Reporteri 'Slobodne' u nekadašnjem radničkom raju, a danas mjestu s najviše ruševina u Hrvatskoj: mali Gradac usred velike bitke za stare bosanske hotele

– Gradac je, s obzirom na svoju veličinu i broj stanovnika, općina s najviše ruševina u Hrvatskoj. Daleko najviše!
Kaže nam to mladi načelnik Matko Burić (SDP) i pokazuje dva gusto natipkana lista papira s popisom derutnih objekata, koji je sastavila njegova administracija.

Na popisu je 18 lokaliteta od Graca do Drvenika, mahom odmarališta i hotela kojima su do rata upravljale udruge, poduzeća, gradovi... iz bivše države. Burić je u kampanji za lokalne izbore svojim sumještanima obećao da će se sto posto dati u rješavanje ovog pitanja, i ponajviše je zahvaljujući tome, kaže, i zasjeo u fotelju načelnika.
 

 

– Problem je što ti prevrijedni resursi ništa ne donose, nema radnih mjesta, a osim što su estetska šaka u oko cijelom mjestu, postali su velika opasnost za zdravlje domaćih ljudi i turista. Ovaj problem treba hitno rješavati – žali se Burić.
Saveznika je našao u jednom HDZ-ovcu, ministru državne imovine Goranu Mariću. S jakim snagama Ministarstva, na poziv načelnika, odmah je stigao u Gradac. Doduše, potaknula ga je i odluka Agencije za privatizaciju Federacije BiH da se nađe kupac za hotel "Đuro Salaj", kao i odmaralište "Vladimir Perić Valter".

Samovolja države

– Neshvatljiva je neozbiljnost i samovolja države u ovom slučaju – kad nevlasnik oglašava prodaju nekretnine. Nijedan potencijalni kupac neće se moći uknjižiti kao vlasnik niti će ući u posjed takve nekretnine – javno je zaprijetio ministar Marić.

Agencija u Sarajevu nije na to ni trznula i za nekoliko dana planiraju dovršiti raspisani natječaj. Za "Salaja", koji je JNA koncem "šezdesetih" ustupila SOUR-u "Titovi rudnici uglja" sa sjedištem u Tuzli, a oni 1988. godine temeljito obnovili u hotel na četiri kata i brojnim popratnim sadržajima, od potencijalnog kupca traže 3,5 milijuna eura, a planiraju da bi se ponude mogle popeti i do okrugla četiri milijuna eura. Ipak, ne prolazi im sve tako glatko ni u vlastitu dvorištu, jer se pobunila Zajednica za odmor i rekreaciju radnika BiH. Iako joj ime podsjeća na neka bivša, davno svršena vremena, još su aktivni. Predvodi ih dr. Ramo Atajić, odvjetnik s praksama u Sarajevu, Zagrebu i Münchenu. On je prije rata bio i direktor Zajednice.

– Osnovana je 1959. i traje do danas. Vodi je Ivanka Pilipović, a ja sam prokurist. Sindikati prometa i veza, građevinarstva, metalskih radnika, trgovine, prehrane, kemije... svoju su imovinu prije 60 godina stavili na raspolaganje Zajednici, koja je raspolagala tim nekretninama, objektima i zemljom sve do 1992. godine, kada se naredbom Vlade RH izuzimaju objekti, bez naknade – pojasnio nam je Atajić u telefonskom razgovoru.

– Ovo je Agenciji ravno peti put da prodaje "Salaja", iako nisu regulirali vlasništvo. U zemljišnim knjigama kao vlasnici su upisani "Titovi rudnici", od "Kreke Banovići" do "Đurđevika". U slučaju odmarališta "Perić Valter" tužbom je ustala Elektroprivreda BiH. Agencija za privatizaciju radi napamet, hoće nešto odraditi na brzinu, ali tko je normalan javiti se i dati novac nekomu čije to nije vlasništvo – upozorava dr. Atajić.

