Dalmacija Dubrovnik

vodič kroz razvod

Što kada je braku kraj? Dvije Dalmatinke otkrivaju kako se što brže i bezbolnije razvesti, nude odgovore na sva mučna psihološka i pravna pitanja

vodič kroz razvod

Više od 6000 parova godišnje se razvede u Hrvatskoj. Malo je od tih 6000 priča – ako ih uopće i ima – koje prođu bezbolno i ne ostave traga na protagonistima.

Svatko se kroz proces razvođenja nosi kako zna, manje ili više uspješno, no svojevrsna dezorijentiranost koju osobe koje se razvode često doživljavaju, teško prateći sve teškoće koje stresna situacija nosi sa sobom – od emocionalnih do krajnje praktičnih, vezanih uz pravnu proceduru i "papirologiju", mogla bi biti prilično ublažena uz upravo, u izdanju kuće Ljevak, objavljen psihološko-pravni priručnik "Vodič kroz razvod braka", prvi takve vrste izdan u Hrvatskoj.

Autorice knjige su pravnica Ivana Mijić Vulinović, koja upravo završava doktorski studij, i mr. sc. Karmen Kmetović Prkačin, socijalna radnica i psihoterapeutkinja, obje s dugogodišnjim iskustvom u radu s parovima koji se razvode.

Dvije Dubrovkinje poznaju se cijeli život, no jedna kava na koju su otišle prošloga ljeta pokazala se presudnom za njihovu suradnju i koautorstvo na pisanju knjige. Pravnica Ivana, naime, odavno je već imala ideju o pisanju pravnog priručnika o razvodu, no nešto joj je, kaže, u tome nedostajalo, a kad je srela Karmen i kad su malo porazgovarale o svojim poslovima, shvatila je i što to nedostaje njezinoj ideji: komponenta koja bi rezultirala stvaranjem i psihološkog, a ne samo pravnog priručnika i vodiča. Ukratko, Karmen se, kao socijalna radnica i psihoterapeutkinja, pokazala idealnom suradnicom.

Vodič je napisan prilično brzo – "u gruboj verziji nastao je za petnaest dana, zapravo noći, jer kad imate troje djece, možete raditi jedino noću", rekla nam je Ivana. Iznenadila se kad je shvatila da je njihov priručnik doista prvi koji se bavi tematikom razvoda izdan u Hrvatskoj.

Za sretan brak

– Upute vezane uz razvod postoje, ali sve je to ili preopćenito, ili porazbacano na sto mjesta i sto strana, pa treba tražiti i "krpati" saznanja.

Zanimljiv je Ivanin odgovor na pitanje o očekivanjima od ove knjige: "Na žalost, vjerujemo u njezin uspjeh jer ljudi se, kako i statistike pokazuju, puno razvode."

Dubrovački tandem je, s obzirom na to koliko su dobro "kliknule", odlučio suradnju nastaviti pa već rade na drugoj knjizi nazvanoj "Vodič u sretan brak".

No, vratimo se zasad njihovu psihološko-pravnom priručniku. Autorice su ga podijelile u tri tematski uokvirena glavna dijela – "Predrazvodno razdoblje", "Razvod" te "Prilozi", dio s mnoštvom dokumenata i formulara kakve u postupku razvoda treba popuniti.

U uvodu autorice objašnjavaju kako je vodič nastao "da vam uz pomoć struke (obiteljske psihologije i obiteljskog prava) i iskustava (klijenata i osobnog) pokušamo dati upute kako proći kroz sve faze razvoda: što efikasnije, što brže i što bezbolnije. Kako za vas, tako i – što je još važnije, suglasit ćete se – za vašu djecu, jer njihove rane još jače peku i teže zarastaju. U nekim slučajevima, nažalost, nikad."

Zainteresirane čitatelje upućuju kako "namjerno ne kažemo da ćemo vas mi provesti kroz razvod, jer nećemo. Mi ćemo vam dati smjernice, potporu i ukazati što je poželjno, a što bi vas moglo odvesti u posve neželjenu smjeru – u začarani krug međusobnog okrivljavanja, svađa, grižnje savjesti, bijesa, tuge i nenamjernog, ali ipak mogućega zanemarivanja djeteta ili djece. Mi vam kroz ovaj Vodič nudimo ruku pomoći, ali najteži dio posla ipak ostaje na vama."

