Pokolj u Norveškoj u prvi je trenutak izazvao medijske sumnje u islamski terorizam, da bi se ubrzo utvrdilo da je riječ “tek o običnom Norvežaninu”. Strašan zločin koji je zaprepastio svijet ponovno je pokrenuo rasprave o odnosu islama i zapadne kršćanske civilizacije te o (ne)održivosti multikulturalnosti u Europi. − Vezati pojam terorizma uz bilo koju religiju netočno je i kontraproduktivno.
Muslimani se zgražaju nad sintagmom “islamski terorizam”, “muslimanski terorizam” ili “islamski radikalizam”. To što je, kako rekoste, riječ o tipičnom Norvežaninu meni ne daje za pravo da ga nazovem “kršćanskim teroristom”, jer, iako se on osobno poziva na svoju vjeru, njegovo zlodjelo nema nikakve veze s kršćanstvom, kao što ni ubijanje nevine djece po afganistanskim i iračkim ulicama i igralištima ili postavljanje bombi po londonskome metrou ili madridskoj željeznici nema nikakve veze s islamom, bez obzira na to koliko se takvi pozivali na islam – kaže mladi zagrebački imam
» Kako vi objašnjavate sintagmu “islamski terorizam”?
− U potpunosti se slažem s onima koji pojam “islamski terorizam” tretiraju kao protuznanstvenu, protuvjersku, opasnu političku izmišljotinu određenih doktrinarno-fundamentalističkih krugova koji žele zaštititi svoje geostrateške i financijske interese te u islamu, nakon propasti komunizma, pronaći novoga globalnog neprijatelja.
» Koju ste pouku izvukli iz norveškog slučaja?
− Nadam se da ćemo svi izvući pouku iz ovoga gnusnog zločina koji je počinio samo jedan (ne)čovjek. Sada zamislite djelovanje skupine istomišljenika. Zato se nadam da će i Europa znati zauzeti odlučan politički stav; da će pravovaljano reagirati na antiislamske, rasističke, antisemitske ispade kako pojedinaca, tako i cijelih skupina, te da će specijalizirane službe detektirati takve osobe i spriječiti ih u njihovu luđačkom naumu.
» Kako doživljavate motive koje je iznio zločinac nakon masakra?
− Ubiti više od 70 mladića i djevojaka, svojih sunarodnjaka, zbog mržnje prema islamu i muslimanima, a sve kako bi na sebe skrenuo pozornost svjetske pozornosti, više je nego zabrinjavajuće. To više što je imao podršku nekih, prema njegovim riječima, srpskih konzervativaca s kojima se povezao preko interneta. Takve bi osobe, kao i one poput Geerta Wildersa, na čiji se politički program poziva, nizozemske i srbijanske vlasti trebale uhititi i optužiti za sudioništvo u ubojstvu 76 mladih ljudi.
Jer, zločinac to nije planirao nekoliko dana, nego skoro devet godina, potrošivši 300 tisuća eura i napisavši 1500 stranica sadržaja koji počinje i završava mržnjom prema islamu i muslimanima. Gdje su bile i što su radile te silne tajne policije i sigurnosne službe? Ili su specijalizirane da uhode samo muslimane?! Kako se tolika količina oružja mogla naći kod samo jednog čovjeka?
» Spomenuli ste nizozemskog radikala Geerta Wildersa. On tvrdi da je Kur’an jednak “Mein Kampfu”. Biste li branili njegovo demokratsko pravo da tako misli iako se s njim ne slažete?
− Svi smo mi za slobodu govora, ali uz odgovornost za izgovorene riječi ili stavove, osobito ako vrijeđate ili osporavate nečija temeljna uvjerenja. Ili, još gore, ako pozivate na mržnju i linč pripadnike druge vjere, rase ili nacije. Osim što je dotični pun mržnje i predrasuda prema svemu što je islamsko, vjerojatno nikada nije ni pročitao Kur’an.
Njegova usporedba nema nikakve veze sa zdravim razumom, pa ni s demokratskim pravom na slobodu mišljenja. Demokracija podrazumijeva poštovanje i zaštitu temeljnih ljudskih prava, a među najvažnijima su pravo na slobodno ispovijedanje vjerskih osjećaja. Wilders javno zagovara zatvaranje svih džamija u Europi i protjerivanje onih muslimana koji se neće potpuno uklopiti u nizozemsko društvo, ma što to značilo.
» No, on ipak slobodno živi i djeluje u Nizozemskoj. Kako to komentirate?
