Petak je ujutro. Dva su sata. Umjesto ekipe sa zidića i šupljih priča o Hajduku “koji ne može, staaari, dovest jedno normalno pojačanje”, iza sna me prenu hrapavi bariton pijanog Engleza: “What are you fucking doing now? We are waiting for half an hour!”
Gurnuo sam znatiželjnu nosinu kroz prozor, trljam oči i gledam šareno društvo sa Žnjana. Ćelavi nabildani Popaj zalijeva alkoholom razuzdanu ekipu, pa svi skupa kreću na kupanje uz neku njihovu, navijačku - aleaaale i ta divna neprospavana noć. Drugi “Ultra music festival” po redu je počeo, više od 100.000 mladih sa svih kontinenata slilo se u Split, The Republic of Croatia, European Union.
– Tribalo bi ih prijavit. Kad su doma, manji su od makova zrna, a ovdi galame ne mo’š oka sklopit – grinta žena i meškolji...
Gurnuo sam znatiželjnu nosinu kroz prozor, trljam oči i gledam šareno društvo sa Žnjana. Ćelavi nabildani Popaj zalijeva alkoholom razuzdanu ekipu, pa svi skupa kreću na kupanje uz neku njihovu, navijačku - aleaaale i ta divna neprospavana noć. Drugi “Ultra music festival” po redu je počeo, više od 100.000 mladih sa svih kontinenata slilo se u Split, The Republic of Croatia, European Union.
– Tribalo bi ih prijavit. Kad su doma, manji su od makova zrna, a ovdi galame ne mo’š oka sklopit – grinta žena i meškolji...