Pravna terminologija

Pojednostavljujući kompliciranu pravnu terminologiju i postupke kako bi ih svatko mogao razumjeti, te sažimajući različita iskustva – mnoga prenesena u knjizi – u savjete, preporuke, upute i prijedloge korisne svima koji se razvode, autorice u prvom od tri dijela, "Predrazvodno razdoblje", prolaze kroz mnoga pitanja od kojih je prvo – kad je razvod jedino rješenje, kad borba za brak više nema smisla?

Odgovor na pitanje je li brak gotov ili nije nalazi se iznutra, a ne izvana, iznose autorice – "trebate ga pronaći u sebi i u kvaliteti vašega odnosa", dodajući i da je, "vjerovali ili ne, najteži dio razvoda upravo – odluka".

O tome kada je pametnije "isključiti aparate" i razvesti se pišu da, ako je osoba sigurna da je u braku isključivo zbog osjećaja poraza razvede li se, da ostaje u braku radi djece ili materijalnih razloga, straha zbog udaljavanja od djeteta koje ostaje živjeti s drugim roditeljem – "trebate si reći ‘zbogom’ i tu odluku više ne preispitivati jer je, uvjeravamo vas, jedina ispravna. Zašto? Ponajprije, jer razvod nije poraz. Poraz je živjeti u grču i laži – priči koja je došla svome kraju."

Najveći dio knjige zauzima poglavlje koje se odnosi na sam razvod. Autorice donose odgovore na pitanja o tome kako se pokreće razvod, o imovinsko-pravnoj strani razvoda, vlastitoj imovini i bračnoj stečevini, o tome može li tijekom razvoda jedna strana, primjerice, prodati zajednički auto, iznajmiti zajednički stan i staviti ga pod hipoteku.

Dalje razlažu teme tko odgovara za dugove bračnog partnera, o pravu na uzdržavanje od bivšeg bračnog druga, o pravnom aspektu razvoda braka u kojemu su rođena djeca, njihovoj zaštiti, uzdržavanju i eventualnim problemima koji oko toga nastaju, zatim o obaveznom savjetovanju, sudskim postupcima razvoda braka, sporazumnom razvodu ii razvodu na temelju tužbe, o ulozi centra za socijalnu skrb i suda kao zaštitnika djece, pitanju što s prezimenima itd.

Kako izaći iz zamki?

"Kao pravnik držim da je pravna problematika dostatno pojednostavljena i jasna laicima koji se s njome u životu prvi put susreću", napisao je o ovome vodiču u svojoj recenziji prof. dr. sc. Nenad Hlača, predstojnik Katedre za obiteljsko pravo Pravnoga fakulteta Sveučilišta u Rijeci, dok je Igor Longo, profesor psihologije i realitetni psihoterapeut, također jedan od recenzenata, naveo kako autorice "nude kompetentne prijedloge kako izaći iz zamki koje narušeni partnerski odnosi donose".

Svoju preporuku knjizi dala je, među ostalima, Anđa Marić, pjevačica i spisateljica za djecu, riječima: "Kada sam uzela ovu knjigu u ruke, prva pomisao bila mi je: Bože, šteta što ovo nisam imala kad mi je trebalo! Poučna i rasvjetljujuća, divna pomoć svima koji su u tom tamnom razdoblju života. A iz osobnog iskustva vam savjetujem: roditelji, fokus na vašu djecu!"

Donosimo nekoliko ulomaka iz knjige 'Vodič kroz razvod braka':

Statistike nisu tako crne

Iako razvodi imaju konfliktnu prirodu, statistike nisu tako crne. Otprilike 80 posto razvoda je "nagodivo", što znači da se partneri kad-tad (prije ili tijekom postupka) urazume i nađu zajednički jezik. Daljnjih 10 do 15 posto razvoda ostane konfliktno do kraja procesa, ali u razumnim okvirima. Tek je preostalih pet do 10 posto visokokonfliktno i tu trebaju intervenirati nadležne institucije kako bi zaštitile djecu i same partnere jedno od drugoga.

Strahovi koji prate razvod

Kod obaju spolova prisutne su različite vrste strahova. Žene se često više boje osude okoline (što će im reći roditelji, kolege, prijatelji, susjedstvo i sl.) i potencijalne materijalne ugroženosti (supružnici koji ne žele plaćati alimentaciju jer, primjerice, vjeruju da taj novac ne ide djetetu, nego za majčine potrebe), a muškarci razdvajanja od djeteta (ograničavanja viđanja djeteta, neobavješćivanje kada je npr. u bolnici ili kada ima priredbu i sl.).

