Realnost hrvatske brodogradnje je surova – to je spalionica javnog novca u čiju je sanaciju i restrukturiranje od 1992. do 2015. utrošeno više od 30 milijardi kuna poreznih obveznika, što s rastućim rashodom kamata na dug daje učinak sa značajnim fiskalnim posljedicama i za budući razvoj Hrvatske.
Jasno je da naši najveći škverovi nisu bili dorasli tržišnim izazovima i opstali su jedino na teret državnog proračuna, pa je privatizacija bila logičan put prema strateškom pozicioniranju brodogradnje.
Kroz proces restrukturiranja naši veliki škverovi znatno su smanjili broj zaposlenih, pada im proizvodnja, smanjuju se prihodi od prodaje i izvoza, a usmjeravanje na izvanbrodograđevnu proizvodnju pokazuje se jedinim izlazom. No, summa summarum, učinci restrukturiranja i privatiz...