Tada je poviše jedne od najljepših uvala u omiškoj rivijeri, na parceli koja je mještanima služila kao okretište za automobile, Nedjeljko Bitanga, sudski vještak iz Splita, izgradio ni manje ni više nego – privatno dvorište.
Bitanga je, naravno, spornu parcelu smatrao svojom, a mještani Marušića na njegovo ograđivanje zajedničkog okretišta reagirali su tužbom. Počela je tada pravna bitka koja traje već tri godine.
Mještani su u tom razdoblju doživjeli nekoliko pravomoćnih presuda kojima se Bitangi nalagalo da parcelu vrati u prvobitno stanje, no uz pomoć sina Mirka, splitskog odvjetnika, Bitanga je uvijek vješto izbjegavao izvršavanje sudskih naloga. Najbliže povratku starog okretišta Marušićani su bili u ožujku 2014. godine kada je pred parcelu stigla teška mašinerija spremna za rušenje bespravno sagrađenih objekata, samo da bi Bitangin kolega, sudski vještak Senko Amadeo, ustvrdio kako se nabacani građevinski materijal ne može ukloniti jer je na njemu izrasla – trava.
Navikli su, dakle, mještani Marušića na svakakve preokrete u sporu s Bitangom, ali jutro posljednjeg dana listopada dočekali su prilično optimistični. Naime, prije nekoliko tjedana s Visokog upravnog suda u Zagrebu stigla je odluka kako je sporna parcela nesumnjivo gradsko vlasništvo, a iz omiškog Komunalnog odjela uručeno im je i rješenje o rušenju svih objekata koje je Bitanga na bivšem okretištu izgradio.
Točno u 9 sati ujutro, piše u rješenju koje potpisuje pročelnik Komunalnog odjela Neno Mimica, „trebaju se ukloniti željezne rampe, ograde, građevinski materijal, glomazni otpad i odvodni kanal“, a, posebno je naglašeno, možebitna žalba ne odgađa izvršenje rješenja. Više nego dovoljno razloga za optimizam, složit ćete se.
I, uistinu, točno u 9 sati, pred spornu parcelu pristigli su gradski komunalci praćeni jakim policijskim snagama. Upaljena je i teška mašinerija, a upravo kad su mještani Marušića požurili otvoriti pripremljeni šampanjac – stigao je novi obrat. Umjesto na rušenje bespravnih objekata, gradski komunalci Nenad Malenica, Mijo Šaban i Arnir Čotić uputili su se ravno u Bitanginu kuću na, pokazat će se poslije, maratonske pregovore.
Po svojoj prilici, i Versajski mir postignut je uz manje muke od onog u Bitanginoj kući.
Tri duga sata gradski komunalci pregovarali su dobro skriveni od mještana i okupljenih novinara. Tri duga sata, nakon kojih su, opet u pratnji policije, šutke prošetali do svojih automobila i nestali u smjeru Omiša, dajući tako do znanja okupljenima da od povratka okretišta opet neće biti ništa.
- Ali, evo imamo rješenje u kojem jasno piše da parcelu danas morate vratiti u prvobitno stanje i da nema mogućnosti žalbe – uzalud je pred tobože pokunjenim komunalnim glavama rukama mahao predsjednik lokalnog Mjesnog odbora Zvonimir Marušić.
- Koliko vam je platio? Recite iskreno – uzalud su u nevjerici dobacivali okupljeni mještani čije je okretište i nakon još jedne pravomoćne presude ostalo i dalje Bitangino dvorište.
Budući da Nenad Malenica, komunalni redar koji je vodio slučaj, nije bio raspoložen za izjave, objašnjenje za farsu u Marušićima zatražili smo od njegova šefa Nene Mimice, koji nam je u telefonskom razgovoru koji slobodno može ući u anale hrvatske birokratske neodgovornosti poručio tek kako nema nikakvih komentara o slučaju.
- Ali, kako nemate? Vaš zaposlenik odbio je izvršiti rješenje koje ste osobno potpisali! – pitamo ga.
