Gari je tek pet dana. On je pulčić koji još šeprtlja dok pokušava hodati za majkom gurajući glavu ispod njezinih zadnjih nogu kako bi dohvatio sisu.
Garo je nevjerojatno uporan u sisanju. Baš kao i sva njegova mala magareća braća i sestre. Jer oni sisaju svakih 15-ak minuta. Upravo zbog tako učestala sisanja puladi i njihove potrebe za hranom, treba izbalansirati hranjenje majke magarice i mužnju njezina mlijeka za potrebe ljudi.
"Ja sam se u tomu usavršila, a ne zaostaje ni moj sin Tonči na kojega sam prenijela svoja iskustva i ljubav prema magaradi", kaže Marija Tomašević iz Gale, općina Otok, jedna od rijetkih proizvođača magarećeg mlijeka u Hrvatskoj.
Marija se rodila u zaseoku Jagnjići, također u Gali, prije 62 godine, i udala se u Tomaševića. Posljednja četiri mjeseca živi u Novim Selima, naselju u sastavu grada Trilja, jer se nakon četiri godine od suprugove smrti odselila kod novog životnog partnera, ali o tomu poslije. S Marijom smo krenuli u priču o magaradi i magarećem mlijeku. U Gali, kao i u cijeloj krševitoj Dalmatinskoj zagori, magare je bilo glavno transportno sredstvo.
"Na njegovim leđima svakodnevno smo dopremali vodu s izvora, drva iz šume, gonili u mlinicu... U našem selu nije bilo kuće koja nije imala bar jedno magare. A onda su došli voda, struja i plin, stigla je mehanizacija pa se potreba za magaretom ugasila i broj tih životinja, čije je uzdržanje u odnosu na konje vrlo skromno, naglo se smanjivao", kazuje nam Marija. I nastavlja: "Ja sam se 1972. godine udala za Milana, taman imala 18 godina. Rodila sam četvero djece. Bila sam domaćica. A to je značilo brdo, polje, blago, njive, kuća i sve drugo. Uvijek sam imala magare koje mi je bilo veliki pomagač."
Morin magarac
Tomaševići su, kao i većina drugih, uvijek imali bar jednu magaricu jer im je svake godine donosila pule. Magarci su, iako puno snažniji, bili rijetkost. Pa su u oplodnji bili itekako zaposleni. U Gali je tako na glasu bio Morin magarac. U narodnoj je predaji ostalo da mu razvikani pulci s Gljeva nisu bili ni do koljena, kako po obdarenosti, tako i po učinkovitosti.
"Ni moj pokojni Milan, koji je umro prije četiri godine, ni ja nismo željeli ostati bez magareta iako nam gotovo pa nije trebao. Nije mi padalo na pamet proizvoditi magareće mlijeko. A onda je sve spontano krenulo 2000. godine. Imala sam magaricu s mladim puletom. Došla mi jedna žena iz Glavica, prezime joj je bilo Vuković. Ispričala da ima dijete od 12 godina oboljelo od teškog bronhitisa. Kaže da joj je dijete na stalnoj medicinskoj terapiji lijekovima, ali stanje je bilo sve gore. Uputili su je da ga proba liječiti magarećim mlijekom. Tako sam ja počela musti magaricu kako bi tome djetetu osigurala mlijeko. Čim je počeo piti magareće mlijeko, dječaku je bilo bolje.
Pio je oko pola godine. Mater mu je dolazila svaka 2-3 dana, a ja bih joj umuzla po 4-5 decilitara. Pijući magareće mijeko, dječak je potpuno ozdravio, izrastao je u krupnog i snažnog čovjeka", priča Marija.
O ozdravljenju dječaka Vukovića uz pomoć magarećeg mlijeka pričao je cijeli cetinski kraj. I drugi su potražili Mariju Tomašević radi magarećeg mlijeka. Počeli ljudi dolaziti, svatko sa svojom mukom, uglavnom vezanom za zdravlje djece.
"Magarica je odgojila žensko pule pa sam i njega odlučila zadržati. Naredne 3 godine ni jedne lipe od nikoga nisam htjela uzeti. Sljedeće tri godine također sam svima davala mlijeko, a kada bi tko upitao koliko košta, govorila bih, dajte, ako imate, koliko hoćete. Tko nije mogao, davala sam s blagoslovom. Vidjela sam da je to Božji dar pa sam odlučila povećavati stado. Stalno sam povećavala pa danas imam 2 puleta, jednog magarca i 7 magarica, od kojih će se dvije ove godine prvi put opuliti", priča nam vrijedna Marija.
