Malom cestom, pa put Zagore, iza leđa nam je ostalo more. Preko Planog, pa do Primorskog Doca. Nikada većeg prvenstva u manjem mjestu, komentirali smo, i ovo je baš mali mirakul, ali sport i treba dolaziti u sve sredine, sport je ono što spaja ljude mnogih generacija.
Nije nas uhvatio prvi mraz, već se sunce fino podiglo kada smo stigli pred prekrasnu dvoranu u Primorskom Docu, a ispred nje parkirani kombiji i osobna vozila sa svih strana Hrvatske. Istina je da bi bilo još bolje da je u samoj dvorani bio koji stupanj toplije, lakše bi se bilo sportašima zagrijati, a i onima koji moraju “skidati” koji “dek” lakše bi bilo iznojiti višak. No, malo grintanja i ne škodi. Dapače, karatašku obitelj sitnice vesele, druženje s prijateljima, ćakula, razgovori o putovanju, smještaju....
Nije nas uhvatio prvi mraz, već se sunce fino podiglo kada smo stigli pred prekrasnu dvoranu u Primorskom Docu, a ispred nje parkirani kombiji i osobna vozila sa svih strana Hrvatske. Istina je da bi bilo još bolje da je u samoj dvorani bio koji stupanj toplije, lakše bi se bilo sportašima zagrijati, a i onima koji moraju “skidati” koji “dek” lakše bi bilo iznojiti višak. No, malo grintanja i ne škodi. Dapače, karatašku obitelj sitnice vesele, druženje s prijateljima, ćakula, razgovori o putovanju, smještaju....