− Nažalost, nizozemski ga je sud propustio osuditi za govor mržnje i diskriminaciju pravdajući njegov stav slobodom govora. Nizozemska, koja je sukrivac za pokolj 9000 Bošnjaka, srebreničkih muškaraca, u samo nekoliko dana, ubijenih samo zato što su muslimani, oslobađajućom je presudom za govor mržnje odaslala poruku cijeloj Europi da je vrijeđati islam i muslimane i njihove svetinje sasvim u redu.
» Što biste rekli kada bi neki musliman tako vrijeđao Bibliju?
− Nezamislivo je da jedan musliman ikada bilo što slično kaže o Bibliji ili drugoj svetoj knjizi, jer, ako bi i rekao, takva osoba više nije musliman. Za muslimane je Kur’an Riječ Božja, a ne ljudska, koja potvrđuje ranije objave − Stari i Novi zavjet. Kako se naglašava, Kur’an ne donosi nikakvu novu vjeru, nego jednu te istu koju su živjeli i propovijedali i Abraham i Mojsije i Isus. Naravno, veliki je problem što ljudi unaprijed osuđuju islam i islamsko vjerovanje, a nikada u životu nisu pročitali ni Kur’an ni bilo kakvu islamsku knjigu ili su to samo površno učinili.
» Muslimani kao i kršćani vjeruju da je Isus sin Marijin i da ga je ona rodila, a da ni s kim nije imala spolni odnos. Dvije religije imaju mnogo zajedničkog, a ipak dovode do opasnih tenzija, pa i ratova. Zašto?
− Isa a.s. (Isus) u Kur’anu se spominje u 15 sura, odnosno u više od 90 kur’anskih stavaka, ajeta. Isa a.s i njegova majka, časna Merjema (Marija), među najcjenjenijim su osobama u ukupnom islamskom nauku. Časna Marija više je puta spomenuta u Kur’anu nego u Novom zavjetu. Isa a.s. je “Duh Božji”, on je “Duh od Njega (Boga)” koji je dahom meleka Džibrila (anđela Gabrijela) bio usađen u svoju majku. Za muslimane Isus je Božji rob i Božji poslanik kome je dragi Bog objavio Indžil (Evanđelja) i koji je propovijedao vjeru pokornosti samo jednome Bogu.
» Dakle, u tom tumačenju nema mjesta nikakvom sukobu dviju vjera?
− Ja ovdje ne vidim nikakav sukob između kršćanstva kao takvog i islama kao takvog, odnosno sukob vjernika. Samo su u jednom dijelu povijesti, mislim na križarske ratove, vođeni vjerski ratovi između muslimana i kršćana. Ja ovdje vidim podmetanje i pokušaj da se jedna cijela religija i civilizacija dovede u vezu s nečim protiv čega se sama bori. Nažalost, neki opasno zloupotrebljavaju vjeru i vjerske osjećaje drugih radi ostvarenja svojih političkih i ekonomskih ciljeva.
» Objavljivanje karikatura proroka Muhameda izazvalo je radikalne reakcije i prijetnje nekih muslimanskih organizacija. Traži li islam takav tip zaštite vjerskih autoriteta?
− Islamsko učenje osuđuje sve one koji vrijeđaju ne samo islam i islamske vrijednosti, nego i druge vjere, poglavito židovstvo i kršćanstvo. Ako vi u zemlji uređenoj po islamskim principima − a takvih, nažalost, gotovo da i nema − vrijeđate Isusa ili Mariju ili Stari zavjet usporedite s “Main Kampfom”, možete završiti u zatvoru uz veliku novčanu kaznu. Za neke je to nedemokratski i nezamislivo, međutim, u islamu su vjerski osjećaji pojedinca, bilo kojoj vjeri pripadao, svetinja.
» Što kao imam mislite o fetvi protiv Salmana Rushdieja zbog “Sotonskih stihova”? Obvezuje li vas ta fetva i na što?
− Mene, kao muslimana koji živi u Hrvatskoj, obvezuje samo fetva koju izdaje zagrebački muftija. Koliko je meni poznato, fetva koju je izdao imam Homeini povučena je. Rushdie, koji je, usput rečeno, bivši musliman, svojim je “Sotonskim stihovima” na najgnusniji način okaljao osobu koju muslimani vole iznad svega. Za mene je to poigravanje s muslimanskim osjećajima. Nažalost, danas je to globalni trend. Mislim da neki namjerno provociraju muslimane da bi uvidjeli granice njihove tolerancije, i to ne čine samo pojedinci, nego cijele vlade. Kao da se namjerno želi pokazati kako su muslimani agresivni, necivilizirani i uvijek ratnički raspoloženi.
