Slobodna u samostanu sestara Služavki malog Isusa: Ovo je naših 50 godina u službi naroda svoga

Za pola stoljeća svoga djelovanja u Trilju i Košutama časne sestre Služavke Malog Isusa splitske Provincije svetog Josipa nagrađene su za blagdan svetoga Mihovila i Dan Grada Poveljom grada Trilja.

"U župi sv. Mihovila Arkanđela u Trilju već pedeset godina neprekidno i samozatajno djeluju redovnice Služavke Malog Isusa. Župa je od samog osnutka 1834. godine, ali i ranije, kada je bila kapelanija župe sv. Antuna Padovanskog u Turjacima, obuhvaćala mjesta Trilj, Košute i Vedrine, od kojih je Košute 20. kolovoza 2012. postalo samostalna župa Presvetog Srca Isusova. Četrnaest godina prije osnutka župe, 1998. godine, sestre su se preselile iz triljskog samostana u novi samostan u Košutama te su nastavile sa svojim pastoralnim, karitativnim i društvenim radom u jednoj i drugoj župi."

O sestrama i njihovu radu u župi Trilj i župi Košute nije postojao do sada niti jedan monografski rad, no sada možete sve do u pojedinosti saznati i iz knjige o njima, naslovljene “Služavke Malog Isusa u župi Trilj i župi Košute (1966.-2016.)”, autora Manete Mijoč i Josipa Dukića. Knjiga je predstavljena u triljskoj crkvi sv. Mihovila u povodu ove važne obljetnice, a objavili su je Župa sv. Mihovila Arkanđela Trilj, Samostan Služavki Malog Isusa u Košutama i Kulturno društvo "Trilj2, koje ove godine slavi desetu obljetnicu svoga rada.

Generacije Triljana, Košućana i Vedrinjana sigurno pamte koliko su časne sestre sve to vrijeme pridonosile životu njihove zajednice, podučavale ih vjeronauku, učile pjevanju, sviranju, domaćinstvu, pomagale potrebitima...

A, koliko novih ideja i projekata imaju za svoj kraj i za njegovu budućnost i za idućih pola stoljeća, saznali smo posjetivši ih u njihovu samostanu u Košutama.

Nismo došli nenajavljeno, ali predstojnica samostana, časna sestra Salutaria Đula nije zbog našeg posjeta mogla prekinuti baš sve svoje obaveze, trebalo je dovršiti ručak, mirisala je juha, ali i štrudel s domaćim jabukama, šljivama i orasima.

- Ovo je stari dio kuće u kojem se sada nalazimo, a poslije ću vas provesti i kroz novi dio samostana koji gradimo i u kojem će se nalaziti i starački dom za naše sestre koje idu u mirovinu, a bit će i dvadesetak mjesta za druge žene - kazuje nam časna sestra Salutaria dok prolazimo dugim hodnicima i prostranim boravcima i terasama s prekrasnim pogledom na Sinjsko polje, s kojega će jednoga dana, kad bude sve dovršeno, "pod stare dane" i one zasluženo odmarati.

Građevina ima približno tri tisuće metara četvornih, suteren, prizemlje i dva kata. Svaka soba ima svoj sanitarni čvor. Katovi su povezani liftom, i hrana će tako liftom stizati na pojedine katove. Razgledavamo tako buduću kuhinju, praonicu, prostor za peglanje, blagavaonicu, dvoranu, vježbaonicu, salu za susrete...

- Reći ćete, što će to sve sestrama? Pa nisu sestre nikada radile samo za sebe. One uvijek rade i za svoj narod. Nadam se da će ovi prostori kada budu gotovi dobro poslužiti i župljanima za razne prikladne događaje, aktivnosti ili susrete – govori časna sestra, te nas vodi u aktualnu, kao i buduću kapelicu u kojoj će se one, te ostali korisnici budućeg doma moliti.

Dok prolazimo hodnicima, meštri pripremaju podlogu za postavljanje pločica.

- U tijeku su radovi na unutrašnjem uređenju – potvrđuje nam i glavni nadzor u objektu Božidar Marušić iz splitske firme "Gabarit".

Radnici, vidimo, rado proćakulaju s časnom, ujedno je obavještavajući u kojoj je što fazi.

