Mještani Vrboske: Škojic bez palme je goli otok!

Crkva – tvrđava, jedinstveni mostovi, tvornica za preradu ribe, povijesna peškarija i osobito Škojic usred vrbovačke vale, s vrlo atraktivnom palmom Canaris fenix, autentični su simboli Vrboske, koja posljednjih desetljeća sve više živi od turizma.

Posve je očekivano da se tim simbolima treba poklanjati odgovarajuća briga u smislu održavanja i zaštite, međutim, projekt uređenja Škojica krajobrazne arhitektice Dobrile Makjanić Kraljić iz Malinske na Krku (Studio “Perivoj”) podijelio je mjesto, svakodnevno se čuju polemike, a mladi su prije nekoliko dana izrazili svoj stav postavivši na otočiću oveći transparent na kojem je pisalo “Škojic bez palme je goli otok”.

Umjesto palme, zasadila bi rogač, smrču, mirtu...

– Kad smo krajem 2013. čuli da projekt Makjanić Kraljić predviđa uklanjanje palme, predstavkom sam se obratio Vijeću TZM-a Vrboska upozorivši da bi to bio radikalan zahvat koji se kao nepopravljiv grijeh nikad ne bi mogao opravdati ni stručno ni moralno. Bila bi to “agresija nad prirodnom formom”, kako je to znao reći naš pjesnik Drago Ivanišević, jer ovaj ženski i potpuno zdrav primjerak palme zapravo je jedan od nezamjenjivih elemenata koji se svom svojom puninom naslanja na urbanu povijest mjesta. Zato sam apelirao da se, umjesto ishitrenih, jednostranih i nepromišljenih odluka, sve definira u suradnji s konzervatorima, urbanistima, zaštitarima okoliša i građanima na javnoj i demokratskoj raspravi – govori Dario Majdak.

Iako su palme nezaobilazna činjenica hrvatskog priobalja još od začetaka turizma, arhitektica svoju ideju opravdava time da je palma ipak preekscentrična i pomalo pretenciozna, a u kadru iza nje su crkva – tvrđava i krajobrazni fenomen u koji se ona, po njezinu mišljenju, ne uklapa.

Umjesto palme, na Škojicu bi radije zasadila rogač, jer je to stablo najoriginalniji i najsvečaniji izbor, a pratile bi ga smrča, mirta i pistacija.

No, dio mještana, povremenih stanovnika Vrboske i gostiju takav zahvat ocjenjuju posve riskantnom intervencijom, kao i stručnjaci s Nikom Gamulinom na čelu. Bivši predsjednik Vijeća MO-a Vrboske Andro Blašković smatra da o ovakvim zahvatima mogu odlučivati samo nadležna tijela, a ne, kako je spomenuo, nekolicina građana.

– Mjesni odbor još nije raspravljao o toj temi, ali sigurno je da ćemo poštovati mišljenje Vrbovljana. Organizirat ćemo javni skup ili zbor građana, a u krajnjem slučaju i referendum da bismo provjerili što naši sumještani žele. Konzultirat ćemo se i s Općinom Jelsa i Vijećem Turističke zajednice – kazao je Rino Krstić, predsjednik Vijeća MO-a Vrboske.

Načelnik općine Jelsa i predsjednik Vijeća TZM-a Vrboske Nikša Peronja tvrdi da je to tijelo prije oko dvije i pol godine donijelo odluku da novcem od boravišne pristojbe uredi Škojic, a u natječajnom postupku prihvatilo je hortikulturni elaborat i izvedbeni projekt Studija “Perivoj”, koji pretpostavljaju uklanjanje palme s otočića. Lani je za tu namjenu osigurano oko 100 tisuća kuna, a odlučili su poboljšati i rasvjetu na otočiću.

Kad su se pojavila neka drugačija mišljenja i previranja, sazvao je zajedničku sjednicu Vijeća MO-a i TZM-a, kad su svi njihovi članovi pojedinačno sudjelovali u raspravi i prihvatili upravo spomenuti projekt uređenja Škojica. Revidiranje takvih odluka po njegovu je mišljenju baš zbog toga neprihvatljivo, kao i provođenje referenduma.

Takva palma vrijedi više od 20.000 eura

– Izvorno je palma na Škojicu u Vrboskoj bila posađena u sklopu raznolikog mediteranskog bilja poput borova, čempresa i dalmatinske makije. U međuvremenu su nemar i vremenski uvjeti uništili sve osim te jako otporne biljke. Danas bi bilo najmudrije ponovno vratiti takvu kombinaciju biljnih vrsta koja, naravno, uključuje i rogač – smatra Ante Karanušić, dopredsjednik Hrvatske udruge ljubitelja palmi iz Splita.

Dakle, i ova udruga podržava Vrbovljane, koji nisu protiv uređenja Škojica, nego samo žele spasiti simbol svoga mjesta. Uz sve simbolične i estetske vrijednosti palme, koje čine Vrbosku prepoznatljivom u svijetu, on je istaknuo i njezinu ekonomsku vrijednost. Palma te veličine danas na tržištu košta više od 20.000 eura.

napisao i snimio Mirko Crnčević

‘Slučaj palma’ odraz je loših društvenih odnosa! U osnovi ovog slučaja krije se amaterski oportunizam i proceduralno-zakonski okvir preko kojega se prelamaju niska politička kultura, sebični interesi, stranačke kalkulacije i samovolja neznalica. “Slučaj palme” zrcalo je naših socijalno-političkih odnosa, negativno naglašenih u malim sredinama. Uprava je često blokirana takvim otporima, bez obzira na to koliko se opire manipulacijama interesnih skupina, pa makar se interes sastoji psihološki i u golom dišpetu. Javno mnijenje i vlast bolje se razumiju nego odredi destruktivaca i ova palma samo je simbol ili imenica za opasne društvene odnose i fašistizaciju koja opasno prijeti današnjem čovjeku. Spasimo čovjeka, pa ćemo i palmu. Neodgovorno se igramo s ostatkom svijeta, jer još ne znamo da li da našoj djeci ostavimo u rukama miraz – nož ili ključ. Probudimo se i osvijestimo za spas civilizacije koja se rastapa pod našim nogama u neznanju, gluposti i pohlepi. Bez ideala i etike ne može se živjeti – poručio je naš istaknuti umjetnik Jugan Splivalo, “čovik od vište”, kako bi se u Vrboskoj reklo.

Škojic - biserni ures vrboske pripadnosti Naša smjernica ujedno je želja da se škojiću vrati zeleni volumen, da mu se vrati otočno tijelo iznad vode, da se oblikuje cjelina dostojna memorije jedinstvenog Škojica. Ovo je biserni ures vrboske mediteranske pripadnosti, a ne Kanarskih otoka. U toj idejnoj smjernici planira se neformalna, ali snažna grupacija pripadajućeg zimzelenoga grmlja koja će pomoći da se otočiću vrati njegova struktura, tijelo iznad vode. Cvatuće trajnice i grmlje očekivano bi stvorili tek borduru, šarenu čipku ili koletić, kao finu poveznicu urednog rubnog zidića i živice sa zimzelenim autohtonim grmljem – objasnila je idejno rješenje uređenja zelenila Škojica arhitektica Makjanić Kraljić, pitajući se je li ova scena palme kao simbola turizma, dalekih zemalja i ladanja zaista presudna ili je potpuno u kontrastu s lokalnim, ekološkim i autohtonim porukama.