Podzemne vode, a ne potres
- Došli smo do zaseoka Čaljkušići i mještani su nam odmah kazali da ljudi to povezuju s nedavnim potresima, no nastanak jame je povezan s radom voda na tom području - kaže iskusni Tonći Rađa. Dno je prostrana dvorana prilično velika oko 60 četvornih metara, a strop jame je držalo korijenje i kad su došle ove velike kiše jednostavno se urušio sloj zemlje debeo čak dva metra.Pored Rađe, “Špiljarovu” speleološku ekipu činli su još i Daniel Krstulović Opara, Stipe Munivrana, Nino Šerić, Ivan Zebić Klepton i Vida Zrnčić.
Inače, kaverne su prirodne podzemne šupljine u koje nema prirodnih ulaza s površine terena. Njihovo otkrivanje vezano je uz veće građevinske zahvate na krškim terenima i kamenolome. U ovom slučaju možda je jednim dijelom pridonijelo oranje na ledini, a zatim i višestoljetna voda.
Speleolozi su se spustili do samog dna jame u Bakrića docu i ugledali veliki prostor prekriven nanosom zemlje koju stalno ispiru podzemne vode cjednice pa su zaključili da se radi o klasičnom krškom području u kojem ima na tisuće makro i mikro pukotina u kojima non-stop “radi” voda kap po kap, ali stotinama tisuća godina uz bujice i oborinske vode. Premda često ulaze u jame i špilje, ovaj je događaj poseban i za splitske speleologe - kaže Tonći Rađa:
- Speleolozi ulaze samo u one kroz koje mogu fizički proći i za nas je svaki ulazak u takvu kavernu interesantan – naglašava Rađa.
Sličan slučaj zabilježen je i u Primorskom Docu kada je u otvorenu rupu u zemlji upala ovca, no ovdje je sreća što se nije dogodilo ništa slično. Jama u Čaljkušićima tako je ostala kao zanimljivost među sumještanima i dokaz da nas priroda uvijek može iznenaditi.