Dalmacija Šibenik

'zavičaj ispred svega'

Krste Lambaša Maćo, partizan, šef policije, šibenska legenda i zajebant: Dok sam kartao za male pare lovio me otac legendarnog Dražena!

'zavičaj ispred svega'

Vremešni Krste Lambaša Maćo nije samo najstariji (živući) nositelj partizanske spomenice u Krešimirovu gradu, već i nepopravljivi stari šibenski zajebant. U zajebantskom stilu bio je i uvod u inače ozbiljnu šibensku ćakulu.

- Znate, ja svako jutro ustanem na lijevu nogu, ali zato nisam, kao drugi, slabe volje! Ja, zapravo, namjerno ustajem na lijevu nogu kako bih i na taj način pokazao da sam uvjereni ljevičar, antifašist - simpatično je počeo čovjek, koji je u minulom sustavu obavljao osjetljivu funkciju šefa policije, ali i bio silno aktivan u Socijalističkom savezu, sportu… Ukratko, ostao je u dobrom sjećanju svojim sugrađanima Šibenčanima, koji ga u pravilu pozdravljaju srdačno sa "Živili, šjor Maćo!“

A šjor Maćo je silno ponosan na demokratsko ozračje rodnoga grada koje se ne mijenja, neovisno o sustavima, novim državama ili neugodnim okupacijama u prošlosti.

- Moj je Šibenik bio uvijek na pravoj strani. I 1941., i 1991., i 1971., kad sam se kao šef policije suprotstavio onima koji su htjeli zatvarati navodne hrvatske nacionaliste. Čujem da je izuzetno demokratsko ozračje bilo i kod ne tako davnog otvaranja Šibenskog muzeja antifašističke borbe. Da su ljudi pjevali "Bandiera rosa", da je prisutne pozdravio HDZ-ov gradonačelnik Željko Burić… To su mi pričali neki moji stari prijatelji, jer nisam tamo bio. Ne znam zašto, ali kao najstariji šibenski prvoborac nisam dobio poziv za otvaranje muzeja - otkrio nam je šjor Maćo.
 

Muzeja pobjede i oslobođenja Dalmacije u Drugom svjetskom ratu

 


Nije teško detektirati da je Lambaši njegov zavičaj važniji od svih ideoloških uvjerenja i prijepora. Da je oduvijek bio spreman učiniti sve za svoj Šibenik.

- Kad se aktualna gradska vlast uhvatila ukoštac s projektima vezanim za europske integracije, spremno sam kazao "da" mladom dogradonačelniku Danijelu Mileti, koji me je molio da jednu od prostorija SUBNOR-a ustupim Gradu Šibeniku za spomenute europske poslove. Možda sam pritom bio pomalo i sentimentalan, jer me njegovo prezime podsjećalo na jednog od najvećih Šibenčana, biskupa Jerolima Miletu. Svećenika koji je za vrijeme talijanske okupacije silno pomagao mladim skojevcima i domoljubima uopće. Uvjeren sam da je više od dvjesto tih mladića spasio od talijanskog zatvora, pa i gorih stvari. Kad je umro prije točno pedeset godina naša, komunistička vlast mu je, stoga, priredila veličanstven sprovod. Kolona od deset tisuća Šibenčana kretala se kroz cijeli grad do groblja svete Ane - sjeća se Lambaša.

- Osobno sam zadovoljan načinom na koji gradonačelnik dr. Željko Burić vodi i predstavlja naš grad. Odavno nismo imali takvog poteštata. Isto, nažalost, ne mogu kazati i za Hrvatski sabor. Dio se zastupnika ponaša ispod svake razine, ne shvaćajući da na taj način sramote svoju državu - ozbiljno se referirao šjor Maćo na aktualnu situaciju u Šibeniku i hrvatskom parlamentu.

Krste Lambaša ima primjedbe i na rad istražnih i pravosudnih organa. Posebice kad je riječ o pravoj inflaciji anonimnih prijava.

- U moje sam doba kao šef policije dio prijava slagao u poseban škafetin. Koristio sam svoje diskrecijsko pravo da neke prijave ne smatram dovoljno ozbiljnim ili osnovanim. Vjerovao sam i da katkad ozbiljan razgovor s nekim tko je došao na tanak led može više pomoći od žestokog progona. Da ne govorim o pretjeranom tretiranju još nepravomoćnih istraga i presuda u medijima, od kojih se čovjek ne može oprati ni kad je nevin kao malo dijete - još jednom se ozbiljno oglasio šjor Maćo.

 

 

 

 

 


No, za tren se iz ozbiljnih tema prebacio na lakše, zajebantske. Sjetio se vremena kad je volio kartati za sitan novac.

- Znali su to i moji suradnici, posebice prvi pomoćnik Jole Petrović, otac legendarnog Dražena. Kartanje za novac bilo je po zakonu strogo zabranjeno, pa Jole i drugi nisu mogli od muke kad bi krenuli u kontrolu u to doba nemalog broja šibenskih kartašnica. Umirali su od straha da ne zateknu svog šefa policije u kršenju zakona - simpatično nam je prezentirao svoj davni grijeh šjor Maćo.

Krste Lambaša je već "debelo" u desetom desetljeću svog životnog puta - bliži mu se 94. rođendan.

- Ja vam već živim sudačku nadoknadu! I ne znam jesam li u pravu kad sam se odlučio na produžetak!? Lakše mi je, jer me moje tri dame Dušanka, Bilja i Smilja čuvaju kao oči u glavi, ali izdaje me vid, sluh… Ne mogu više ni baciti partiju briškule, jer suigrač mora vikati kad me pita "Imaš li karik?!“. Sve me pomalo izdaje, osim ljubavi prema mom Šibeniku - završio je šjor Maćo.

 

 

 

 

Nisam očekivao da će uperiti cijevi na grad

U razgovor, što smo ga vodili u ugodnoj atmosferi doma obitelji Lambaša, uskočila je i njegova starija kći Smilja: "Moj vam otac sve razmišlja drukčije otkako su tenkovi 1991. godine sa Šibenskog mosta zaprijetili njegovom gradu".

- Nikad nisam vjerovao da će do toga doći. Da će tenkovi JNA uperiti cijevi na domoljubni, partizanski Šibenik. Kad mi je supruga Dušanka najavila tu mogućnost, kazao sam joj "Nemam se čega bojati!" No, bila je u pravu. U zadnji smo tren s Jadrije pobjegli preko mosta u Šibenik. Srećom, i to je vrijeme iza nas. Naš se Šibenik polako ali sigurno, oporavlja od ratnih šteta i problema - kaže šjor Krste.

 

Naslovnica Šibenik