Dalmacija Šibenik

bujanje administracije

Hrvatski poučak uhljebljivanja: jedna Uprava s tri ravnatelja, u propaloj tvrtki dva direktora

bujanje administracije
Zgrada uprave TEF-a

Otkako se 2013. Hrvatska priključila Europskoj uniji, sasvim je popustio reformistički zamah, Hrvatska je snažno ovisna o turizmu i ima vrlo velik i neučinkovit javni sektor. Nije to još jedna zločesta kritika domaćih "hibridnih ratnika", nego ocjena menadžerice Svjetske banke Elisabette Capannelli.

I tu se nema što reći, jer javni sektor ne samo da je velik, nego ima i nezaustavljivu ambiciju rasti i nadalje. Svaka partija na vlasti sve svoje stranačke vojnike zbrinjava u javnom sektoru, koji se iz godine u godinu multiplicira, umjesto da se reformira i racionalizira.

Masovno "nagrađivanje" lojalnih stranačkih vojnika ili koalicijskih partnera poslom moguće je dokazati na primjeru svakoga grada, općine ili županije u Hrvatskoj. Ali ilustrirajmo je ovaj put šibenskim primjerima, koji su doista nevjerojatni.

Stranački kadrovi

Ovih dana na čelo državne Lučke uprave u Šibeniku došao je novi ravnatelj, Čedo Petrina (HDZ). Ekonomist i kapetan duge plovidbe, donedavno zbrinut u Regionalnom centru za gospodarenje otpadom Bikarac, očito je, kao jedan od stranačkih prvoboraca, bio nezadovoljan poslom koji ga je dopao, pa je instaliran na čelo Lučke uprave, što je u neku ruku primjerenije njegovim kapetanskim epoletama.

Ali nije stvar u izboru novog šefa LU, nego u činjenici da je njegovim dolaskom ta državna uprava dobila i trećeg ravnatelja. Uz novog, Petrinu, tu su još i dva bivša – Joško Šupe (SDP) i Marijan Petković (HDZ). Šupe je došao na čelo Lučke uprave sa SDP-ovom vlašću i s te je pozicije istisnuo bivšu HDZ-ovu ravnateljsku akviziciju Marijana Petkovića.

No, kako je njegova stranka izgubila izbore 2015., i Šupe je znao da je samo pitanje dana kada će ravnateljsku palicu prepustiti drugome. To što je neplanirano ostao gotovo dvije godine duže može zahvaliti samo prvoj propaloj koalicijskoj vlasti HDZ-a i Mosta koja se rekordno brzo raspala, pa su već 2016. raspisani novi izbori i HDZ je s novim koalicijskim partnerima preuzeo vlast.

 

Doduše, s tankom, rubnom većinom u Saboru, što ju je činilo prilično nestabilnom. I sve dok nije ojačala i osigurala sada već gotovo 80 ruku u parlamentu (od situacije do situacije), Šupe je radio svoj posao i čekao dan kada će mu objaviti da mu je istekao "rok trajanja".

E, sad je došao i taj dan, stigao je novi ravnatelj Petrina, i Lučka uprava dalje brodi osigurana znanjem i pregnućima čak tri ravnatelja. Ma koliko da su dva bivša, sva tri i dalje imaju ravnateljske plaće!

Petković, najstariji među njima, trebao bi u mirovinu za godinu i pol dana, što Lučkoj upravi otvara mogućnost za eventualno zbrinjavanje još nekog stranačkog zaslužnika. Tko je vidio gradsku ili državnu firmu u kojoj sjedi samo jedan ravnatelj (direktor)?!

Ostala i tajnica

Još je drastičniji primjer šibenske Tvornice elektroda i ferolegura, koja je uz publiku i TV kamere ostala bez tvorničkih dimnjaka daleke 1997., čime je simbolično označen kraj njezina postojanja, ali i danas, 23 godine poslije, na plaći ima čak dva direktora!

Do prošle godine tvrtka je imala osam zaposlenih, među kojima i tri s direktorskom plaćom, jednog aktualnog i dva bivša direktora u poduzeću koje je s proizvodnjom prestalo još 1994., ali je trebao obaviti sanaciju terena, koja do danas nije u cijelosti obavljena.

Bili su to Neven Baus, Veselko Gulin i Joško Brakus, sva tri HDZ-ove akvizicije. Gulin je u međuvremenu otišao u mirovinu, ali dva direktora i tajnica još primaju plaću, i to iz gradskog proračuna… Bilo je tu i drugih direktora, iz SDP-a i nezavisnih lista, ali su s promjenom vlasti otišli iz TEF-a.

Aktualni gradonačelnik Željko Burić iznimno je fokusiran na valorizaciju tog prostora, inače opterećenog milijunskim hipotekama uglavnom države (Ina je podmirena s 13 milijuna kuna, za što se Grad Šibenik kreditno zadužio), o čemu su u zadnje vrijeme intenzivirani razgovori s ministrom državne imovina Goranom Marićem.

No, te pregovore vodi Grad, odnosno gradonačelnik Burić, a ne direktor TEF-a Neven Baus, još manje onaj bivši Joško Brakus, a svakako ne tajnica. Ali plaću primaju dok im se, kako nam je objasnio gradonačelnik Željko Burić, ne nađe drugi posao.

 

Dočim se njih zbrine, veli Burić, TEF odlazi u povijest i briše se iz sudskog registra. Zašto bi Grad tražio posao zaposlenicima u firmi koja se odavno ugasila? I to direktorima? Zar su na tako niskoj cijeni da ih baš nitko neće, osim ako im to politika ne naredi?!

Rotacija kumova

Direktorska dvojnost prisutna je i u šibenskom "Vodovodu i odvodnji". Dugogodišnji direktor Miho Mioč (HDZ) nedavno je podnio ostavku, nakon sustavnih prozivki zbog dokapitalizacije Jadranske banke Šibenik javnim novcem ("Vodovoda"), na čemu je ovo gradsko poduzeće izgubilo više milijuna kuna, i zbog financiranja Nogometnog kluba Šibenik.

Mioč je na kraju kapitulirao i podnio ostavku, a na mjestu prvog čovjeka "vodovodne" uprave zamijenio ga je Frane Malenica (HNS), inače bivši direktor "Vodovoda" u mandatu SDP-HNS-HSU-ove vlasti. No, Mioč i Malenica su i kumovi, pa je njihovo rotiranje na vrhu poduzeća bilo posve bezbolno. Mioč je sada pomoćnik Malenici, baš kao što je donedavno Malenica bio Mioču. A plaće su obojici iste…

Ured državne uprave od dugogodišnje predstojnice Edite Grubišić (HDZ) preuzima Branimir Zmijanović (HDZ). Hoćemo li i tu imati dva predstojnika s istim plaćama, jednog aktualnog i jednog bivšeg?

Kad se vlast promijenila pa je HDZ preuzeo kormilo od SDP-a, i u šibenskoj su gradskoj upravi pročelnici uglavnom zadržani na poslu. Ali, postali su zamjenici. A na pročelnička mjesta došli su HDZ-ovi ljudi. Tako je i kad SDP dođe na vlast, pa se ponekad stječe dojam kako postoji prešutni dogovor između ovih dviju velikih stranaka – "Ne dirajte vi naše, nećemo ni mi vaše".

A administracija buja, javni sektor postaje sve glomazniji i neučinkovitiji, država sve skuplja, porezni obveznici sve opterećeniji, a reforme ni u tragovima…

Naslovnica Šibenik