Kad reći djetetu

Trenutak i način priopćavanja djetetu odluke o razvodu iznimno je bitan. Dijete o vašoj odluci da se razvedete treba doznati od vas, a ne od trećih. To bi vam, ako se netko upućen "izlane" prije vas, dijete moglo jako zamjeriti. Poruka koju bi dijete u tom slučaju vjerojatno primilo bila bi: drugi su im važniji od mene pa su zato njima rekli prije. Navedeno bi moglo rezultirati gubitkom povjerenja, osjećajem nesigurnosti, ljutnje, tjeskobe, možda čak i bijesa.

Kritike drugih

Kako se tijekom razvoda nositi s kritikama drugih? Vrlo jednostavno. Tuđe mišljenje ne može nas povrijediti ako mu mi sami ne pridajemo previše pozornosti.

Razvod se ne može spriječiti

Htjeli vi razvod ili ne, pristali na sporazumnu varijantu ili ne – razvod će se provesti, temeljem tužbe druge strane. U modernim pravnim sustavima nema načina da spriječite drugu stranu da se razvede ako je to iz bilo kojeg razloga poželjela učiniti. Tako je najviše što možete postići nepristajanjem na sporazuman razvod braka – produženje samog procesa razvoda, a samim time i svega neugodnoga što iz njega proizlazi za sve aktere: bivšega partnera, vas, djecu, obitelj...

Cilj: napakostiti partneru

Gordan je prijavio Nives policiji zbog onemogućavanja viđanja s djetetom. Nakon što im je dodijeljena stručna pomoć od centra za socijalnu skrb i nakon što se komunikacija poboljšala, Gordan je odlučio napakostiti Nives. Iako je Nives izlazila ususret i u pogledu njegova viđanja s djetetom omogućivala više negoli je propisao sud, Gordan je odlučio njezino ponašanje tumačiti na način da se ona želi riješiti djeteta i da joj on ne želi u tome pomagati. Na kraju, Gordan mjesecima ne uzima dijete samo iz razloga da onemogući majci "planove" (...) Njegovo će ponašanje u konačnici najviše štetiti izgradnji odnosa otac-dijete.

Radije život s preljubnikom nego selidba

Svjedočile smo primjeru supruge koja je ostala uz supruga iako je znala da ima drugu partnericu. Pokušavala ga je "natjerati" da ostavi ljubavnicu, plakanjem, prijetnjama, uhođenjem, presretanjem, depresijom... Njezino ponašanje nije urodilo plodom. Na kraju je odustala i prihvatila da ima drugu. Za nju bi veću frustraciju izazvao razvod i selidba s djecom negoli pomirba da ga dijeli s nekim.

'Hoće li me tata i mama prestati voljeti'

Djeca vrlo često pomisle da su ona nešto skrivila i time uzrokovala razvod roditelja. Naime, u predškolskoj dobi dijete povezuje sa sobom sve što se događa roditeljima. Kad ste neraspoloženi, tužni ili ljutiti, dijete misli da je ono nešto pogriješilo. Stoga u ovom pogledu s djetetom predškolske dobi treba biti posebno oprezan kako tijekom razvoda i nakon njega ne bi sebe okrivljivalo i doživljavalo lošim.

Predlažemo da mu kažete da djeca gotovo uvijek krive sebe za razvod roditelja, ali da razvod nije i nikada ne može biti krivnja djece. Naglasite djetetu da iako se odrasli ponekad prestanu voljeti i razvedu se, nikad ne prestanu voljeti svoju djecu, jer djeca se često počnu bojati da će ih roditelji prestati voljeti jer su prestali voljeti jedno drugoga.

Djeca kao izlika

Zajedničko dijete ili djeca koče razvod jer se psihosociološki najprimjerenijim okruženjem za rast i razvoj djeteta smatra "potpuna" obitelj. Tako roditelji koji kao bračni partneri više ne funkcioniraju, posve pogrešno ostaju u bračnoj i životnoj zajednici "radi dobrobiti djeteta". A to je, neovisno o najboljoj namjeri, najgora moguća opcija.

Naslovnica Dubrovnik