- Ovo vam je pravi radnik – hvali tako u prolazu ona i dvadesetogodišnjeg Stipana Kambera iz Rude koji nas pozdravlja s drvenih skala.

- Radin struju – odgovara Stipan na naše pitanje koji mu je zadatak povjeren.

Dok dnevni boravak ima pogled na polje, sobe gledaju prema parku, kojemu se posvetila upravo časna Salutaria.

- To mi je svojevrsni hobi. Dolje smo uredili šetnicu koja ima oblik alke i njezinih polja, u duhu tristote godišnjice Sinjske alke, malo patriotizma, naravno. Ipak sam ja iz Otoka – kazuje naša sugovornica koja je u Košute došla prije tri godine iz Livna gdje je se inače deset godina posvetila izgradnji duhovnog centra Djeteta Isusa. Uz šetnicu su razne voćke: kruške, jabuke, šljive..., možete se tu malo odmoriti, a usput i ubrati koji slatki plod. Poviše je brežuljak s aromatičnim biljem, a imamo i povrtnjak s raznim zelenjem – pokazuje nam niz prozor dodajući kako uskoro kreću i u cjelovito uređenje okoliša i parkirališta koje će simbolično biti izvedeno u znaku Srca Isusova.

- Kad bi sve to moglo dovršiti? Kad bi se prvi korisnici mogli useliti?

- Gradnju smo započeli još prije dvanaest godina, ali smo imali malo problema s financijama i oko dozvola, znate kako to ide, krene, pa stane. Hvala Bogu sve je to s dozvolama sada riješeno. Ima dosta dobrotvora, a i vlastitog truda sestara iz naše Družbe, ima dobrih ljudi u Gradu Trilju i selu koji hoće pripomoći gradnji, zdušno nam pomažu, tako da vjerujemo da ćemo uz Božju providnost sve to uspješno privesti kraju – veli naša sugovornica.

Nije to jedini projekt koji časne žele realizirati. U Košutama nije bilo vrtića, pa su ga otvorile pri svojoj kući 1999. godine.
- Kod nas u župi ima mnogo mladih obitelji, pa tako i djece. Trenutno imamo dvadeset četvero djece, ali želimo vrtić proširiti tako da možemo primiti još mališana – želja im je to velika.

U vrtiću upoznajemo časnu sestru Marinu Žuljević i njezinu kolegicu iz vrtića Anitu Mastelić. Oko njih mališani crtaju boje jeseni.
- "Mali Isus" je vjerski vrtić, a pohađaju ga djeca od tri do sedam godina. Veseli me i ispunjava rad s djecom, koliko vidim i oni su radosni, to je onda i meni poticaj i znak da se dobro radi i da su tako i njihovi roditelji zadovoljni. Čak nam svrate u posjet ponekad i oni koji su krenuli u školu, rado se sjećaju dana u vrtiću – govori sestra Marina.

- Iman kući traktor, ovolikiiii... na Power Rangerse – širi ruke ponosno jedan mališan. Nema straha za budućnost košućkog kraja - kazujemo njihovim odgojiteljicama.

Osim sestre Salutarije i Marine Žuljević u Samostanu djeluju i časna sestra Zdenka Tomas koja uređuje crkvu te vodi crkveni zbor i župski vjeronauk u Trilju, te kuha za samostan, zatim sestra Mila Deak, vjeroučiteljica u Osnovnoj školi "Trilj" i područnoj školi "Košute", te sviračica i voditeljica crkvenog pjevanja, dječjeg i župnog zbora u župi Srca Isusova u Košutama, te sestra Siksta Paleško koja vodi domaćinstvo u triljskoj župnoj kući.

- U našem redovničkom pozivu treba se potpuno predati službi, ne očekivati nikakvih posebnih priznanja i zahvala, jednostavno dati se Bogu i da onda On čini svoje, i onda velika djela može napraviti preko malih osoba. U našem pozivu treba zadržati jednostavnost i skromnost i otvorenje prema svakom čovjeku, posebno prema onima u potrebi, na rubu društva. Možeš izabrati bilo koje zvanje, ali ga moraš raditi iz duše, ako misliš nešto dobro izgraditi i učiniti prema Bogu i prema svojim bližnjima - poručuje časna Salutaria.

A, puno će još toga dobroga, kao što vidimo, Služavke Malog Isusa učiniti za svoj kraj.