Doajen, jedina je riječ koja može opisati status i ugled koji u njemačkom svijetu kirurgije uživa dr. Leopold Mihaljević. Rođeni Poljičanin iz Ostrvica prije 44 godine došao je u njemački grad Darmstadt, nedaleko od Frankfurta, gdje je počeo liječničku karijeru iz snova.
Apsolvent Medicinskog fakulteta u Zagrebu nakon kratkog vremena stažiranja u Šibeniku i Splitu te rada u Domu zdravlja u Šestanovcu kvalitetnu perspektivu napretka vidio je jedino u inozemstvu. Došavši u Darmstadt, ne samo da je uspio u kratkom roku savladati njemački jezik, nego je iznova položio njemački državni ispit, napisao doktorat, počeo raditi u anesteziji i kirurgiji, dogurao do mjesta asistenta, zatim glavnog liječnika i kasnije šefa Kirurgije i bolnice u Heppenheimu.
Njegove zasluge za unapređenje zdravstvenih standarda i tehnologije operiranja u Njemačkoj su iznimne. Među prvima je uveo endoskopske operacije, a danas je jedan od najpriznatijih stručnjaka za zahvate na želucu, debelom crijevu, jednjaku i gušterači. S ekipom od 12 suradnika do danas je obavio više od stotinu tisuća operacija, a da nikada nitko od pacijenata na njegov posao nije uložio žalbu.
 |
| Dr. Leopold Mihaljević |
Pred takvom nevjerojatnom serijom epiteta ne čudi što je Leopold Mihaljević pred kraj prošle godine primio počasnu plaketu okruga Bergstrasse, koju su prije njega primali tek ugledni njemački političari iz pokrajine Hessen.
- Kirurgija je moj život. Ne postoji godina u mojoj karijeri u kojoj sam bio na odmoru više od deset dana. Iznimno sam zahvalan Njemačkoj za sve što mi je dala i pružila i osjećam svojom obvezom da joj vratim kvalitetnim radom - rekao nam je dr. Mihaljević u razgovoru koji smo vodili u klinici Bergstrasse u Heppenheimu.
Premda je “poljički vlaj”, kako u šali za sebe kaže, upravo proslavio 70. rođendan, i dalje svako jutro točno u 7 sati dolazi na radno mjesto, odakle se ne miče sve do večernjih sati. Njegovo je omiljeno dnevno štivo “Frankfurter Allgemeine Zeitung”, a u rijetko slobodno vrijeme, vjerovali ili ne, četiri puta tjedno trči po desetak kilometara.
- U životu nisam popio kapi alkohola ni popušio cigaretu. Shvaćam poziv kirurga puno širim nego što je to uobičajeno. Kirurg ne vrši samo operacije, nego se mora neprestano brinuti o stanju svojih pacijenata, misliti jednostavno i direktno i zalagati se za kvalitetan oporavak pacijenta nakon operacije - govori Mihaljević. U to smo se mogli uvjeriti prilikom šetnje hodnicima bolnice Bergstrasse.
Unatoč neprestanim pozivima iz operacijske sale, gdje je i tijekom našeg razgovora morao nekoliko puta otići, Mihaljević se rukuje s pacijentima, raspituje o zdravlju, terapijama i svojim kontaktima pokušava ubrzati daljnje rehabilitacijske tretmane. Zajedno sa svojom sestrom hrvatski je radoholičar Njemačkoj stavio na raspolaganje još četiri vrhunska liječnika.
Naime, i dva Mihaljevićeva sina, André i Nicolas, te dvije kćeri njegove sestre, koja živi u Darmstadtu, odabrali su medicinu kao životni poziv. Štoviše, u liječničkoj ekipi Leopolda Mihaljevića u klinici “Bergstrasse” radi i hrvatski kirurg dr. Mario Kolar, kojemu njegov iskusni šef predviđa veliku karijeru.
U rijetkim trenucima kad operacijsku salu zamijeni uredom, Mihaljevićev pogled je uperen u veliku sliku stare splitske Rive sa gradskim zidinama. Split i Hrvatska i dalje su njegova velika ljubav. Svake godine po tjedan dana boravi u gradu pod Marjanom, gdje voli sjesti na Rivu i pročitati, dakako, “Frankfurter Allgemeine”, ali i “Slobodnu Dalmaciju”.
- Nikada neću zaboraviti siromaštvo u kojem smo živjeli prije na selu u Ostrvicama. Vjerujem da me to u životu obilježilo. I kao student u Zagrebu trpio sam glad i hladnoću. Uvijek sam se borio. Međutim, upornim radom i voljom čovjek sve može preokrenuti i postići - siguran je Mihaljević čijim je posredstvom tijekom rata u Hrvatsku upućeno više od 400 tona infuzija, mnoštvo ostalih lijekova i medicinskih pomagala, kao i nekoliko bolničkih automobila. Nikada za to nije tražio medijsku pozornost ni priznanice. Danas kaže da mu je to bilo sasvim normalno i da bi opet tako postupio.
- Nitko nije toliko mlad da neće ostariti, nitko nije toliko bogat da neće osiromašiti, a nitko nije toliko zdrav da ne može oboljeti. Tako glasi omiljeni moto Mihaljevića, koji istodobno oslikava nesigurnost koju je kao mladi liječnik napustio, ali i novo, perspektivno okruženje u kojem se našao. - Kada sam tek stigao u Njemačku, bio sam fasciniran kada bih uživo na televiziji gledao prijenose debata iz Bundestaga. Takvo što nisam poznavao. Jako sam se zanimao za Nijemce i njihovu povijest.
Integracija, učenje jezika i prilagođavanje novoj sredini bile su sasvim normalne pojave - govori nam kirurg koji s kolegama po struci u Hrvatskoj nema baš previše kontakta. - Rado pođem u Hrvatsku, u Split, na selo, volim Poljica i svoj rodni kraj, gdje mi je i roditeljska kuća. Uvijek sam spreman pomoći. Međutim, iako tamo imam stan, više ne bih mogao živjeti ni u Splitu ni u Hrvatskoj. Ljudi drukčije razmišljaju i imaju druge prioritete.
Meni je važno zdravlje mojih pacijenata, a zadovoljan sam na primjer i svojim starim automobilom. Naučio sam živjeti za svoj rad. Svi koji su počeli sa mnom raditi u klinici ‘Bergstrasse’ već su otišli u mirovinu. Ja i dalje dolazim na posao prvi, a odlazim kući zadnji. Činim to s entuzijazmom - zaključio je Mihaljević i otišao prema operacijskoj sali.
edi zelić