Dalmacija Šibenik

Starinski rent-a-car

Tribunj uzvraća Slovencima 'magarećom arbitražom': Ma kakvo mučenje, tovar nan je ka dite!

Starinski rent-a-car

Ono što je staza Spa-Francorchamps (čitaj: Velika nagrada Belgije) u kalendaru Formule 1 ili Grand slam turnir Wimbledon u svijetu tenisa, to je trka tovara u Tribunju za sve magareće trke u Hrvatskoj. Možda usporedba djeluje pretenciozno ili nedovoljno ozbiljno, ali nije zanemariv podatak da je riječ o utrci s pedesetogodišnjom tradicijom, na kojoj se svake godine okupi desetak tisuća ljudi. U mjestu, koje broji nešto više od tisuću stanovnika!

Sve je krenulo još 1952. godine, kada su tribunjski studenti tijekom ljetnih praznika odlučili organizirati utrku magaraca. Mladi Tribunjci vjerojatno nisu mogli ni zamisliti da će pedeset i nešto godina poslije ona postati istinski brend tog simpatičnoga ribarskog mjesta. Da će se uz glavnu trku tovara održavati čak i ženska magareća trka, te međuopćinsko magareće nadmetanje, na kojemu na tribunjskim magarcima jašu i strani turisti, Talijani!

Fenomenom tribunjske utrke magaraca bio je na svoj način fasciniran i veliki Arsen Dedić. Kad ga je kolegica Jelena Radan sasvim ozbiljno zapitala „što misli o njenom pjevanju fada?“, Arsen je uzvratio svojim prepoznatljivim cinizmom: "Pjevajte vi, kolegice, taj svoj fado, no vodite računa da trke magaraca u Tribunju nemaju nikakvu umjetničku vrijednost, a svejedno privuku deset tisuća ljudi!"

Sada se vjerojatno pitate čemu ovoliki uvod i tolike riječi hvale za jednu utrku magaraca? Povod ovome tekstu bili su, naime, zahtjevi slovenskih prijatelja životinja da se zabrani slična utrka u Kanalu ob Soči zbog, kako oni kažu "mučenja životinja“. Slovenska veterinarska uprava i načelnik toga gradića na granici s Italijom odbili su zahtjeve, uz objašnjenje da su pritužbe neutemeljene. Nakon te vijesti Tribunjom, kažu, već kruže (polu)ozbiljne priče da bi sa Slovencima ponovno mogli na još jednu, u ovom slučaju "magareću" arbitražu!



- Ma to su besmislice! Nama je tovar uvijek bio prava domaća životinja, poput kućnog ljubimca! Mi, Tribunjci smo se uvijek brinuli za njih. Kad smo ih prestali koristiti za odlazak u polje, osnovana je udruga, koja ih je preselila na obližnji otok Logorun. On je dugo godina služio kao rezervat za magarce. No, ljudima je postao tramak svaki dan odlaziti na otok i hraniti ih, pa su ih opet prebacili u polje. Tovari tijekom cijele godine ne rade ništa. Od mladih su dana "u penziji“. Dosađuju se! Zato bih rekao da oni, kao i mi, koji ih jašimo, žive za taj jedan dan u godini, kad je utrka. Tada su glavne zvijezde ne samo u Tribunju, nego u cijeloj Hrvatskoj! – govori dvostruki pobjednik tribunjske trke tovara 23-godišnji Šimun Popov, koji je bio drugoplasiran na ovoljetnoj jubilarnoj pedesetoj utrci.

Šimun nas uvjerava da magarcima ni paklene vrućine, koje haraju ovih dana, ni težina jahača ne predstavljaju nikakav problem.
- Pa, kolike su tovari kilaže prije nosili na leđima i koliko su kilometara prelazili!? Oni idu jednako brzo i s nama na leđima, i bez nas. Jedini je problem što se znaju ukopati, pa ružno izgleda kad ih ljudi potežu ne bi li ih pokrenuli. I meni se to dogodilo nekoliko puta. Kad ne želi ni naprid, ni nazad! Onda se smijemo i mi, i publika. Zbog takvih situacija ljudi najviše i dolaze u Tribunj. Znalo se dogoditi da jahač klekne na koljena ispred tovara i moli ga da krene! No, kad se životinja ukopa, možete se pozdraviti s pobjedom – kroz smijeh govori mladi Popov.

Naš drugi sugovornik, 52-godišnji Ante Grubelić jahač je s najviše pobjeda u povijesti tribunjske trke tovara. Ante je slavio pet puta. Kad se tim pobjedama dodaju tri (iz tri pokušaja!) njegova oca i jedna Antina sina Marka, današnjeg tribunjskog načelnika, dolazimo do zaključka da Grubelići najbolje jašu tovare.



- Nekad nije bilo kuće u Tribunju koja nije imala tovara. On je nama život značio! Tovari su danas za mene gospodske beštije. Prije su služili težacima, a danas su poput nekog starinskog rent-a-cara. Koriste se samo za prigode kakva je naša trka u Tribunju. Ja se danas više ne natječem, ali mi je drago vidjeti da i današnjoj mladosti pobjeda znači jednako kao što je i nama značila. Trke tovara u Tribunju su sjajna tradicija, a tovari su kao naša dica. Ako netko to smatra mučenjem životinja, onda bismo trebali zabraniti konjske utrke, Alku…

Tovari su plemenite beštije. Zato sam protiv toga da ih se tuče kad ne slušaju. Meni se tovar sto puta ukopao. Oni imaju takvu ćud. Ne kaže se tek za nekoga da je tvrdoglav ka tovar! A to što Slovenci grintaju, to su priče za malu djecu! – poručio je višestruki tribunjski pobjednik Ante Grubelić.

A da i nama, Dalmatincima, kao i Slovencima u Kanalu na Soči, ponekad nije baš drago da neki stokilaš zajaše manjeg magarca, govori stara izreka: - Ara (naprid) tovare, vrag ti piz (teret) odnija!

 

Naslovnica Šibenik