Nakon 13 godina izbivanja iz politike, bivši HSLS-ovac Joško Kontić objavio je kandidaturu za gradonačelnika Sinja. Javnost ga najviše pamti po saborskim ulogama u jednom i pol mandatu od 1998. do 2003. godine, ali i stranačkim previranjima među liberalima, kao i u vrlo turbulentnim vremenima (ne)suradnje s Haaškim sudom i potragom za generalom Antom Gotovinom. Nakon odlaska iz Sabora jedno vrijeme bio je bez ikakvog angažmana, da bi poslije osnovao privatno učilište, preuzeo lokalni radio i osnovao vlastiti portal.
Zašto opet u politiku? U jednom razgovoru prije tri godine izjavili ste da se prije nećete nego hoćete vratiti u te vode?
– Bilo je uvijek da prije neću nego da hoću. Radeći na radiju i portalu, našao sam se u poslu koji volim, isto kao i na Učilištu koje sam pokrenuo s mojim najboljim prijateljemMirkom Ivandićem. Imao sam još neke planove u nadogradnji toga lokalnog informativnog sustava, ali uvijek je čučala strast u meni. Kada se čovjek bavi lokalnim novinarstvom, teško je odvojiti taj posao od povezanosti s lokalnom politikom.
Zar je to vrijedno, pogotovo što je u vašem slučaju politika ostavila posljedica i na zdravlje? Pretrpjeli ste moždani udar vrlo mlad.
– To je bilo 2003. godine. Zbog te svoje sinjske tvrdoglavosti, odbio sam ostati u bolnici i već 20. dan sam bio u saborskim klupama. Takvo što ne bih učinio u ovim godinama. U međuvremenu sam imao još nekih zdravstvenih problema, ali sada sam potpuno spreman. Ne možda za Olimpijadu, ali za utrku za gradonačelnika apsolutno.
Ne bih rekao da je toliko posrijedi eros politike, jer sam došao u godine kada me ne opterećuje neka potreba za javnim istupom. Uostalom, više javno mogu nastupati tu na radiju ili portalu nego u politici. Zbog kampanje i politike od početka me nema u eteru i programu. Živim u Sinju i nikada nisam otišao i znam da bi bila demagogija izjaviti kako mu želim pomoći, ali sam osjetio da sam došao u godine kada imam iskustvo i znanje, da se mogu politikom baviti puno konstruktivnije nego prije.
Hoćete reći da ste danas bolji političar nego prije 13 godina?
– Ne znam jesam li bolji političar, ali jesam zreliji kao čovjek. U Sabor sam ušao s 32 godine i mislim da sam za to vrijeme sazrio kroz rad. Imao sam ponuda za ostati u nekom ministarstvu na poziciji državnog tajnika, nudile su mi se i uprave javnih poduzeća, ali to nije za mene. Ja sam nekako slobodarski odgojen i uvijek sam radio poslove koje sam volio.
Ništa kontra HSLS-a
Ponude su bile u doba vladavine Ive Sanadera?
– Da. Izišao sam iz HSLS-a koji je bio na vlasti, mogao sam tražiti nekakvo uhljebljenje bez ikakvog problema, ali bilo me je i malo strah da će, ako stranci krene loše, krivnja biti na meni zbog nekih mojih istupanja i zalaganja. Ne želim govoriti o tim nacionalnim temama, jer bi ispalo da sebi uoči lokalnih izbora dižem rejting, ali ja sam 14. siječnja 2004. napustio HSLS, stranačku politiku. U politici su mi ostali samo prijatelji i nikada nisam, te nikada neću kazati ni jednu riječ protiv HSLS-a.
Na ideju da se kandidirate za sinjskoga gradonačelnika došli ste zajedno s Mirom Buljem iz Mosta.
– Prije u glavi Mira Bulja i mog prijatelja Mirka Ivandića. Oni su bili ti koji su me nagovorili. S Mirom sam godina također dobar prijatelj. Čak su mi prigovarali da ga forsiram u svojim medijima, da ga guram, a kada je ušao u Sabor, ispalo je da je zanimljiv i nacionalnim medijima. Svako malo bi me pitao zašto se ja ne bih uhvatio tog posla, ali ne da sam bježao, nego se nisam dugo vidio u tome. Ne mislim da će se dogoditi sada nekakva erupcija oduševljenja mojim povratkom, da sam ja svemoguć i mogu rješavati probleme koje drugi ne mogu. Baš u ovoj sobi gdje razgovaramo jedan je dan došao Miro i, umjesto one svoje poznate "nećete", meni rekao: "'Oš pomoć, 'oš dat ruke?" Pristao sam, a moj prijatelj Ivandić, koji je također tu sjedio s nama, kaže da se malo i iznenadio. Prelomio sam i rekao: idemo razgovarati, pokušati finalizirati dogovor.
Gdje je onda puklo? Zašto ne idete s Buljem, kao kandidat Mosta?