» Na što konkretno mislite?
− Evo, npr. kad je u pitanju priznanje Palestine kao punopravne članice UN-a, uvijek se dogodi neki teroristički napad koji Izraelu da za pravo da tenkovima upadne na palestinski teritorij i cijelu priču o palestinskoj samostalnosti vrati na početak. Postavlja se pitanje kome zapravo odgovaraju ti teroristički napadi, tko stoji iza njih i kome, na kraju krajeva, donose najviše štete. Živo me zanima što će Izrael prije rujna inscenirati kad Glavna skupština UN-a konačno treba donijeti odluku o priznanju Palestine. Uvijek imajmo na umu da mira u svijetu neće biti dok ga ne bude na Bliskom istoku, a mir je tamo uvjetovan priznanjem Palestine kao punopravne članice UN-a.
» Don Živko Kustić je u osvrtu na norveški zločin napisao da ”kršćani ne shvaćaju da se nikakvo nasilje u ime ugroženog kršćanstva ne smije činiti”. Biste li kao zagrebački imam kazali da to podjednako vrijedi i za islam?
− Meni nije jasno što znači ugroženo kršćanstvo i od koga je ugroženo. Nisu valjda muslimani krivi za to što su u Europi crkve prazne i što Europljani napuštaju kršćanstvo, ili je kriva agresivna sekularizacija, ateizacija europskih društava. Moje je mišljenje da europski narodi proživljavaju duboku krizu vjerskog identiteta. Osobno mi je puno bliži vjernik, bilo kojoj vjeri pripadao, nego ateist.
» Što kao imam možete poručiti onima koji su skloni nasilju u ime vjere?
− O grijehu činjenja nasilja za vjeru i u ime vjere, ni ja ni bilo koji drugi imam ne trebamo nešto posebno naglašavati. Dragi Bog je naglasio u svojoj posljednjoj Objavi u Časnom Kur’anu, u drugoj suri, u 256. stavku: ”U vjeru nije dozvoljeno silom nagoniti – pravi put se jasno razlikuje od zablude!” To je nama jasno. Ipak, nažalost, još i danas je jedna od najtežih optužbi da se islam kroz povijest širio silom.
» Kako ste kao musliman doživjeli likvidaciju Osame bin Ladena? I što uopće Bin Laden predstavlja za jednog europskog muslimana?
− S velikom dozom olakšanja, iako njegovo tijelo nitko nije vidio. Sve je, čini nam se, dobro hollywoodski režirano i izvedeno. Osama bin Laden za muslimane predstavlja produkt hladnoga rata nastao u Washingtonu i Rijadu tijekom ruske okupacije Afganistana u 80-im godinama prošloga stoljeća. Osama bin Laden ili njegovo ime prouzročilo je stradanja stotina tisuća civila u Afganistanu i Iraku u američko-britanskoj okupaciji tih zemalja. Zbog svega toga, milijardu i pol muslimana s velikim je olakšanjem dočekalo njegov ovozemaljski kraj. Sada je pitanje hoće li SAD i Zapad izmisliti novog Osamu bin Ladena.
» U Saudijskoj Arabiji ženama je zabranjeno voziti automobil u javnom prometu. Odnosite li se prema toj činjenici s razumijevanjem ili s osudom?
− Za takve stvari osobno ne mogu imati razumijevanja, iako je to unutarnja stvar Saudijske Arabije. To je jedina država na planetu koja ženama zabranjuje da upravljaju motornim vozilima. Moja supruga nosi hidžab i vozi auto i ne mislim da je išta lošija muslimanka od jedne Saudijke. Usput rečeno, u posljednje su vrijeme sve masovniji prosvjedi Saudijki koje hrabro traže da se takva odluka ukine. Mi ih od srca podržavamo u njihovu naumu.
» Kako biste ocijenili Hrvatsku s obzirom na položaj muslimana u njoj?
− Kako u kojem segmentu. Ako mislite na slobodno izražavanje vjerskih osjećaja, onda je najviša ocjena, a ako mislite na socijalni status muslimana, onda je ista ocjena koju bi dala i većina građana Hrvatske. Hrvatska se može ponositi činjenicom da je među prvim europskim državama službeno priznala islam. To u islamskom svijetu znaju i jako cijene. Vjerujem da zbog toga, a nakon što uđe i u EU, Hrvatska može i te kako ekonomski profitirati.
Šenol selimović
snimila biljana gaurina / cropix