Slijepa Lucija Brešković redovno studira i osvaja medalje, ali i rezimira: Bolje da sve ne vidim!

Kako ćemo te prepoznati, pitam Luciju Brešković na kraju kratkoga telefonskog dogovora. Zaustila sam, ali nije imalo smisla reći joj po čemu će ona prepoznati mene i kolegu, jer Lucija ne vidi. To joj, međutim, ne smeta da redovno studira i osvaja sportske medalje, a baš zato smo je u jeku humanitarne akcije Zaklade "Čujem, vjerujem, vidim" i htjeli upoznati. Ona osjeća vašu nelagodu, izvježbana je, i zatim me spašava, jer lako i brzinski rješava stvar:

- Ja sam albino i ne možete me falit!

Mobitel na centimetar od nosa

Još i to! Znala sam da je gotovo slijepa, vidi tek deset posto, ali ne i da na plećima nosi i lako prepoznatljivo obilježje genske mutacije. Ali brzo shvaćate da je pred vama pravi borac vedra duha s kojim ćete o zdravstvenim poteškoćama razgovarati kao o obi...