Eksplozija orgazma na Kukuzovcu: mladi Sinjani i Sinjanke, čim padne sumrak, ulaze u minsko polje i riskiraju živote kako bi se seksali

Kada su krajem ožujka u vrličkom naselju Koljane župan splitsko-dalmatinski Zlatko Ževrnja i Ante Brkljačić, vršitelj dužnosti ravnatelja Hrvatskog centra za razminiranje sa suradnicima predstavili projekt razminiranja više od milijun metara kvadratnih poljoprivrednih površina na Dinari, što se 85-postotnim udjelom financira bespovratnim sredstvima EU fonda za ruralni razvoj, istaknuto je da će ove godine od mina biti očišćena još dva važna lokaliteta na području Splitsko-dalmatinske županije: vojarna u Žrnovnici i bivši vojni kompleks na Kukuzovcu.

Na vijest da će se konačno i u potpunosti razminirati Kukuzovac, zainteresirani pojedinci iz sinjskog kraja reagirali su posve različito.



Jedni su pozdravili odluku, komentirajući da je i vrijeme taj prostor imati slobodan od svake minske prijetnje.

Oni drugi su, pak, uvjereni da na Kukuzovcu više mina nema, ali njima radi njihova gotovo svakovečernjeg "miniranja" odgovara vjerovanje da je Kukuzovac ipak minski sumnjiv radi čega su zaštićeni od "ćiribimbe" dok "miniraju" na zadnjem sjedištu svoga auta.

Vojni kompleks Kukuzovac prostire se na više od 2,5 milijuna metara kvadratnih i sav je ograđen mrežom bodljikave žice.

Izgradila ga je bivša JNA, koja je na Kukuzovcu imala jedno od najmodernijih strelišta osobnim naoružanjem. JNA je, uz to, u posebno izgrađenim zemunicama i pratećim objektima na Kukuzovcu držala golemo spremište minsko-eksplozivnih sredstava.

Prije nego što je JNA 4. listopada 1991. godine konačno i zauvijek napustila Sinj, Kukuzovac su preuzeli pripadnici tadašnjeg Zbora narodne garde, odnosno HV.

Prvi su na Kukuzovac ušli pirotehničari, kako bi u prvi mah najprometniji prostor i samo strelište očistili od mina koje je prije odlaska postavila JNA. Na od mina očišćenom strelištu uvježbavali su se dragovoljci i mobilizirani vojnici HV prije odlaska na bojišnicu, a kada je u drugoj polovici 1992. godine u Sinju počelo djelovati središte za pješačku obuku ročnih vojnika, strelište na Kukuzovcu postalo je nastavni poligon za obranu stasalih mladića kojih je u naraštaju znalo biti i po dvije i po tisuće.

Središte za obuku pješaštva u Sinju djelovalo je do 2008. godine. Tada je ugašeno, a Kukuzovac kao vojni kompleks proglašen je neperspektivnim za HV.

Slijedila je njegova totalna devastacija, u čemu su prednjačili oni koji su ga najbolje poznavali. A onda su ga počeli otkrivati motorizirani ljubavni parovi.

Vidjevši da je na početku asfaltne prometnice koja s državne ceste Sinj-Split vodi prema unutrašnjosti poligona skinuta dotadašnja željezna kapija, pojedini parovi u potrazi za prostorom slobodnim od znatiželjnih očiju automobilima su počeli ulaziti unutar kompleksa. A budući da u okolici Sinja u kasnim večernjim i noćnim satima zna vladati gužva, makar bi svi htjeli vidjeti, ali da se njih ne vidi, broj parova koji se u automobilima dolaze "ispucati" unutar bivšeg vojnog poligona Kukuzovac sve je veći.

Upućeni kažu da ih ponekad zna biti na desetine. Jer prostora je na Kukuzovcu toliko da svatko od njih lako može pronaći skrovito mjesto.

Može jedino vidjeti druge i biti viđen od drugih koji su na to mjesto došli istim poslom, s velikim izgledom da će se poštovati nepisani zakon šutnje.

Upućeni nam kažu da bi bar dio bivšeg vojnog kompleksa Kukuzovac, svakako baš onaj koji najviše koriste spomenuti ljubavni parovi, trebalo proglasiti lokalitetom od posebnog interesa za natalitet. Jer kad se mladi par, mladić i djevojka, "igraju", rezultat je u pravilu trudnoća djevojke. A što nam je danas, u vrijeme kada mladi masovno odlaze u zapadnoeuropske zemlje, važnije nego stvarati što više djece?

Na Kukuzovcu se ta domoljubna djelatnost svakodnevno radi punim intenzitetom. Svjedoče tome materijalni tragovi koje u skrivenim nišama Kukuzovca iza sebe ostavljaju ti ljubavni pregaoci poput papirnatih ubrusa i vlažnih maramica kojima poslije odrađenog posla obrišu alatke.

Na žalost onih koji su protiv bilo kakve kontracepcije, vidljivi su i odbačeni upotrijebljeni kondomi. Poslije svega ostaje zaključiti da se na Kukuzovcu, iako ga je HV još 2008. godine napustila te njegovo moderno strelište i cijeli kompleks proglasila neperspektivnim, i dalje puca, svakodnevno i iz godine u godinu sve masovnije. Ali ne olovom koje gasi živote već automatskim biološkim napravama kojima se životi stvaraju.

To vlasti moraju imati u vidu. Kukuzovac svakako trebaju pregledati pirotehničari i definitivno otkloniti svaku prijetnju stvarnih ubojitih mina. Ali dobro bi bilo ne dirati gnijezda u koja tijekom noćnih sati u svojim automobilima dolaze ljubavni parovi.

Bit će velika šteta ako bi im se onemogućilo "pucanje". Bar dok se Kukuzovac ne upotrijebi za nešto svrsishodnije. Ako od ljubavnog sjedinjenja i proizvoda koji stiže poslije 9 mjeseci išta svrsishodnije može biti.