S povezom preko oka ovaj je 19-godišnjak branio Split od vatre. Iz bolnice je dotrčao na požarište i tvrdi: Nisam napravio ništa posebno...

Požar kakav se ne pamti i koji je poharao okolicu i predgrađe Splita iznjedrio je i brojne junake. Uglavnom anonimne, samozatajne i skromne junake. Sve one koji su se, svatko na svoj način, ovaj ili onaj, upustili u bitku s plamenom i svim drugim opasnostima koje je taj munjeviti rat donio.

Jedan od prepoznatljivijih likova obrane grada Splita, jedan od heroja, bio je momak kojega su fotoaparati i televizijske kamere "uhvatili" u gašenju vatre s licem zamotanim u zavoj. Pari gusar. Jedno oko mu viri, taman da ga najbliži mogu prepoznati, ali on se ne da. Gasi i dalje.

- Ma, ništa ozbiljno. Sve je ok. Ne mislim da sam napravio nešto veliko.

On ne misli, mi mislimo. Toni Jeličić mu je ime, iz Solina je, ima samo 19 godina i studira na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu. Odakle njega na požarištu?

- Radim kao sezonac u Javnoj vatrogasnoj postrojbi grada Splita.

Sezonac, pa takav junački pristup!? Gasi bez po' glave? E da su svi sezonci takvi gdje bi nam kraj bio...

- Ozlijedio sam oko dok smo gasili u Sitnom Gornjem, dobio sam opekline.

Zakrpali su ga i privili, a on se vratija na požarište. Nastavio gasiti. Lako za oko.

- Nisam bio u mogućnosti značajno pomoći, ali sam cijelo vrijeme ostao na požarištu, pomagao koliko sam mogao.

A pomoć je itekako bila potrebna. Nije bio jedini koji je nastradao.

- Dvojica mojih kolega isto su završili na Hitnoj. Nagutali su se dima u Sitnom Donjem. Hvala Bogu, nije bilo ništa ozbiljno, svi smo dobro.

Zbog ovakvih je Split obranjen. Zanimljivih i atraktivnih likova.