Otac je iz ‘Slobodne’ doznao da boksam

Crno je godinama bilo mjesto Zadru na dohvat ruke, a sada kažu da su „od Bulevara desno“ jer se grad toliko proširio. Lijepo je obnovljeno, ali ipak Crničana više živu u Italiji i Americi nego u samom mjestu.

U Crnom je rođen, završio školu i odrastao Dragan Vidaić, sin Vice, najveći boksač ponikao u ovim krajevima. Boksačka legenda koja je bila uz najveće - Matu Parlova, braću Kačar, Peru Tadića, Damira Škaru.

Tada su ga zvali „ubojica dječjeg lica“, a i sada je uz boks. - Kao pučkoškolci išli smo u Zadar, na atletski stadion na Đilu, natjecati se u svemu što nam je išlo. Ja sam bacao koplje i trčao na 800 metara negdje u četvrtom razredu. A kako sam bio prvi, prišao mi je jedan gospodin, rekao da se zove Anđelo Atlagić i da je trener boksača.

“Bili ti mali trenirao boks?”, pitao me. A ja nikada nisam ni vidio boks uživo! Atlagić je bio uporan, došao je kod mene doma i odveo u Ravnice na trening. Zapanjen sam bio što dečki rade, ona viseće vreća!, te kako dečki izmjenjuju udarce - to mi se usjeklo. Kazao sam mu da bi i ja mogao tako. Ali starci su mi bili protiv! - priča Dragan.

Dragan je skoro godinu dana kriomice odlazio na treninge boksača na Ravnice, ali netko ga je ‘provalio’, u Crnom se pročulo da Dragan boksa. – Rekao sam roditeljima da idem sa školom u Split, nisam im se usudio reći da idem s klubom na meč. A ja pobijedio, sliku mi stavili u ‘Slobodnu Dalmaciju’ i tajna se više nije mogla sakriti.

I što Vam je otac rekao?

- Bilo je to 1969., nekakvo prvenstvo Dalmacije. Stari mi se vratio s posla, u ‘Slobodnoj’ mi je vidio sliku jer su ga kolege pitale – “je li ovo tvoj mali šampion?” Bio je ljut, bijesan. “Ja se mučim da vas prehranim, a ti se ideš tući”, bjesnio je. Ne znam zašto je tako bjesnio, pa on je bio nogometaš, bio je golman u našem Dalmatincu.

Draganu je boks postao sve draži, pogotovo nakon uspjeha u Splitu i škola je nekako pala u drugi plan. Treneri boksa su počeli pohoditi Crno, uvjeravati Vicu da je njegov Dragan rođeni boksač, ali otac se nije dao. - Bio sam i ja uporan, kazao sam mu - ili ću boksati ili neću u školu! Tu sam ga slomio, konačno je pristao, a mojoj sreći nije bilo kraja, - prisjeća se Dragan Vidaić teške pobjede za ‘svoj’ boks.

Konjem na trening

Nakon treninga atletike u Ravnicama Dragan Vidaić je još odrađivao i trening boksa u Arbanasima. – U Arbanase sam išao na konju, bilo je brže. A dok sam ja trenirao konj bi pasao na obližnjim livadama. Kad nam je tu zabranilo trenirati, ja sam doveo kompletan boksački klub Zadra u crnički društveni dom gdje smo trenirali i natjecali se, a moji mještani s nama. Išlo je Draganu Vidaiću ne dobro, nego odlično. Nizao je pobjedu za pobjedom, dogurao čak do reprezentacije tadašnje države.

Iz Crnog u reprezentaciju ?

- Da. Bio sam uporan, radan i znalac, boks je moj život. U svojoj karijeri sam se „tukao“ sa mnogim boksačkim veličinama, nigdje nisam posustajao, uvijek bio ravnopravan. Još kad sam bio junior u Rijeci tada sam boksao za BK Rijeku upravo na nagovor Mate Parlova, sastao se s Gortatom, Poljakom, dva put ga bacao na pod, kao i on mene.

No pobijedio je 2:1. On je prije toga izgubio od Mate Parlova koji mi je rekao kako da se s njim tučem. S Perom Tadićem, koji je sada najkvalitetniji trener, dva puta sam se sastao na prvenstvu Hrvatske i oba me puta pobijedio. Kad se sad sretnemo rugamo se jedan drugom. Nikad nisam imao „meč“ van ringa i tu plemenitu vještinu zloupotrijebio, potukao se.

Dragan Vidaić i Neno Mitrović, mladi boksači

Kako je Dragan Vidaić sada ?

- Negdje 1984. godine prestao sam boksati završio sam trenersku školu. Trener sam u BK Zadru, trenirao sam osam godina boksačku juniorsku reprezentaciju Hrvatske zajedno s Perom Tadićem i Mićom Lozančićem. Zavolio sam taj posao upoznao trenere s Kube i iz Rusije, od njih učio. A pomogli su mi Motušić i Štulina iz Zadra. Još sam i nakon 42 godine u BK Zadru kao boksač i trener, pa zaradio sam mirovinu.

Danas mi se čini da sam sazrio da mogu meritorno donositi odluke i kao trener da najviše znam, sa ovom garniturom ljudi u BK Zadru sam u potpunosti zadovoljan, - kazati će Dragan. Sigurno je da zahvaljujući Draganu boks zaslužuje povlašten tretman u obitelji sportskog Zadra, a što dokazuje i posljednji događaj - osvajanje ‘duple’ Draganovog učenika Marina Goleša.

Goleš je nedavno u Švicarskoj osvojio dvije boksačke krune, interkontinetalnu WBF i internacionalanu WBP verziju. Dragan Vidaić i dalje prenosi znanje o „plemenitoj vještini“ na način na koji je to radio Mate Parlov.

PIŠe ivica gjergja