Dalmacija Šibenik

žrtva otimačine

Još jedna tužna priča o hrvatskom pravosuđu: 'oživjeli' pokojnika pa solinskom pomorcu oduzeli zemljište uz more koje je platio prije više od deset godina!

žrtva otimačine
'Kako odvjetnici i geodeti falsifikatima mogu rješavati prava vlasništva, definirati privatno vlasništvo, a sud amenovati očigledne i dokazane falsifikate?'

Priču Josipa Vidovića iz Solina treba donijeti u što jednostavnijem obliku, onako taksativno, jer će jedino tako biti do kraja jasna sva kompleksnost stanja u hrvatskom pravosuđu.

Josip Vidović, pomorac, kupuje 1996. godine parcelu u Kalebovoj luci (tom carstvu bespravne i nakaradne gradnje...), u općini Rogoznica. Parcela je već bila definirana na terenu internom parcelacijom koju su potpisali nasljednici tada već pokojnog Marka Radića. Dogovor nasljednika nije proveden kao prva parcelacija u Katastru. To i nije trebalo biti problem jer se moglo učiniti naknadno. I jest, ali na štetu Josipa Vidovića, uz sudski spor koji traje – dvanaest godina!

Vidović je, naime, kupio od Ivana Radića, nasljednika pokojnog Marka Radića, sudskim rješenjem definiranih 800 kvadrata. Prva parcelacija provedena je bez Josipa Vidovića kao novog vlasnika, zatim bez nasljednika pokojnog Marka Radića kao dotadašnjih vlasnika, ali – uz "nazočnost" rečenog pokojnika, koji je tada već godinu dana bio mrtav! I živih vlasnika susjednog terena s kojima se Vidović danas spori.

Krivotvoreni potpisi

Kompletan taj elaborat o utvrđivanju međa napravljen je kad je Josip Vidović bio na brodu (lako dokazivo), pokojnik u zemlji (lako dokazivo), pa je falsificiran i pokojnikov i njegov potpis:

– Tko je falsificirao potpise, to ćemo prepustiti institucijama hrvatske države. Za sve sam saznao kasnije, kad je kuća na susjednoj parceli već dobila građevinsku dozvolu, naravno, bez moje saglasnosti kao vlasnika susjednog zemljišta, i to s prilaznim putem preko moga terena. Zato kod uplanjivanja moje buduće kuće i, uopće, mojeg zemljišta u zemljišnik Suda u Šibeniku više nije bilo 800 četvornih metara, nego 724! Ta 74 kvadrata ostavljena su namjerno kao "ničija", a kasnije sam shvatio: kao dio plana da upravo preko tih mojih 74 kvadrata susjedna parcela dobije taj put!

To se sve lijepo vidi na papirima koje podastire Vidović. Vidi se cijeli tijek ove nevjerojatne imovinsko-pravno-pravosudne priče koja traje već 12 godina. S pokojnikom u glavnoj ulozi!
 

 

 


– Slijedi druga parcelacija za koju geodeti, a potom sada i Visoki upravni sud u Zagrebu, tvrde da sam je ja inicirao i bio nazočan, a po Visokom sudu nazočan je i pokojnik, Marko Radić. Premda sam dokazao da sam u to vrijeme bio na brodu, premda je Marko Radić dokazivo bio mrtav, premda na zahtjevu za parcelaciju lijepo stoji ime Boris Vidović, a ne Josip Vidović, Visoki upravni sud ne prihvaća ni jedno ni drugo ni treće. Dakle, ne prihvaća evidentne dokaze koji, evo, stoje pred vama i preda mnom, nego prihvaća laž i netočnost.

Dvije presude

Josip Vidović uputio se u pravnu bitku zbog krivotvorene parcelacije, tog temelja cijelog slučaja. Mjesto gdje je to uspio dokazati je Državna geodetska uprava, koja poništava nezakonitu parcelaciju šibenskog Katastra. Nakon toga, mislio je, sve je riješeno.

E, ali nije!

– Stručnjaci iz Državne geodetske uprave bili su u cijeloj ovoj priči jedini koji su se držali činjenica i propisa. Utvrdili su da je parcelacija šibenske Geodetske uprave provedena nezakonito, zato je i Upravni sud u Splitu prihvatio sve moje navode i dokaze, uključujući i taj nalaz Državne geodetske uprave, i presudio u moju korist. Sve je, zapravo, bilo savršeno jasno i dokazivo.

Kraj priče? Ma kakvi!

Suprotna strana, nakon presude Upravnog suda u Splitu, žali se Visokom upravnom sudu u Zagrebu, koji presudom od 18. svibnja 2017. sve poništava i predmet vraća na Državnu geodetsku upravu tražeći da provede rješenje od 3. lipnja 1999. godine.

– Visoki sud, dakle, od Državne uprave za katastar traži da provede tu kriminalnu parcelaciju i tako "korigira" samu sebe, jer je prethodno utvrdila da je parcelacija bila nezakonita! Iz očitovanja je vidljivo da ima podosta slučajeva krive i nezakonite parcelacije, odnosno one u kojoj je dokazano da nisu bile nazočne sve strane, a praksa suda je bila priznati nalaz Državne geodetske uprave. Osim kad je u pitanju ovaj moj slučaj! Visoki upravni sud u Zagrebu pri tome prihvaća i omogućava da parcelacijama mogu biti nazočni i pokojnici, jer to je temelj cijelog ovog spora.

Neću pokleknuti

Josip Vidović za sve optužuje spregu Katastra, suda i pojedinih odvjetnika, svih onih koji su radili na ovom slučaju i koji neustrašivo gaze sve pred sobom. Moli Boga da ga netko tuži zbog te konstatacije jer tek tada bi svašta došlo na vidjelo:

– Pitam ja vas što se događa kad ljudi nisu dovoljno informirani, ili kad nemaju novca i živaca da ovako kao ja istjeruju pravdu!?

U ovom trenutku Josip Vidović piše žalbu Upravnom sudu i tužbu Ustavnom sudu jer tvrdi da su narušena njegova prava jednakosti pred pravosuđem.

– Ako piše da u nekoj parcelaciji moraju biti nazočni svi zainteresirani, onda je to amen. I kako među njima može biti pokojnik? Tražim objašnjenje – kako odvjetnici i geodeti falsifikatima mogu rješavati prava vlasništva, definirati privatno vlasništvo, a sud amenovati očigledne i dokazane falsifikate? Vjerujte mi, nema nikakve šanse da pokleknem u ovom slučaju kojim bi se moglo baviti i Državno odvjetništvo. Mnogi iz državnog aparata u ovoj priči trebali bi raščistiti falsifikate u katastarskim i sudskim spisima i definirati što se dogodilo na pomorskom dobru na tome mjestu, za što su znali i što su dopustili da se dogodi..., no to je za drugu epizodu iste priče.

 

 

 

Naslovnica Šibenik