StoryEditorOCM
DalmacijaSuborci ga spasili

Branitelj Momir prije tri godine htio si je oduzeti život, a sada je kandidat na izborima: Nisam bio na dnu, nego 4 kata ispod

21. kolovoza 2016. - 12:00

Ogorčen sam, evo odričem se hrvatskog državljanstva. Kad se država odrekla mene, odričem se i ja nje. Jedino što žalim jest što nisam poginuo te 1991. godine, barem bih završio kao čovjek, a ne ovako kao pas kojem su svi okrenuli leđa. Aj, dođi, počinjem štrajk glađu, istjerat ću ženu i djecu iz kuće i idem do kraja. E da, i odmah da bude jasno svima, ne želim nikakvo sažaljenje niti da ispadne da nešto tražim. Samo želim da se vidi kako rade instutucije ove države - govorio je ovako vašem novinaru prije samo nešto manje od tri godine Momir Stojanac, danas 46-godišnji hrvatski branitelj rodom iz Splita, porijeklom iz Đakova, s prebivalištem u Solinu.

Stojanac je tada bio "na rubu". MORH mu je priznavao ranjavanje, ali ne i okolnosti tog ranjavanja, zbog čega nije godinama mogao ostvariti status hrvatskog ratnog vojnog invalida. Raspala mu se obitelj i razmišljao je tada da problem riješi plinskim bocama, no, srećom do realizacije te misli nikad nije došlo već je Momir shvatio da se u glavi mora "resetirati", da se treba boriti, pa je s nekolicinom svojih suboraca u travnju 2014. osnovao Udrugu hrvatskih branitelja liječenih od PTSP-a i krenuo u pravnu bitku s instuticijama. Udruga je vrlo aktivna, pomogli su mnogima do sad, a posljednja akcija pokazala je koliko su uporni i organizirani - u samo 20-ak dana prikupili su robe, namirnica i i igračaka u vrijednosti od oko 250 tisuća kuna te su dva kamiona i tri puna kombija potrepština odvezli nezbrinutoj djeci u Dom "Maestral" i u kaštelansku podružnicu.

Sve mu se zgadilo

A sad je Stojanac odlučio pokušati učiniti i nešto više te se i politički angažirao. Našao se na listi Hrvatske braniteljske pučke stranke u 10. izbornoj jedinici.

- Toliko mi se sve zgadilo u ovoj "našoj" državi zahvaljujući vama političarima u zadnjih 25 godina, pa bih vas zamolio da me kao branitelja, dragovoljca zločinačkog Domovinskog rata, ratnog vojnog invalida što prije izručite Srbiji da se odmorim od vas i vaših izdaja. Smatram da će mi tamo biti bolje u njihovu zatvoru. Unaprijed hvala! - pisao je vrlo otvoreno Stojanac prije mjesec dana na Facebook stranici Vlade RH dajući tako otvoreno do znanja što misli o političkim elitama.

- Mene su digli pozitivni ljudi, moji suborci i prijatelji, koje su me počeli okruživati kroz rad udruge. Ja nisam bio na dnu, bio sam četiri kata ispod dna. Bio sam u nemoći sustava, to mi je bio najveći problem i kad sam se izdigao iz toga, osnovali smo udrugu. Riješio sam svoj status, a poslije kroz rad udruge vidio sam da mnogi prepoznaju ono što mi radimo i mnogi su nam počeli nuditi pomoć i pomagati nam. Upoznao sam Danijelu Farago, dijete poginulog hrvatskog branitelja, i ona je dala ideju za pomoć djeci "Maestrala", odvela me tamo i tako smo napravili tu akciju. Ali i tu su bili problemi, mjesec i pol dana čekali smo papire da bismo mogli pomoći toj djeci, 15 papira smo morali skupiti, a ako ih nemaš, možeš u zatvor i to sve s dobrim namjerama. Ja samo želim pokazati svim braniteljima i ostalim ljudima da se čovjek, ako želi, može trgnuti i početi raditi i pronaći sebe u tom radu za dobrobit drugih - pojašnjava nam Stojanac napominjući da u radu udruge puno pomažu i Danijela, ali i tajnik Željko Baričević koji su, uzgred rečeno, oboje na listi HBPS-a.

Ma koje odijelo

- Kontaktima i radom u udruzi shvatio sam kako postoji mogućnost da se poguraju mladi i školovani ljudi koji mogu nešto promijeniti i voditi posao i državu. Od ovih izbora, iskreno, ne očekujemo ništa jer smo kasno počeli, no mislim da možemo stvoriti temelje za budućnost. Nemamo mi milijune i milijarde kao neke druge stranke, ali imamo pozitivu u sebi. Vidimo koji su problemi na terenu, a ne možemo utjecati na promjenu i onda smo rekli: "Ajmo se mi uključiti i promijeniti nešto" - govori Stojanac.

A na upit da odjene kravatu i odijelo za fotografiranje, odgovara u svom stilu: "Ne mogu ja kao branitelj nositi odijelo i kravatu ako moji članovi jedu u pučkoj kuhinji i kopaju po kantama. Mi smo svi jednaki."


Za budućnost

Radom u udruzi shvatio sam kako postoji mogućnost da se poguraju mladi i školovani ljudi koji mogu nešto promijeniti. Od ovih izbora, iskreno, ne očekujemo ništa jer smo kasno počeli, no mislim da možemo stvoriti temelje za budućnost - kaže Stojanac

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
15. studeni 2024 19:41