Toga 26. siječnja 1992. godine, u rano nedjeljno poslijepodne, njih petorica i Zvonko Kovačević koji je preživio u zrakoplovu AN-2 kojim je upravljao Bojan Vojvoda krenuli su sa sinjskog aerodroma na ratni zadatak.
Leteći nisk,o zrakoplov je nedaleko od sinjskog zaseoka Šimci zahvatio žicu dalekovoda koja mu je otkinula krilo te je pao, udario u zemlju i zapalio se.
Kovačević je pri padu ispao i ostao živ, a ostala petorica smrtno su stradala.
Bio je to najveći pojedinačni gubitak HRZ i PZO, a živote su izgubili dragovoljci koji su utemeljili taj rod HV na području Dalmacije.
Na mjestu stradanja poginulim zrakoplovcima podignuto je spomen-obilježje u obliku slomljenog krila. Kod toga spomen-obilježja svake godine održava se komemoracija. Tako je bilo i u četvrtak.
Poslije svete mise zadušnice, koju je predvodio sinjski gvardijan fra Bože Vuleta, sjećanja na poginule zrakplovce nastavljena su kod Slomljenog krila. Na spomenik su položili vijence i cvijeće i zapalili svijeće članovi obitelji poginulih zrakoplovaca, izaslanstvo ministra obrane Ante Kotromanovića i načelnika GS generala Drage Lovrića, ratni zapovjednici, delegacije MUP-a, Splitsko-dalmatinske županije, gradova Sinja i Splita, aero-klubova Sinja i Splita, udruga proizišlih iz Domovinskog rata s područja Sinja i županije i drugi.
Na tragični događaj od prije 20 godina uz iskazivanje poštovanja prema palim žrtvama u prigodnom govoru podsjetio je brigadni general Dražen Šćuri, zapovjednik HRZ i PZO, naglašavajući da je Sinj kolijevka prve zrakoplovne borbene postojbe HV na tlu Dalmacije.
Molitvu odriješenja predvodio je fra Bože Vuleta.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....