Borci za ljudska prava

On je, pak, svoje saveznike našao u borcu za ljudska prava Miralemu Terzi i sindikalistu Redžepu Tufekčiću, pa su zajedno platili i napravili procjenu vrijednosti nekretnina na koju polažu pravo. Ukupno ih je 13 i po sudskome vještaku za nekretnine, zajedno s jednom lokacijom u Podgori, vrijede 7,5 milijuna eura. Stanovnici Gradca te nekretnine poznaju kao "Rudari", "Trgovci", "Šumarija"... U slučaju, primjerice, "Građevinara", koji je prodan jednom privatnom investitoru i postao hotelom "Pinija", reagirala je hrvatska Carina i uskratila dozvole za rad, dok bosanskohercegovački sindikalisti ratuju kaznenim prijavama i istragama zbog cijene.

Neovisno o državi, ovaj je trojac pokušao naći sugovornika u institucijama RH. Međutim, žale se kako ih se redom odbijalo. Nakon 10. puta, negdje koncem prošlog ljeta, dali su ultimatum našim vlastima i rok od 90 dana da im se vrati 13 objekata.

– Iako ih se vodi kao općenarodnu imovinu, odnosno društveno vlasništvo, zemlja za sve te objekte uredno je plaćena prije negoli je počela gradnja odmarališta i hotela. Vlasnik je bio dr. Niko Andrijašević, u to doba poznati funkcionar. Za kopije 20 kilograma dokumentacije o tome u Zagrebu sam prije desetak godina, kada sam dokaze predavao Ministarstvu pravosuđa, dao 500 eura. Osim toga, u Beču je 2001. godine potpisan međudržavni sporazum i na osnovi njega Hrvatska je bila dužna vratiti svu tu imovinu. Potpisan je potom i ugovor, koji je potvrdio ovaj sporazum, dok je Zakon o potvrđivanju ugovora o pitanjima sukcesije Sabor RH usvojio 2004. godine. Sve je regulirano, ali nitko to u Hrvatskoj ne poštuje. I sada nam još načelnik Gradca prijeti rušenjem naših objekata – ogorčen je dr. Atajić.

Na 30 godina

Matko Burić na optužbe iz susjedne države kaže:

– Nikome mi nismo prijetili, samo smo slali upozorenja vlasnicima onih objekata čija statika nije ugrožena, ali znate da je polučilo rezultata. Osim što smo došli u vlasništvo jedne nekretnine, bivše hladnjače propalog "Jadranribolova", javili su nam se neke pravne i fizičke osobe koje su jedan kroz jedan upisane u vlasničke knjige i počele sređivati oko svojih nekretnina. Među njima je i Grad Mostar, koji spor za zemljište uz svoje odmaralište, a koje je uzurpirano od strane jedne domaće fizičke osobe, vodi 13 godina. Znači, ima ovdje odgovornosti i RH. Ali meni se nitko od tih sindikata nije javio. Znam da među njima postoji problem i da se međusobno ili s državom ne mogu dogovoriti. Ja nisam taj koji će određivati što je čije vlasništvo. To mi ne pada na pamet, niti je u mojoj ingerenciji.

 

Po njegovu mišljenju, rješenje za sporne nekretnine može biti bilateralni sporazum dviju država ili zakon kojim bi ih RH preuzela na određeno vrijeme, a o čemu se naveliko govori. Koliko je poznato, radilo bi se o roku od 30 godina, a ovo zakonsko rješenje svjetlo dana moglo bi ugledati za tri do četiri mjeseca.

– Nama bi kao Općini puno više odgovaralo da se svih 18 lokacija riješi jednim potezom za dvije godine, nego jedan u šest mjeseci. Zakon nisam vidio i zato o njemu još ne bih govorio. Nas vlasništvo nad nekretninama ne zanima, niti tko će se sutra pojaviti u toj ulozi. Pozdravit ćemo svakoga tko dođe s dobrom namjerom, tko investira i zaposli ljude – poručuje načelnik Gradca Matko Burić.