Hrvatski zavod za zapošljavanje (HZZ) do kraja ove godine provodi projekt pod nazivom „Obrazovanje, osposobljavanje i prekvalifikacija nezaposlenih osoba“. Projekt je to vrijedan 76 i pol milijuna kuna, od čega 65 milijuna financira EU, jer se sve odvija pod okriljem operativnog programa Europskog socijalnog fonda.
Cilj je provesti mjere obrazovanja, osposobljavanja i prekvalifikacije radi nadogradnje postojećih znanja ili vještina nezaposlenih osoba, kako bi oni usvojili nove vještine i time postali konkurentni na tržištu rada. Svima je jasno da treba stvoriti potrebne kvalificirane radne snage i tako smanjiti nesrazmjer ponude i potražnje na svim razinama tržišta rada. Ovim bi se podigla razina kvalificiranosti i poboljšala zapošljivost dugotrajno nezaposlenih osoba starijih od 29 godina, osoba starijih od 29 godina s nezavršenim srednjoškolskim obrazovanjem i osoba starijih od 54 godine prijavljenih u evidenciju nezaposlenih.
Ajme meni!
HZZ očekuje da će 4250 osoba biti uključeno u institucionalno obrazovanje i 750 osoba uključeno u osposobljavanje na radnom mjestu. U ovom trenutku, dok pišemo tekst, u Lijepoj našoj je bez posla 212.223 žena i muškaraca, naravno – broje se samo oni evidentirani na HZZ-u, možete tome pridodati „lijepu“ brojku onih koji bježe od papira i evidencija i rade na crno...
Koliko ljudi poznajete koji u radnoj knjižici, da se poslužimo starom terminologijom, imaju pečat samo jedne tvrtke? Prošla su vremena kada su, primjerice - naši roditelji zaposlivši se u nekom poduzeću – u istome dočekali i odlazak u mirovinu. Nerijetko se danas ljudi odlučuju na prekvalifikaciju, većinom stoga što se nadaju s novim zanimanjem pronaći posao.
Porazgovarali smo s Ives Cikatić, koja je, postavši samohrana majka dvoje djece, bila primorana svu energiju usmjeriti u nove ideje. Zašto?
- Nemam nikog ispred sebe, ali sam ja ta koja je ispred svoje djece. Nestabilna je gospodarska situacija, a moja je odgovornost velika, morala sam zato posložiti sve u životu i pronaći način kako djeci osigurati sve što im treba - kazuje nam Ives.
Ona je turistička voditeljica, žena koja govori četiri svjetska jezika, koja zna i može i hoće.
- Preko Zavoda za zapošljavanje dobila sam ponudu za prekvalifikaciju u vozačicu autobusa, to je D kategorija. Ponuda je bila osmišljena u okviru mjera za samozapošljavanje. Promislila sam i odlučila - veli nam.
- Vozim od 1997. godine, pa sam vjerovala kako to mogu, da se mogu snaći u "muškom" svijetu i mogu vam reći da nisam pogriješila. Sada sam u prilici osmisliti gotov turistički proizvod, i vodičica sam i vozačica – dobra organizacija je ključ! Ovako sam na tržištu konkurentnija - borac je Ives.
Kada je prvi put sjela za volan autobusa, priznaje, prva joj je misao bila: "Ajme meni!". Vozila je, uz instruktora Darija Vrnoga, od Splita do Trogira.
- Moćan je to osjećaj! Imaš u rukama 400 konja - smije se Ives.
- No i odgovornost je velika, iza tebe sjedi 50 ljudi. Ali, znaš šta, moj životni moto je: Budi proton, uvik pozitivan - njezin smijeh je zarazan.
Slatka budućnost
Još jednu nasmijanu ženu smo pronašli, Biljana Zemunik joj je ime, a ona i Ives čine potvrdu one izreke: "Odaberi posao koji voliš i nikada više u životu nećeš morati raditi niti jedan dan".
Biljana je diplomirana ekonomistica koja je radila u službi financija jedne velike dalmatinske tvrtke.
- Da smo u tom svijetu bile samo brojke i ja, sve bi možda bilo drugačije. Ali radna okolina, presing i stalni stres su učinili svoje, samo sam željela pobjeći - priznaje nam Biljana.
- Odluku o promjeni zanimanja i posla nisam donijela preko noći. Bilo je tu puno promišljanja, računanja, puno savjetovanja, sa suprugom, s djecom, sa samom sobom. I kada su se posložile kockice, i u glavi i u naravi, dala sam otkaz i upisala slastičarstvo na jednom splitskom gastronomskom učilištu - veli nam.
Polaganje ispita razlike, slušanje stručnih predmeta, odrađivanje prakse iz slastičarstva i naknadno odrađenih 900 sati čistog stručnog rada – Biljani nije bio problem. Samo zadovoljstvo.
- Od malih nogu uz majku sam radila kolače. Njoj nikada nije bilo teško učiniti nam slatko od onog što je imala pri ruci, moji su sinovi danas već postali izbirljiviji, nisu im dosta samo palačinke.
Sretan čovjek je lijep čovjek, a Biljana je upravo to. Nikad joj, kaže, nije bilo bolje, nikada nije bila zadovoljnija. Sa svojom novom strukom trenutno ne radi, osim što prijateljima i obitelji zasladi svaki vikend, ali kada zaviri u budućnost:
- Za sada radim u obiteljskoj tvrtki koja se bavi turizmom i trgovinom. Profesionalna oprema za slastičarstvo je iznimno skupa, a ako tome dodate i prostor koji vam je nužan dolazimo do vrtoglave cifre. Sada nije vrijeme za te poslovne uzlete. No, jednog dana - ko zna - veli nam slastičarka.
Edukativni paketi
Od mjere do karijere! Tako su Ministarstvo rada i mirovinskog sustava i HZZ nazvali cijeli paket aktivnih mjera koje mogu biti od koristi nezaposlenim osobama, kako bi potakli zapošljavanja, dodatne edukacije radnika i očuvanje radnih mjesta. I vi možete računati na: potpore poduzetnicima za zapošljavanje, pravo na usavršavanje i samozapošljavanje, obrazovanje nezaposlenih, osposobljavanje na radnom mjestu (stjecanje praktičnih znanja i vještina u svojoj struci), stručno osposobljavanje za rad bez zasnivanja radnog odnosa, javni rad i stalni sezonski rad.