Nekoliko dana mutne vode najmanji je problem, ovo je prava opasnost: olovo, živa i pesticidi s odlagališta direktno završavaju u podzemnim vodama, a potom i na izvorištima s kojih pijemo

Na ukupno 15 neuređenih odlagališta komunalnog otpada u splitsko-dalmatinskoj županiji godišnje se odlaže oko 220 000 tona otpada.

Neki od najvećih među njima, poput Mojanke kod Sinja ili Kozjačić kod Imotskog, na krajnje su pogubnom položaju kada su podzemne vode u pitanju, jer se nalaze na kraškom propusnom području pa ocjedne vode s ovih deponija direktno završavaju u podzemnim vodama, a potom i na izvorištima s kojih se voda distribuira stanovništvu.

Primjerice, Mojanke su na vodoslivnom području rijeka Jadro i Žrnovnica. Rijeka Jadro je svojim slivom kraški fenomen – u istraživanjima koje su 2011. godine proveli znanstvenici Sanja Kapelj i Janislav Kapelj te Mirjana Švonja iz Hrvatskih voda, primjenom stabilnih izotopa kisika i vodika je dokazan prekogranični karakter sliva.

Ako stPrema tom istraživanju, izvori Grab i Ruda kod Sinja dijele isto vodoslivno područje s Jadrom i Žrnovnicom. Istraživanja koja bi trebala razjasniti utjecaj odlagališta Mojanke na podzemne vode tek se provode u posljednje vrijeme.

Ono što je sigurno jest da sa sličnih odlagališta u podzemlje otiču značajne količine vode zagađene različitim toksičnim produktima raspadanja tvari na deponiju, te da je otpad toksičniji što je noviji, zbog sve većeg udjela elektronskog smeća u ukupnoj količini.

Ono što je povoljno u cijeloj priči je činjenica da se u slivu Jadra i Žrnovnice vode dugo zadržavaju u podzemlju, odnosno sporog su protoka pa se dio otrova stigne profiltrirati prirodnim putem. No, ono što opet budi pesimizam su količine koje otječu u odlagališta.

Karepovac pritom ne utječe direktno na izvore Jadra i Žrnovnice, no tone i tone otpadnih voda s ovog najvećeg odlagališta u županiji otječu s jedne strane u Kaštelanski zaljev, a s druge strane u Žrnovnicu i u more prema Stobreču. Količine i utjecaj tih voda nikada nisu znanstveno istraženi, no mogu se otprilike izračunati koristeći mjerenja s nekih drugih odlagališta.

Tako se ocjedne vode od 1998. godine na uređenom vodonepropusnom odlagalištu otpada Doline kod Bjelovara prikupljaju i pročišćuju, a mjerenja količine tih voda pokazuju da u pravilu u podzemlju završava oko 30 posto otpadnih voda u odnosu na količinu odloženog otpada. Konkretno, u cijeloj županiji do iznosa oko 66 000 tona ocjedne vode godišnje. Samo s Karepovca po tom izračunu u podzemlje godišnje otječe oko 40 000 tona otrovane vode.

Utjecaj tih voda se pritom ne ograničava na usko područje Karepovca. Osim što vjerojatno značajan dio završava u zatvorenom Kaštelanskom zaljevu, odnosno u Bračkom kanalu, i preko ribe potom u prehrambenom lancu, utjecaj ovih voda značajan je i na poljoprivredu u okolici. Iako nema dovoljno istraživanja koja bi pokazala gdje sve i kako voda završava u ljudskoj prehrani, prilično se točno zna koji se sve otrovni spojevi u njoj nalaze.

Prije svega riječ je o dušikovim spojevima, od kojih su posebno pogubni oni u obliku amonijaka. Slijede teški metali, redom aluminij, arsen, bakar, barij, željezo, cink, kadmij, kobalt i srebro te posebno otrovni olovo i živa.

Potom, tu su kationi natrija, magnezija, kalcija i kalija, anioni klora i spojeva sumpora, spojevi fosfora, klorirani ugljikovodici i pesticidi te specifični organski spojevi poput aromatskih ugljikovodika, fenola i kloriranih alifatskih spojeva.

Svemu tome treba dodati i organska onečišćenja raznim bakterijama.

Riječ je dakle samo o otpadnim vodama, a svim ovim podacima treba pridodati i utjecaj jednako toksičnih odlagališnih plinova.