Parkira san u garažu u Lava, nije bila baš neka ogromna gužva, al’ ima nešto auti. Popeja san se onda gore, kraj bazena. Unutra, iza stakla, dvojica “strenđersa”, dobro uzgojen maljavi trbuj, guštaju na ležaljkama, para u bazenu, “džakuzi”... Čitaju knjigu i boli ih briga šta tamo gori neko urliče. A glas je poznat, teško ga je falit.
– Zovu me Rusi cili dan, ma nema šanse da ih pustimo u Jadransku ligu – izvalija je legendarni Ćubi, imenom i prezimenom Damir Mihanović, a stotinjak gledatelja uz ogradu klizališta u Hotelu Le Meridien Lav je odvalilo od smija.
Zna Ćubi ispalit bazu, a zna i klizat. Je se dobro smrza, dimilo je iz njega više nego iz one dvojice “strenđersa” u “džakuziju”, ali nije se da Ćubi, valja je baze jednu za drugom.
– Ako ne...
– Zovu me Rusi cili dan, ma nema šanse da ih pustimo u Jadransku ligu – izvalija je legendarni Ćubi, imenom i prezimenom Damir Mihanović, a stotinjak gledatelja uz ogradu klizališta u Hotelu Le Meridien Lav je odvalilo od smija.
Zna Ćubi ispalit bazu, a zna i klizat. Je se dobro smrza, dimilo je iz njega više nego iz one dvojice “strenđersa” u “džakuziju”, ali nije se da Ćubi, valja je baze jednu za drugom.
– Ako ne...