- Ništa, postoje gradske službe koje su odgovorne za komentare – ne da se Neno.
- Da, Komunalna služba u kojoj ste pročelnik. Nitko ne poznaje slučaj bolje od vas, pa morate imati nekakav komentar – ne damo se ni mi.
- Moram samo umrijeti. Doviđenja – maestralno za kraj poentira Mimica.
Budući da od čovjeka direktno odgovornog za slučaj nismo uspjeli dobiti suvisao odgovor o događanju u Marušićima, sreću smo okušali kod gradonačelnika Ivana Kovačića koji zbog odrađivanja protokolarnih obaveza povodom blagdana Svih svetih nije bio dobro upućen u slučaj, ali je ipak naglasio:
- Odluka gradskih službi bila je da se sporna parcela vrati u prvobitno stanje. Uistinu nisam siguran zašto se to nije dogodilo. Osobno ću ispitati slučaj i, ako se pokaže da netko iz Komunalnog odjela nije dobro odradio svoj posao, snosit će posljedice za to. Sudske odluke moramo poštovati. Sasvim razumljivo, ovakvim razvojem situacije najviše su pogođeni mještani Marušića koji, usprkos pravomoćnim presudama svih sudova na kojima su vodili spor, do svojeg okretišta ne mogu.
- A šta će nan okretište kad nas institucije vako lipo vrte krug – dobacuje za kraj jedan od najistaknutijih boraca protiv Bitangine samovolje, Zvonimir Marušić, a onda mu se ipak uozbilji brk pa dodaje:
- Ma ovo je ruganje. Nama, zdravom razumu i pravnoj državi.
Bitanga je, naravno, spornu parcelu smatrao svojom, a mještani Marušića na njegovo ograđivanje zajedničkog okretišta reagirali su tužbom. Počela je tada pravna bitka koja traje već tri godine.
Mještani su u tom razdoblju doživjeli nekoliko pravomoćnih presuda kojima se Bitangi nalagalo da parcelu vrati u prvobitno stanje, no uz pomoć sina Mirka, splitskog odvjetnika, Bitanga je uvijek vješto izbjegavao izvršavanje sudskih naloga. Najbliže povratku starog okretišta Marušićani su bili u ožujku 2014. godine kada je pred parcelu stigla teška mašinerija spremna za rušenje bespravno sagrađenih objekata, samo da bi Bitangin kolega, sudski vještak Senko Amadeo, ustvrdio kako se nabacani građevinski materijal ne može ukloniti jer je na njemu izrasla – trava.
Navikli su, dakle, mještani Marušića na svakakve preokrete u sporu s Bitangom, ali jutro posljednjeg dana listopada dočekali su prilično optimistični. Naime, prije nekoliko tjedana s Visokog upravnog suda u Zagrebu stigla je odluka kako je sporna parcela nesumnjivo gradsko vlasništvo, a iz omiškog Komunalnog odjela uručeno im je i rješenje o rušenju svih objekata koje je Bitanga na bivšem okretištu izgradio.
Točno u 9 sati ujutro, piše u rješenju koje potpisuje pročelnik Komunalnog odjela Neno Mimica, „trebaju se ukloniti željezne rampe, ograde, građevinski materijal, glomazni otpad i odvodni kanal“, a, posebno je naglašeno, možebitna žalba ne odgađa izvršenje rješenja. Više nego dovoljno razloga za optimizam, složit ćete se.
I, uistinu, točno u 9 sati, pred spornu parcelu pristigli su gradski komunalci praćeni jakim policijskim snagama. Upaljena je i teška mašinerija, a upravo kad su mještani Marušića požurili otvoriti pripremljeni šampanjac – stigao je novi obrat. Umjesto na rušenje bespravnih objekata, gradski komunalci Nenad Malenica, Mijo Šaban i Arnir Čotić uputili su se ravno u Bitanginu kuću na, pokazat će se poslije, maratonske pregovore.
Po svojoj prilici, i Versajski mir postignut je uz manje muke od onog u Bitanginoj kući.
