Na Braču je imati mačku za kućnog ljubimca postao popriličan rizik. Naime, koliko god one pristupačne bile i uz svih devet života koje imaju, rijetko kada mogu poživjeti dugo, a krivac tomu njačešće je - otrov. Posljednji slučaj Dolores Kovačević iz Supetra, koja je u javnost istupila o priči o svom mačku Bijelku, opet je nanovo otvorio ovu temu. Njenog trogodišnjeg ljubimca otrovali su u neposrednoj blizini kuće.
- Inače ne volim javno pričati niti se isticati, ali o ovome ne mogu šutjeti. Nas dvoje bili smo prava mala obitelj. On je bio kućni mačak, dobar i nipošto proždrljiv. U zdjelici mu je uvijek bilo hrane. Puštala sam ga u dvorište i, naravno, obožavao je biti na otvorenom, ali navečer bi se uvijek vraćao doma. Te sam ga večeri zvala, a on nije dolazio. Ustajala sam preko noći, ali njega nije bilo. Ujutro sam, čim je svanulo izašla vani i tražila ga. Našla sam ga ubrzo, beživotnog i ukočenog. Vidjela sam tragove pjene koja je curila iz njegovih usta. A od čega drugog bi mu pjena išla ako ne od trovanja? - pita se DoloresIstu su večer u susjedstvu otrovane još tri mačke...
- Na nikog ne mogu pokazati prstom niti to želim. Ne želim vjerovati da netko to radi. Susjedi su plakali sa mnom, stvarno su svi voljeli Bijelka...
Njen mačak, tvrdi Dolores, bio je čist, kastriran i cijepljen. Udomila ga je i o njemu vodila brigu. Čitav slučaj prijavila je policiji i time postala jedan od rijetkih Bračana koji su to učinili. Izjavu je dala, ali obdukciju mačke nije napravila jer ju je već bila dala pokopati. Time ni nema dokaza da je mačka možda stradala u drugim okolnostima. Uostalom, samo bi skupim toksikološkim nalazima mogla sa sigurnošću dokazati da je njena ljubimica otrovana.
Treba zvati policiju
Sketpičnost prema odnosu policije prema ovakvim slučjevima samo je jedan od razloga zašto ljudi ne prijavljuju trovanja, tvrdi Kristina Duk, predsjednica Udruge za zaštitu životinja Bračke šape.- Prijavite li trovanje, policija mora izaći na teren. U 90 posto slučajeva ona neće uspjeti pronaći počinitelja, uostalom trovanje nije jednostavno ni dokazati. Međutim, možda bi to bilo dovoljno da se počinitelji prestraše i prestanu s tom praksom. Nama se često ljudi javljaju, žale i traže pomoć. I pomognemo im koliko možemo, ali kao udruga ne možemo trovanje prijaviti umjesto nekog drugog. Vlasnici moraju preuzeti odgovornost za svoju životinju. Razmišljanje kako policija neće napraviti ništa krivo je, a i loša je to izlika za inertnost - dodaje Duk.
Iz Udruge pretpostavljaju kako se u posljednjim slučajevima trovanja uglavnom radilo o otrovima za kune. To je takozvani dnevni otrov koji djeluje brzo, pa vlasnici nemaju vremena reagirati. Mnogi građani otrov ostavljaju i nesvjesno, a u tom slučaju najčešće je riječ o nekim poljoprivrednim otrovima poput pužomora, veli nam predsjednica udruge Bračke šape.
Očito, šaljemo molbe uzaludReagirala je i gradonačelnica Ivana Marković, oštro osuđujući praksu trovanja životinja u svom mjestu. - Već smo više puta slali molbe da se ne stavlja otrov po ulicama te surađivali s policijom. Međutim počinitelje je veoma teško pronaći. Mogu još jednom apelirali na ljude da ne truju životinje. Stojim na raspolaganju svima ako Grad može nešto napraviti da se ovome stane na kraj.I po pitanju ovog nedavnog trovanja, komunalni redar je izašao na teren, stavili smo i upozorenja. No, da bi se išta ozbiljnije moglo poduzeti, građani moraju trovanje kućnih ljubimaca prijaviti policiji, upozorila je Marković. |