– Postavljate prava novinarska pitanja, ali ja moram dati pravi politički odgovor. Nikada ne interpretiram neke političke nesporazume do kojih dođe u razgovorima i pregovorima u četiri oka. Mogu samo reći da se nismo našli. Taj je rastanak bio korektan, ostali smo u dobrim odnosima, nadam se da će tako i ostati.
Tko se nije našao: vi i Bulj ili vi i Most?
– Ne bih želio sada bilo koga navoditi. Kada se ljudi ili opcije raziđu, skloni su prebacivati krivnju jedni na druge. Ja nisam takav čovjek. Nije se radilo o nekom velikom nerazumijevanju, nego nijansama.
Jesu li posrijedi neke ideološke, političke, interesne, ljudske razlike?
– Kada se ne postigne politički dogovor, onda je u pravilu politički razlog. Nije to ništa spektakularno, ali ne bih želio izlaziti s podacima, niti bih želio o tome polemizirati.
Može se dogoditi da se Bulj također kandidira za gradonačelnika i tako se nađate na suprotnim stranama?
– Ništa zato. Normalno da sam ja, kao i on, svjestan da smanjujemo šansu, ali ljudi nekada imaju svoja načela. Ja poštujem Mirova i razloge.
Mislite li da će se prije kandidirati za gradonačlnika ili župana?
– To je otvoreno pitanje. Miro je jedan od najznačajnijih ljudi Mosta i pretpostavljam da će oni tražiti od njega da ide za župana. Vidjeli smo se neki dan nakon mog skupa na Pijaci, pozdravili smo se ljudski i prijateljski, i on meni kaže: "Šta si mi napravio, sada ja moram ići u Sinj!" Odgovorio sam mu: "Miro, dobro došao." Pretpostavljam da će odluku na koncu donijeti u razgovoru s Božom Petrovom, Nikolom Grmojom i drugima.
Jeste li vi s njima imali kontakata?
– Ne velike, ali Ivicu Relkovića poznajem godinama. To je čovjek kojega maksimalno cijenim. I on je bio na tim našim završnim razgovorima, i ja sam sam na tome inzistirao.
Tko vam je, osim Bulja, najozbiljniji protutakmac – donedavna vršiteljica dužnosti gradonačelnika Kristina Križanac, bratić Zorana Milanovića, Ante, ili HDZ-ovka Ivana Pavić?
– Može u vrijeme kada svi govore protiv sviju zvučati čudno, ali ja sam sa svima njima u dobrim odnosima i poštujem ih. Svatko od njih može postati gradonačelnik Sinja.
Je li Anti Milanoviću Zoran Milanović uteg ili prevaga u Sinju?
– Ne znam što je Zoran Anti u tom smislu, ali Ante Milanović je čovjek koji se sam kandidirao i izabran kao takav, a ne nikakav bratić ili rođak Zorana Milanovića. Ante Milanović je odlučio povući SDP u jednom drugom smjeru, a konačni će sud o tome dati birači.
Jeste li svojim sloganom "O Sinju u Sinju" ciljali na Kristinu Križanac i utjecaj dr. Stipislava Jadrijevića?
– Kada smo raspravljali o sloganu, odlučili smo se za rješenje koje ne treba pojašnjavati. Mnogi će ga ljudi doživjeti na svoj način. Kazao sam da ima mnoga značenja, jedno je to da moramo shvatiti da neke ključne odluke bitne za razvoj Sinja trebamo i donijeti u Sinju. Tek kada ovdje dođemo do neke ideje, kada se stranački ili građanski složimo oko nje, onda možemo tražiti potporu naših brojnih utjecajnih ljudi koji vole i poštuju Sinj, iz Splita, Zagreba, cijeloga svijeta. Tek onda možemo ići prema županiji, državi ili EU-u. Dobro znam da priča o tome kako županijske ili državne vlasti finaciraju samo one jedinice u kojim je na vlasti njihova opcija, nije točna. Najbolji je primjer bilo moje djelovanje u Saboru, kada sam bio oporba i u Sinju i u Zagrebu, ali sam dobro funkcionirao i s jednima i s drugima. Ne kažem da sam ja realizirao te projekte, ali sam odrađivao posao posrednika. Pametni ljudi se uvijek mogu dogovoriti oko pametnih stvari. Teško da će bilo koja vlast zanemariti neku dobru ideju. Ta ideja mora nastati u Sinju. Ona može biti produkt pomoći Sinjana iz Zagreba, Splita ili drugdje, ali se moramo osloniti na snage koje žive ovdje. Nisam mislio na Kristinu, ona je Sinjanka koja živi tu.
Pozitivna kampanja
Ali jeste na dr. Jadrijevića?
– Odlučio sam u principu u kampanju ići pozitivno. O svakome najbolje. Nemam namjeru nikoga prozivati, ali hoću kritizirati i ponuditi rješenja. Naravno da sam spreman primiti i pokoji udarac.
Hoćete li tražiti pomoć HSLS-a ili nekih drugih stranaka koje neće imati svoga kandidata?
