Nevjerojatna sudbina Ive i Ante, dvoje zaljubljenih kojima je život uzeo sina, nećaka, brata, a onda i unuku Anđelu Bešlić: Što nas je jače udaralo, više smo se volili

Prava ljubav daje ti snage da sve nedaće prebrodiš - reći će vam tako Iva i Ante Bešlić, koji su u svome rodnom Potravlju proslavili šezdesetu godišnjicu braka. Ona osamdesetogodišnjakinja, a on osam godina stariji, rižu tortu s osmijehom ka mladenci.

U Potravlju se rodili, u njemu "zamirili", u njemu dicu podigli i danas u zajedništvu profeštali ovaj dijamantni pir.

Njihova djeca su: Ivan, Mira, pokojni Marko-Neđo, poginuli hrvatski branitelj, pa Zdenka i najmlađa Katica, odmilja u obitelji zvana Kaja, nabrojili nam kako su od njih dobili sedamnaestero unučadi i osmero praunučadi, a sve skupa sa zetovima čine obitelj od 38 članova.

A još ih je skoro dvostruko bilo s uzvanicima na slavlju koje je počelo u crkvi svetog Filipa i Jakova u Potravlju, uz svetu misu i obnovu zavjeta, u crkvi u kojoj su se prije toliko ljeta, točnije na 13. veljače, uoči Svetog Valentina, i vjenčali. Blagoslov im je uputija župnik don Stanko Dotur.

- Puno su mater i ćaća u životu radili, teglili, prije rata još i više. Otac je radija u "Konstruktora", a mater je bila domaćica, bavili su se i poljen, vinogradon, držali koze do prije koju godinu. Evo, još ćaća za uspomenu na ta vrimena drži jedno magare i kokoše - kažu njihova dica.

- Uvik su bili u slozi i zajedništvu, cila obitelj, jer da nije toga, ne bi izdržali - potvrđuju i slavljenici.

Jer rat im je odnija puno toga, sina Marka-Neđu, pa Ivinog nećaka, legendarnog hrvatskog branitelja Marka Babića, Antin najmlađi brat Filip nikad nije ni pronađen, izgorjela im kuća, a kasnije im je stradala i unuka, Anđela Bešlić, pričaju nam dalje tako o nesretnim sudbinama njihovih najbližih.

- Nakon svega toga mater se još više borila da se obitelj druži, da bude na okupu - govore na to njezina dica.

- Život je kratak, triba se šta više viđat, bit sa ljudima koje voliš - istaknit će teta Iva.

- Tako da danas nema toga šta ne radimo zajedno, nikad se nismo posvadili, ide se u vinograd, sve se odradi na o-ruk, pa se okupljamo, slavimo obljetnice - nastavljaju njihova dica, presretna šta su roditelji uživali na proslavi koja se nakon crkvenog obreda nastavila u restoranu "Kennedy" u Potravlju.

- Kad vas vidin sve tako prida mnom kako se zajedno veselite i plešete, srce mi je ogromno – zaokružija šudar teta Ivin osmijeh, da se od tolike sriće ne razlije s lica, a istu je takvu sriću, bez da je tribalo išta riči dodat, pokaza i njezin suprug. U jednom trenutku isprid nje je "poskočila" i ljubav njezina život, njezin Ante. Malo zaplesa i zapiva neku svoju, narodnu... Jer, nije moglo bez harmonike.

- Zasvira je mali Antonio Prološčić iz našeg sela - dodaju.

A, sigurno su baba i dida guštali šta su svi najmiliji oko njih, pa i najmlađa u obitelji, jednoipolgodišnja praunuka Nikolina Rebić.

- Roditelji su imali težak život, pa smo im zaista tili priredit jedno ovakvo slavlje, da guštaju, i mislim da smo u tome uspili - raduje to njihovu dicu.

- Mater je dosta staložena osoba, a uvik je vesela i nasmijana. Ona vam baš voli život i zato mislim da se unatoč bolesti ne da. Jedno vrime nije mogla baš na noge, a i mi joj pomažemo. Kad mi radimo onda je tu otac, on je pomogne obuć, skuvat, stalno su jedno uz drugo. Otac je uvik volija radit, pa bi uvik govorija: "Ajmo, radit ovo, ono". Ma, nikad mira... A, sada mater kaže: "Ajmo se mi sad radije družit, kratak je život". Tako i radimo, govore dica.

- Bojala sam se oću li moć izdržat cilu misu i proslavu, ali kad san ih vidila sve u zajedništvu i posli kako plešu, Bog mi je da snage da izdržin - zaključila je naša "mladenka".

Čak su i iza obida, pridvečer, dočekali i prigodni vatromet, vatromet njihove ljubavi.