Nižu se pored obala uzgajališta školjaka i riba, sve do ulaska u mirne vode Prukljanskog jezera. Malo prije ulaska u Prukljan, desno gledajući nizvodno, nalazi se ribogojilište jednog zanimljivog Raslinjanina, Romana Lokasa. Ribogojilište se zove „Kameno doba“, a Romana ćete tamo često zateći kako u hladu pergole čita - klasike. I uzgaja svoju ribu.
Iznimno toplo jezero
Prukljansko jezero prostire se na nekih 11 kilometara četvornih, najveća mu je dubina 22 metra, uvijek je iznimno toplo, ali - prilično neuglednih obala. Što se ne bi moglo reći za čuvene raslinske i biličke gostionice i restorane... Tik pred novim mostom autoceste, uz lijevu obalu rijeke maleni je gat i još manji ugostiteljski objekt, a stolovi su razasuti pod krošnjama smokava. Bili su to nekoć vrtli skradinske obitelji Petrović, sad je tamo mjesto ugode, mira i dobre hrane...
Uvala se zove Vidrovača, kao i maleni restoran za čijim stolovima i gatom ima prostora tek za manju grupu gostiju, odnosno brodica, a u tome i jest čar toga mjesta! Još malo plovidbe ispod novog mosta autoceste i - otvara se prelijep pogled na Skradin, smješten kao u nekakvoj kolijevci zelenila, nijansiranog između riječne vode i bujne vegetacije.
 |
| I američki pjevač Jon Bon Jovi s obitelji je posjetio slapove Krke i Skradin |
Tu je glavni ulaz u Nacionalni park Krka. Brodom Nacionalnog parka ili nekoga od koncesionara treba proći ispod još jednog, trećeg mosta i uroniti u svijet Krke, ponovno iznimno lijepim kanjonom u kojem se utapate u zelenilu - sve do Skradinskog buka. Ima još jedan put do Skradinskog buka: tada u Skradinu, pokraj konobe Anke Pulić nasred rive, možete unajmiti bicikle i makadamskom cestom uz samu rijeku stići opet do Slapova Krke - Skradinskog buka.
Ali, mi ostajemo u Skradinu. U glavnoj ulici popločanoj novim kamenom sve je više kafića, butiga od marke kakve ne nalazimo ni u susjednim gradovima, a o skradinskim restoranima - što reći!!! Ima Skradin i svoj hotel “Skradinski buk”, i hostel “Loda”, i vile i apartmane, no najveći je problem toga grada što još uvijek nema - višednevne goste! Većina ih u Skradin dolazi na jedan dan, zbog posjeta Nacionalnom parku.
 |
| Konoba Anke Pulić |
Kad padne večer, jahtaši se razmile po restoranima, oduvijek na ovim stranama poznatim po gurmanluku, a Skradin u ljetnoj večeri nekako utihne - osim ako na rasporedu nije neka priredba priličnog bogatog kulturnog ljeta u rasponu od dramskog programa do klapske pjesme. Skradin bi, zapravo, trebao biti mjesto za višednevni i izuzetno zanimljiv boravak: sam po sebi ima šarm malih dalmatinskih mjesta u kojima je vrijeme stalo, a okolica je prebogata baštinom i prirodnim vrednotama, odnosno prilikama za svakodnevne izlete.
Oko Skradina se zaista imade što vidjeti: petnaestak kilometara udaljena je Bribirska glavica, jedan od najvrjednijih lokaliteta nacionalne arheologije, sjedište hrvatskih vladara Šubića, usred uzvisine na kojoj je kontinuitet života trajao šest tisuća godina! Svakako, u krugu od najviše dvadesetak kilometara moguće je iz Skradina posjetiti sve najvažnije lokalitete Nacionalnog parka Krka, no uvjet za to je zaista višednevni boravak: u jednom danu park se ne može obići!
Blizu je i rimski logor i Vespazijanov amfiteatar - do konca ljetne sezone u noći punog mjeseca tamo se organiziraju Burnumske ide. Gradovi, utvrde, arheološki lokaliteti, rijeka, jezera, slapovi, seoska domaćinstva, čuveni restorani, poznata skradinska vinarstva poput onoga obitelji Bedrica... U Skradinu i njegovu zaleđu buja cijeli jedan svijet zbog kojega vrijedi zastati na tom uvučenom, usječenom dijelu hrvatske obale. Već i sam pogled na geografsku kartu otkriva neobičnost i atraktivnost prostora, isplati se uroniti u nj!