Doma "Zvonimir" u Solinu nacrtao nam je kulisu, Grad Solin i njihovi komunalci omogućili su nam repromaterijal, kabele, svićice…, a sumještanin Tomislav Stanić na dva dana posudija nam je svoj kamion – nabrajaju nam osobe kojima triba uputit zahvalu.
- Ma, lani smo se satrali, šezdeset tura kamenja smo na prikolice prinili, tako da nan je pomoć teške mehanizacije značilo - veli Ivo.
- A naš župnik don Mirko Bitunjac imao je razumijevanja za naše planove, dao nam je otvorene ruke da kreiramo Betlehem kako mi želimo i drago mu je kad vidi kako smo to sve uredili – ponosni su mladi Kučinjani na svojih ruku djelo.
- Ne smimo zaboravit ni "kučinsku mulariju", tako oni sebe zovu, sedmaši, osmaši, mlađi srednjoškolci... Imaju volje za pomoć. I to nam je drago jer će nas imat ko naslijedit - raduje Ivu i Ivana da pomažu mladi iz mista.
Ovim se jaslicama, kažu, posebno oduševljavaju dičica, pa tako i Ivini mališani, četverogodišnji Josip i dvogodišnja Mirta.
- Njima se toliko sviđa da žele ući unutra - smije se slatko tata Ivo.
- Nije bitno jel' ladno, jel' puše bura, mi smo svaki dan, malo po malo ostvarivali svoj naum. Znali smo bit isprid crkve od 7 ujutro do devet, deset uri uvečer. Obitelj nam je također bila velika potpora jer nam je neko triba kužinavat i donosit spizu – naglašavaju Kučinjani.
I masline su tu, u naravnoj veličini, i palme, i amfore u kojima se držalo vino, ulje, i potok živo žubori, teče...
- Zato nam je trebalo dosta vode koje su nam pomogli dopremiti članovi DVD-a "Vranjic" – govori Ivan Roguljić, koji je i sam vatrogasac, član tog vranjičkog društva, pa ima uvik volje za činit dobra djela, za misto i širu zajednicu. Tribala je i voda za oprat sve te stine od zemlje, da crkveni dvor bude čist.
- Nastojali smo to lipo sve osmislit, da ne bude kičasto, a da se uklapa u ambijent među starim kamenim kućama, to je važno – pojašnjava Ivan.
A tek noću kad zvijezde osvijetle nebo nad kučinskim betlemom...
Imaju mladi, vidi se, umjetničku crtu i kreativnog duha. Ivi je, veli, kreativnost jača strana, pa tako ima obrt u kojemu se bavi izrađivanjem suvenira i ukrasnih predmeta. Dvadesetčetverogodišnji Duje po profesiji je pomorac, ali je odmalena u "kulturnim vodama", bavija se latino-američkim plesovima.
Ima dva miseca je doša s broda, pa mu je izrađivanje ovih jaslica odmor za dušu, dok je Ivan "umjetnička duša za mašklin i motiku" - ne propuštaju mladi Kučinjani ni trenutka za bacit međusobnu šalu, sritni šta su i ove godine mogli jaslicama obogatit svoje misto.
- Sve je za pet, sve za pohvalu – pridružuje se čestitkama i jedan stariji mještanin.
Jedino im mačke malo prave nered, kažu, toplo im je pa se uvuku tamo u štalicu.
- Nije ovo jedino šta radimo na očuvanju baštine – ističu nadalje. Uključeni su i u druge aktivnosti koje nastavljaju tradiciju didova. Jedna od njih je i paljenje badnjaka ispred crkve.
- Nas dvadesetak se skupi. Idemo u drva u šumu usjeći badnjak. Nakon mise donese se malo fritula, bakalara, domaćeg vina i obavezno se pivaju božićne pisme... - puni će veselja Kučinjani.
Tako će bit i ovoga Badnjaka, pridružite im se.