Matko Burić dobio je u svojem mjestu u prvom krugu više glasova nego Franjo Tuđman ono kad je dobivao izbore lakoćom sjevernokorejskoga vođe. A vi, naravno, nemate pojma tko je Matko Burić i otkud on u istoj rečenici s našim Franjom.
U Drveniku smo. Čekamo trajekt – bez brige, ne idemo nikamo, trajekt je tek simbol – i sjedamo za stol u jednoj od otvorenih konoba, a otvorene su gotovo sve jer furešti već nadiru. Dolazi konobar i poslužuje nam kemijsku olovku. Ne pita ništa. NK Iskustvo je to, odmah je shvatio zašto smo baš u njegov lokal zašli.
Kemijska je crvene boje. Malim bijelim slovima na njoj piše: "Matko Burić, kandidat za Vašeg načelnika", a onda verzalom: "Općina Gradac mora bolje!"
– Opa, načelniče, ovo izgleda ozbiljno – pozdravljamo Matka Burića.
– Pomalo, u ponediljak je primopredaja, nisan još načelnik – odgovara mladić koji se predstavlja kao Matko Burić.
Jedva da je prešao tridesetu, Isusove godine, a Gradac, i to čitavu općinu, a to znači i Drvenik i Podacu i Zaostrog i Brist, osvojio je u prvome krugu s gotovo šezdeset posto glasova. I ne samo da je po tome u Gradcu jači od Franje, nego je ovaj Matko Burić jedini SDP-ov kandidat u čitavoj Dalmaciji koji je uspio preoteti vlast nekom HDZ-ovcu.
Na Korčuli, u Smokvici, još se broje glasovi, ustvari onaj jedan glas, u Trogiru bitka tek počinje, a Gradac se već može u miru okrenuti sezoni i zbrajanju ojra.
Burićevi su fetivi. Od 19 prezimena što su osnivala naselja na istočnim dijelovima današnje Makarske rivijere ostalo ih je tek pet, među njima i Burići. A Matko Burić, za dišpet precima, u Gradac je došao iz – Zagreba.
– Je, tamo san završija Fakultet političkih znanosti i zaposlija se u Agenciji za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih – govori na perfektnom novodalmatinskom.
– A gdje će se član SDP-a zaposliti nego u nekoj agenciji – pravimo se da podbadamo, a zapravo smo sasvim ozbiljni.
– A stručno usavršavanje san odradija u Ministarstvu financija...
– Mora biti da je ministar bio Bor...
– A ne, nije Lalovac, moj Makaranin, bilo je to prije njega – smije se, pobjednički, osujetio je novi napad.
U Zagrebu je Matko Burić vodio Klub studenata Makarskog primorja, u Zagrebu se i zaljubio, i to u rođenu Zagrepčanku, a u Zagrebu je u "Slobodnoj" vidio i natječaj za direktora Turističke zajednce Drvenika.
– Iznad svega san lokalpatriot. Uvik san čeznija za Dalmacijon i zna da ću se kad tad vratit doma – prestao se smijati, kao da je nanjušio sljedeće pitanje.
No, nije još vrijeme, pustit ćemo ga još malo.
– Dakle, javili ste se na natječaj i dobili posao, a to znači da su vladajući HDZ-ovci zaposlili SDP-ovca?
– A šta su drugo mogli napravit kad san ja jedini udovoljava uvjetima natječaja.
– Ih, da šta su mogli, samo da su htjeli, prije će biti da se nikome nije dalo dolaziti u Drvenik...
– Istina, nije to baš najatraktivniji posa na svitu, ali ja san se za njega, ka rođeni Drveničanin, zapravo oduvik priprema. Još dok san studira, smišlja san i pisa projekte za cilu rivijeru – objašnjava.
Uglavnom, HDZ je, kad je Gradac u pitanju, a Gradac je prostorno najveća općina u Splitsko-dalmatinskoj županiji, kojom je HDZ vladao praktično od njezina osnutka, fino zaribao. Zaposlili su Matka Burića 2014. godine, a ovaj ih je 2017. razvlastio. Aj ća!
– Kako se to dogodilo? Jednostavno, ka direktor Turističke zajednice san pripremija 35 projekata, a evo sad upravo završavan dvadeset deveti, šta oće reć da san u tri godine više napravija nego oni u 23 – puca od samopouzdanja novi načelnik, pa nabraja dvije nove plaže, tri vidikovca, više od 200 putokaza, pješačku stazu od mora do Biokova, trim-stazu s pet vježbališta, 96 gostovanja s Hajdukom...
E, Hajduk. Zabranio je Matko Burić da ga spominjemo. Kaže da se ne bi tija puvat tamo di ne triba jer bi se moglo krivo svatit. A mi smo mu svečano obećali da ćemo napisati sve što smo čuli. Kad već djevojka nije htjela pred diktafon i fotoaparat, onda da nam barem Hajduk ostane.
– Nego, kako ste curu, rođenu Zagrepčanku, nagovorili da se preseli k vama? I to u Drvenik, provinciju provincije? – došao je trenutak i za "ono" pitanje.
– Upoznali smo se ovde, na lito, jer njeni su roditelji iz Graca, iako je ona i rođena i odrasla gori. Prvu godinu kad san dobija posa, priselija san se sam, a onda je i ona odlučila ostavit svoj posa i doć za menon.
– Čekajte, ne samo da se preselila iz Zagreba u Drvenik, nego je dala i otkaz?!
– E.
– Očito vas voli.
– Očito. A i ja nju, jako.
– Evo sam se naježio. Ajmo još malo o politici. Recimo, što ćete prvo kao načelnik napraviti?
– Nazvat Antu Pranića iz Vrgorca i dogovorit s njime sastanak jer tribamo počet upirat po tunelu od Ravče do Drvenika.
– Znači, suradnja s mostovcima?
– Suradnja sa svima, jer kad se analiziraju rezultati izbora u našoj općini, onda se jasno vidi kako san dobija i puno glasova ljudi koji inače ne glasaju za SDP. A moran reć i to da bi moja pobjeda bila još uvjerljivija da HDZ na birališta nije dovuka i glasače iz Hercegovine.
– Ali toga ima i ovde?
– Da jel ima!? Samo, protiv mene i moje liste na kojoj su bile redon nestranačke osobe nisu mogli ništa. Tražija san tim mladih ljudi po kriteriju želje, znanja i poštenja, i mogu van reć da me niko nije odbija, to mi je od svega najdraže. I obavezno stavite da ovo nije samo pobjeda, nego prije svega pobjeda mladih ljudi kojima je dosadilo gledat kako in misto propada. Jel znate vi da ni kune ova općina nije povukla iz stranih i domaćih fondova, ni kune! A kako će kad nikad nisu ni aplicirali za ništa.
– Za četiri godine Gradac će biti...?
– Općina kojoj će proračun sa sadašnjih 12 milijuna kuna narast za baren dvadeset posto i općina koju nećete moć pripoznat kad opet dođete.
– I hoćemo, nemojte misliti da nećemo.