"Poštovanje je kad ljudi poštuju jedni druge, kad mali poštuju velike, i veliki poštuju male" – čitaju i uče o životu djeca iz Vrlike s tabli raspoređenih po njihovu vrtiću "Zvončić".
A vrlička gradska uprava ove je godine iskazala lijepo poštovanje prema njihovoj važnosti u raseljenom kraju i osigurala svim mališanima besplatni vrtić. Vrlika je treći hrvatski grad, nakon Obrovca i Umaga, koji je donio ovu mjeru, premda je svima znano kako ovaj gradić koji se nikad nije oporavio od zadnjeg rata nema baš novca na bacanje.
Gradonačelnik Jure Plazonić (HDZ) kaže kako nisu željeli od ove odluke raditi spektakl i ona je namijenjena olakšanju teške materijalne situacije većini roditelja, a ne treba ni napominjati kako je iseljavanje u bijeli svijet i u ovom kraju zadnjih godina uzelo maha.
Odlaze nam mladi
- Za naših trideset i petero vrtićke djece u Vrlici to je najmanje što možemo napraviti. Depopulacija i nastojanje da zadržimo mlade obitelji je naša prioritetna briga, a tom mjerom željeli bismo zaokružiti skrb za naše najmlađe građane doslovno od rođenja do završetka studija – objašnjava gradonačelnik Plazonić.
To bi značilo da će se od ove godine za besplatne vrtiće iz proračuna koji iznosi između pet i šest milijuna kuna izdvajati 750 tisuća kuna.
Grad pokriva i školske knjige za 120 osnovnoškolaca, za njih šezdesetak prijevoz do srednjih škola, a trideset i pet studenata prima mjesečne stipendije od 500 kuna, pa sve skupa iznosi nešto više od milijun kuna. Iz proračuna se financira i rad nogometnog kluba, tae-kwon-do kluba i kulturno-umjetničkog društva koje okuplja osamdesetak članova svih uzrasta.
Od 2005. godine grad za prvo dijete daje jednokratnu naknadu od četiri tisuće kuna, za drugo šest tisuća, za treće 10 tisuća, a za četvrto 15 tisuća kuna.
- Za neke jače sredine ova sredstva ne bi bila problem, ali Vrlika je grad potpuno uništen u ratu, demografski, gospodarski i infrastrukturno i tko zna kad ćemo se oporaviti ili dostići razinu mjesta ovolike veličine koji nisu imali naše strašno iskustvo. Kako se kaže: kad ti nešto nedostaje onda to najviše želiš.
A nama najviše nedostaju mlade obitelji i mogućnost zapošljavanja – zaključuje gradonačelnik Plazonić, podsjetivši kako u Vrlici od prijeratnih 5600 stanovnika sada živi samo 2350, a i oni teško.
Spuštamo se praznim vrličkim ulicama koje se tope na plus četrdeset, prema osnovnoj školi u čijem je prizemlju vrtić "Zvončić", u kojem radnici upravo mijenjaju pod, u što je uloženo 90 tisuća kuna.
Dočekuje nas dugogodišnja ravnateljica - odgajateljica Mandina Jakelić, uz koju radi još jedna privremena odgajateljica, te kroz vanjsku suradnju pedagog, medicinska sestra, računovođa i knjigovođa.
Gospođa Mandica u vrtiću je odgojila naraštaje vrličke djece, pa joj već dolaze i djeca onih prvih, ove godine će devet predškolaca u prvi razred, a dogodine četrnaest.
- Prvo što posjetitelji u našem vrtiću primijete jest namještaj koji su nam donirali Japanci preko Crvenog križa i stvarno je riječ o iznimno lijepo dizajniranoj opremi.
Možemo biti ponosni što smo rijetka sredina u Hrvatskoj u kojoj će vrtić biti besplatan, ali na neki način i žalosni jer je to krajnji korak kojim se želi zaustaviti strašna depopulacija – kaže ravnateljica Jakelić, dodajući da je nikad neće umoriti rad s djecom.
Što je poštovanje
Pridružuje nam se i Renata Skorup Kaselj, mama vrličkih vrtićana, šestogodišnjeg Filipakoji će na jesen u prvi razred i četverogodišnjeMarte. Renata je nezaposlena diplomirana ekonomistica, pa je prava osoba za razgovor o ovoj temi.
- Filip je išao od treće godine i stvarno je guštao u vrtiću, to su bila velika prijateljstva, taman za njega koji je druželjubivo dijete. Besplatni vrtići svakako će olakšati kućne proračune roditelja u Vrlici i držim da će sada i oni koji nisu mogli priuštiti vrtić poslati djecu. Definitivno pozitivno – smatra Renata.
A nama za oko opet zapinje onih nekoliko pozitivnih misli na zidu "Zvončića", koja uče ovako: "Poštovanje je kad poštuješ sebe. I sve oko sebe."