Deset je sati ujutro, a u dvorani na stadionu na Poljudu, u kojoj djeluje Klub tajlandskog boksa “Tigar”, trening je u punom zamahu. Petnaestak mladih ljudi, djevojaka i mladića, naporno vježbaju. Odjekuju udarci, povici trenera. U kutu dvorane sjedi i sve to nadzire Branko Cikatić.
Njegovo ime stoji prvo na popisu osvajača K1 turnira. Kada je osvojio taj prvi turnir, 1993. godine, imao je 38 godina i 208 dana. Do danas je ostao najstariji osvajač turnira, koji je osvojio na fascinantan način – nokautom u sve tri borbe.
Od tada, mnogo se toga promijenilo. Svoj klub Cikatić je oživio pred ljeto, kada se nakon mnogih peripetija vratio iz Zagreba u Split, opremio dvije dvorane i krenuo u treniranje mladih boraca. Njegov način treninga, kao i njegovi životni principi, ne trpe komp...
Njegovo ime stoji prvo na popisu osvajača K1 turnira. Kada je osvojio taj prvi turnir, 1993. godine, imao je 38 godina i 208 dana. Do danas je ostao najstariji osvajač turnira, koji je osvojio na fascinantan način – nokautom u sve tri borbe.
Od tada, mnogo se toga promijenilo. Svoj klub Cikatić je oživio pred ljeto, kada se nakon mnogih peripetija vratio iz Zagreba u Split, opremio dvije dvorane i krenuo u treniranje mladih boraca. Njegov način treninga, kao i njegovi životni principi, ne trpe komp...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....