Odmah na početku želim reći da ovaj moj istup nema nikakvu političku pozadinu, dapače, podržavam HDZ, stranku kojoj pripada gradonačelnik Ivan Šipić, ali jednostavno želim upozoriti sve druge na ono što se meni dogodilo.
Znam da će mnogi reći zašto baš sad pred izbore idem s ovom pričom, ali ovdje su uvijek neki izbori, uvijek je nešto, a meni je već sve skupa dozlogrdilo i nisam mogao vjerovati da se ovakvo nešto može dogoditi jer se uvijek svi kunu u investitore.
A evo, ja sam htio investirati u kraj iz kojega su moji roditelji i što mi se dogodilo? Prevaren sam i sve je propalo – govori nam Boris Tudorić, 42-godišnjak koji se rodio u Parizu.
Cijeli je život tamo živio i radio kao projekt - menadžer za jednu američku tvrtku te poslije kao stručnjak za bankarske investicije. Prije nekoliko godina je, kaže, osjetio "zov domovine" i odlučio se vratiti u rodni kraj svojih roditelja.
Nije ni slutio na što će naletjeti jer je, veli, naviknuo na drukčiji mentalitet, pogotovo kad je u pitanju biznis.
Razgovor s gradonačelnikom
– Prvo sam u svibnju 2012. godine otvorio sportski klub u Trilju, a ideja za izgradnju proizvodno-uslužnog objekta za proizvodnju i pripremu hrane rodila se u ljeto iste godine. Plan mi je bio nadograđivati projekt tako da bismo na kraju imali pogon za proizvodnju hrane, multifunkcionalnu salu i motel. I, kako to biva, povezao sam se s nekim prijateljima, konkretno Antom Ćaletom iz Trilja, i krenuli smo u to. Prvo smo išli u Grad Trilj kod gradonačelnika da vidimo što moramo učiniti da bi projekt krenuo.Početkom 2013. godine došli smo do Šipića, koji je moj susjed, te smo mu predstavili ideju. Bio je oduševljen da netko kao ja dolazi investirati, i to još u ovako malo mjesto. Kazao nam je da je za nas idealna industrijska zona Čaporice jer postoje slobodne parcele, cijena zemljišta je niska, postoji infrastruktura i Grad će pomoći pri ishođenju građevinske dozvole. Nalazimo se s Ivanom Šušnjarom, koji je odgovoran za zonu, i on nam govori da moramo poslati pismo namjere i opis projekta, te se na tom sastanku označava da bi nam parcela označena kao R5 bila idealna jer je uz glavno parkiralište – opisuje nam Tudorić.
Uvjeren da sve ide "kao po loju", osniva tvrtku "Lutetia j.d.o.o." i na novom sastanku s gradskim vlastima dogovara da mu Grad rezervira parcelu R5 dok se ne potpiše kupoprodajni ugovor. Uvjet je bio da njegova tvrtka dobije sredstva od HBOR-a i fondova.
Tudorić angažira projektantsku tvrtku i projekt se procjenjuje na oko 600 tisuća eura. Dobiva od HBOR-a odobrenje za 400 tisuća eura kredita, a ostatak bi bio njegov osobni ulog.
Splitska banka također mu daje "zeleno svjetlo" da će ga pratiti u projektu. Sredinom travnja 2013. godine dolazi odluka Županije da će subvencionirati kamate za kredit od tri milijuna kuna Splitske banke.
- Sve se činilo savršenim, veli Tudorić. Podrška projektu dolazila je sa svih političkih razina. No, onda počinju muke! – Samo smo trebali potpisati kupoprodajni ugovor s Gradom i početi gradnju. No, dobivamo informaciju da parcela R5 nije slobodna i da treba čekati još pola godine i više da se papiri očiste.
Čovjek čije je to vlasništvo kazao nam je da on uopće ne prodaje zemlju! Nisam mogao vjerovati, pa računao sam da, ako gradonačelnik kaže da je to to i da je zemljište slobodno, ja ne moram ništa dalje provjeravati. Ali prevario sam se. Potom nam iz Grada nude parcelu na lokaciji R8 na ulazu u zonu, ali ta je zemlja u vlasništvu jedne tvrtke.
Kako smo se opekli, pitali smo hoće li tu biti problema ili opet neke zamjene, a Šipić i Šušnjara prikazuju nam čisti vlasnički list. I vele da se, kad potpišemo kupoprodajni ugovor s tom tvrtkom, na Gradskom vijeću mora staviti njihov potpis i pečat.
Sve mi se zgadilo
No, kad smo trebali potpisati ugovor i kupiti zemlju, doznali smo da je ta parcela pod teretom više od milijun kuna prema Gradu Trilju. I opet sam ostao u šoku, da su nam nudili zemlju pod teretom – govori Tudorić.
Ponovno slijede sastanci s gradonačelnikom Šipićem te se, veli Tudorić, opet spominje parcela R5, odnosno da su papiri za nju riješeni, te će biti dostavljeni za par dana. No, od toga ništa, i iako su im nudili neke druge parcele u zoni, Boris veli da su bile neodgovarajuće te je odlučio odustati od projekta.
– Potrošio sam vrijeme i novac na ništa! Sramota, eto. Sve mi se zgadilo – zaključuje Boris svoju, nažalost, sve više tipičnu hrvatsku poduzetničku priču.
Gradonačelnik Šipić: Pa, imamo mi i druge parcele
HDZ-ova gradonačelnika i saborskog zastupnika Ivana Šipića zatekli smo u stanci saborske sjednice o izglasavanju "lex Agrokor" i bio je primjetno iznenađen kad smo mu objasnili zbog čega ga zovemo.
– O toj sam temi s Borisom razgovarao prije četiri godine i nakon toga ništa, a bili smo na sto kava, mislio sam da je odustao.
Mi smo prije više godina išli u otkup tih privatnih parcela i uspjeli smo dio otkupiti, no pojedinci su stavili veto i počeli trgovati i tu je nastao problem. Postupak otkupa tih zemljišta, među kojima je i ovo koje Boris spominje, još uvijek traje.
I ova druga parcela koju spominjete još uvijek je, koliko znam, pod teretom. Nije mi jasno zašto sada to izlazi u javnost, imamo mi i druge parcele, nedavno smo proširili proizvodnu zonu na novih 23 hektara i uložili oko 17 milijuna kuna u izgradnju infrastrukture, od čega je 90 posto povučeno iz EU-ova fonda za regionalni razvoj.
Spremni smo na razgovor ako on i dalje ima interesa. Priča o kočenju ne stoji, po meni je to "sapunanje daske". Mislim da nikome nije u interesu da se ugrožava jedna dobra priča o zoni Čaporice – komentirao nam je triljski gradonačelnik Šipić.