Sviježe ili smrznuto
Koliko proizvodite magarećeg mlijeka i po kojoj cijeni ga prodajete, pitali smo je.
"Koliko proizvodim? Ne vodim evidenciju. Uglavnom, mlijeka ima cijele godine. Još od 2007. godine, kada sam magareće mlijeko počela prodavati, odredila sam cijenu od 300 kuna za jednu litru. Drugi su puno skuplji. Svježe mlijeko naplaćuju 600 kuna, a zamrznuto 400 kuna po litri. Ja stalno držim 300 kuna za svježe ili smrznuto. S tim da sam sve ove godine više davala nego prodavala. Tko bi mogao imati srca odbiti neku majku koja dolazi moliti mlijeko za svoje dijete, a živi u neimaštini. Takvima sam davala i uvijek ćemo davati. Ali neću majci koja je upravo izišla iz frizerskog salona, našminkana po posljednjoj modi, s nakitom oko vrata i na rukama, dođe u skupom automobilu i kaže da nema. Za takve kod mene nema mukte. U tomu me i Bog podržava. On sve vidi.
Ove godine must ćemo šest magarica. Dnevno ćemo imati do 1,5 litara mlijeka. Što se ne proda u svježem stanju, zamrzavamo u količinama od po pola decilitra", odrješito će Marija.
Propadne li išta? Uspijete li sve prodati?
"Otišlo bi da imamo puno više, a opet imamo upravo toliko koliko ljudi traže. Istina je da je sve veći broj ljudi koji nemaju, ali dolaze iz svih socijalnih slojeva. Mnoge k nama šalju liječnici, a i oni su dolazili i uzimali za svoju djecu. Ali i za sebe. Jer, kažu da osim ljekovitih svojstava, ponajprije za bronhitis, astmu i druge bolesti dišnih organa, jačanje imuniteta, pročišćavanje i jačanje krvi, magareće mlijeko kod muškaraca i žena djeluje afrodizijački. Ja ga redovito trošim. Bi li po izgledu rekli da imam 62 godine? A još sam živa i živahna. Da nisam, ne bi prihvatila novog partnera", kazuje osmjehujući se Marija.
"Je, magareće mlijeko je pravi ljubavni eliksir. Ja to mogu posvjedočiti. Otkako sam ga počeo trošiti, u seksu sam se vratio u najbolje dane", javlja se Marijin partner Ante Miljak iz Novih Sela kod kojega se Marija odnedavno preselila.
Primjećujemo da Ante ima poprilično veliki trbuh?
"To je ljubavni čir. Evo, Marija slobodno može reći. Magareće mlijeko čini čuda. Uspješniji sam u ljubavnom činu danas nego kad sam bio mladić. Dnevno se može popiti jedan decilitar. Više ne treba. Bilo bi previše", veselo veli Ante.
Posao koji je uhodala i koji je registriran kroz "OPG Dinka Tomašević", jer Mariji je krsno ime i Dinka, nastavit će sin Tonči. Otkako se Marija odselila Anti u Nova Sela, on i njegova supruga Kristina već su u potpunosti preuzeli sve obveze. Tonči i Kristina, koji imaju jedno dijete, nezaposleni su. Pa bi im uz drugu poljoprivrednu proizvodnju kojom se Tonči bavi, u kojoj dominiraju krumpiri i bijeli luk, proizvodnja magarećeg mlijeka mogla postati izvor prihoda za život. Ugasiti proizvodnju magarećeg mlijeka bio bi veliki grijeh prema onima kojima je potrebno. Stoga na takav grijeh Tomaševići i ne pomišljaju.
Pila ga i Kleopatra
Maksimalna dnevna doza magarećeg mlijeka je jedan decilitar. Odrasli ga mogu uzeti odjednom, a djeci je preporučeno dnevnu dozu raspodijeliti u 2-3 puta. Mlijeko se ne prokuhava jer bi se visokom temperaturom uništili svi vrijedni sastojci. Pije se ugrijano, najbolje kad ima temperaturu ljudskog tijela. O magarećem mlijeku kao eliksiru mladosti kroz ljudsku povijest ispričane su brojne priče. Nazivano je i božjim eliksirom. Posebno je bilo na cijeni u rimsko doba. Kažu da je Kleopatra uspješno održavanje svoje ljepote pripisivala upravo magarećem mlijeku.