Tri duga sata gradski komunalci pregovarali su dobro skriveni od mještana i okupljenih novinara. Tri duga sata, nakon kojih su, opet u pratnji policije, šutke prošetali do svojih automobila i nestali u smjeru Omiša, dajući tako do znanja okupljenima da od povratka okretišta opet neće biti ništa.
- Ali, evo imamo rješenje u kojem jasno piše da parcelu danas morate vratiti u prvobitno stanje i da nema mogućnosti žalbe – uzalud je pred tobože pokunjenim komunalnim glavama rukama mahao predsjednik lokalnog Mjesnog odbora Zvonimir Marušić.
- Koliko vam je platio? Recite iskreno – uzalud su u nevjerici dobacivali okupljeni mještani čije je okretište i nakon još jedne pravomoćne presude ostalo i dalje Bitangino dvorište.
Budući da Nenad Malenica, komunalni redar koji je vodio slučaj, nije bio raspoložen za izjave, objašnjenje za farsu u Marušićima zatražili smo od njegova šefa Nene Mimice, koji nam je u telefonskom razgovoru koji slobodno može ući u anale hrvatske birokratske neodgovornosti poručio tek kako nema nikakvih komentara o slučaju.
- Ali, kako nemate? Vaš zaposlenik odbio je izvršiti rješenje koje ste osobno potpisali! – pitamo ga.
- Ništa, postoje gradske službe koje su odgovorne za komentare – ne da se Neno.
- Da, Komunalna služba u kojoj ste pročelnik. Nitko ne poznaje slučaj bolje od vas, pa morate imati nekakav komentar – ne damo se ni mi.
- Moram samo umrijeti. Doviđenja – maestralno za kraj poentira Mimica.
Budući da od čovjeka direktno odgovornog za slučaj nismo uspjeli dobiti suvisao odgovor o događanju u Marušićima, sreću smo okušali kod gradonačelnika Ivana Kovačića koji zbog odrađivanja protokolarnih obaveza povodom blagdana Svih svetih nije bio dobro upućen u slučaj, ali je ipak naglasio:
- Odluka gradskih službi bila je da se sporna parcela vrati u prvobitno stanje. Uistinu nisam siguran zašto se to nije dogodilo. Osobno ću ispitati slučaj i, ako se pokaže da netko iz Komunalnog odjela nije dobro odradio svoj posao, snosit će posljedice za to. Sudske odluke moramo poštovati. Sasvim razumljivo, ovakvim razvojem situacije najviše su pogođeni mještani Marušića koji, usprkos pravomoćnim presudama svih sudova na kojima su vodili spor, do svojeg okretišta ne mogu.
- A šta će nan okretište kad nas institucije vako lipo vrte krug – dobacuje za kraj jedan od najistaknutijih boraca protiv Bitangine samovolje, Zvonimir Marušić, a onda mu se ipak uozbilji brk pa dodaje:
- Ma ovo je ruganje. Nama, zdravom razumu i pravnoj državi.
MARIN KATUŠIĆ
|
Pročelnikovo ‘protiv’ Za kompletnu sliku o apsurdima omiških gradskih službi donosimo i ovu crticu s krajnjih granica logike. Kako ‘Slobodna’ saznaje, nakon što su gradski oci primili odluku Visokog upravnog suda o nužnosti vraćanja sporne parcele u prvobitno stanje, u uredu gradonačelnika Kovačića održan je sastanak na kojem je pročelnik Komunalnog odjela Neno Mimica glasovao protiv takve odluke, samo da bi nekoliko sati poslije osobno potpisao da se s njom slaže. Štoviše, osobno je potpisao i rješenje o izvršenju te iste odluke na koje je zatim komunalni redar zadužen za slučaj uputio žalbu uz obrazloženje da je ‘mišljenja kako bi izvršenje moglo izazvati veću štetu’, što god to značilo. Mimica mu žalbu na kraju odbija i nalaže da parcelu vrati u prvobitno stanje iako su, osobno, obojica protiv toga. |