– Ova je lista zamišljena kao nezavisna, kao i moja kandidatura. Odaziv je neočekivano dobar. Moj je Facebook naprosto eksplodirao. U početku smo imali nekoliko mlađih ljudi, ali se samo nakon jednog sastanka njihov broj udvostručio. Javljaju se i dolaze mladi, školovani, pametni. Hoće li netko pozvati nekoga da mu da glas, to je posve legitimno, ali mi na izbore idemo kao nezavisna lista. Ni od koga nećemo tražiti da nas podrži.
Koliko god čudno bilo, ali jedna od glavnih stavki vašeg programa jest povratak Sinja na listu – nerazvijenih.
– Da. To je ključno, problem svih problema. To bi značilo 10 do 15 milijuna proračunskih sredstava više, značilo bi da bi svi sinjski studenti mogli dobiti stipendije, da i sinjska djeca mogu dobiti besplatne udžbenike, da se mogu nastaviti projekti koji su zapeli zbog nedostatka novca, da se može početi kako to Sinj zaslužuje. Ako imate proračun koji se za osam godine spustio s više od 70 na manje od 50 milijuna, e sada zamislite da vam od toga netko još uzme 10. To se dogodilo Zakonom o regionalnom razvoju, i to bez velike bune iz Sinja. Pokušao sam pisati na portalu, ali lokalni novinar ne može utjecati na premijera, bez obzira što je on podrijetlom iz Sinja. Čak sam mu napisao i dva osobna pisma, ali pretpostavljam da nisu ni došla do njega.
Riječ je o zakonu koji je potpuno pogrešan, atak na zdravi razum. Po njemu, Sinj ili Vrgorac više nisu nerazvijeni, a neki su drugi dobili taj status i novac, što je dobro, pogotovo za sredine u Slavoniji. Izmišljen je tzv. indeks razvijenosti, pa u konačnici na toj listi potpomognutih postoji 11 gradova ili općina koje imaju veći dohodak po stanovniku od Sinja, a 61 s nižom stopom nezaposlenosti ili 69 veće proračunske prihode po glavi. Ministar Tolušić je najavio reviziju, a ministrica Žalac poručila da neće ići prije početka 2018. Ja ih molim da ne rade reviziju, jer u slučaju Sinja od 2013. do 2016. se broj nezaposlenih smanjio s više od tri tisuće na 2300. Nekih 800 ljudi u te četiri godine je manje nezaposlenih, s time da se mali dio zaposlio, a veliki je dio, i to mahom između 20 i 30 godina, otišao iz Sinja. Ako se bude radila revizija, Sinj će imati puno manju stopu nezaposlenosti, bit će puno nerazvijeniji nego kada je izbačen s popisa potpomognutih, zapravo Sinj bi tom logikom za 10 godina mogao postati razvijeniji od Zagreba! S tim da ovdje više neće biti nikoga.
Sram me bilo otići na biro
Kako je bilo naći se nigdje nakon odlaska iz Sabora i politike?
– Imao sam, kao što sam već rekao, priliku ostati u Zagrebu i tu su ljudi koji su preuzimali HSLS bili vrlo korektni. Odlučio sam se vratiti kući, završio sam studij novinarstva i očekivao sam nakon šest godina Sabora i što sam bio pod svjetlima pozornice da će me svi zvati. Pokušavao sam na niz adresa, negdje sam čak i pisao, a negdje odbio pisati naručene tekstove. U jednom sam listu napisao nekih 10-15 kolumni, da bi nakon jedne bilo sugerirano da "malo ublažim". Otišao sam jer nisam želio sputavati svoje slobodarstvo. Nisam završio na birou, bilo me sram tamo ići. Tamo 2005. godine jedna skupina vrlo moćnih ljudi mi je ponudila samostalnu kandidaturu na lokalnim izborima, ali kako sam mogao izići pred ljude i obećati im rješavanje njihovih problema kada ni sam nisam radio. Nije bilo druge već dići kredite. S prvim sam pokrenuo Otvoreno učilište, dobro je krenulo, da bi nakon toga uslijedio radio, gdje sam dobio koncesiju i stvorio solidnu tvrtku. Zadnje je bio portal Ferata.
Uvjeren sam u pobjedu
Našao sam jednu vašu izjavu po kojoj je sudbina manjih stranaka da idu uz HDZ ili SDP. S kim ćete vi?
– To je preotvoreno pitanje. Uvjeren sam da ću pobijediti SDP i HDZ.
Možete li s Mostom, bez obzira na propale razgovore?
– Lokalni izbori nisu ti na kojima se surađuje ideološki. Sasvim je sigurno da će suradnja u gradskom parlamentu morati biti uspostavljena, jer vrlo vjerojatno nitko neće imati većinu. Od jedne mlade i važne osobe u mom životu prije dvije godine sam naučio da si jak onoliko koliko vjeruješ u sebe i ono što radiš. Nikada u politici nisam vjerovao u neki projekt kao ovaj.