No, nije to jedina uljara “Bilaja”, jer druga se, još veća, smjestila uz magistralu, na području Svinca. Jedna prerađuje tri, a druga šest tona maslina na sat. A sve u rukama mladića koji se rada ne boji i jedne dame, koliko vrijedne, toliko i lijepe.
- Moj pokojni punac Ivan Najev sve je ovo zamislio i počeo stvarati - pun ponosa veli nam Ivica Miljak, koji je s Ivanom, sestrom svoje supruge Anite, preuzeo posao, i uspio ga i poboljšati i modernizirati i stvoriti novi, pravi brend.
Ne bez truda, naravno, jer ovaj posao traži angažman cijele obitelji.
- Prosječna, četveročlana obitelj koja ima oko 500 maslina može živjeti od svoga rada, kazuje nam, a znamo da osim pogona za preradu i on sam brine o maslinicima u kojima raste gotovo tisuću maslina.
Tri mjeseca čišćenja
- Radio sam dugo u Italiji, po zanimanju sam strojar, i vjerojatno bih tamo i ostao da me punac nije zvao u više navrata da se vratim. Bit će kruha za sve, kazao je, i to je istina - veli nam.U vrijeme berbe maslina uljara radi punom parom. Prerađuju se masline, teče ulje, a nakon svake „makinje“ radi se pauza za pranje i čišćenje cijelog pogona. Nakon tog intenzivnog razdoblja prerade slijedi tromjesečni posao apsolutnog čišćenja pogona. A znate kakvi su strojari! Svaki se djelić ogromnog pogona rastavlja, svaki se detalj čisti, konzervira, slaže, a oni dijelovi koji trebaju promjenu bivaju izmijenjeni...
 |
| Pakiranja maslinova ulja Benedicta Terra Dalmatia |
Naš narod koliko je bogat dušom, nije baš financijski jak. Pa je mnogima „lakše“ upotrebu uljare platiti u ulju, maslinama, a ne u „živoj lovi“. Tu je ekipa uljare “Bilaja” napravila pravi potez. Unaprijed provjere kakvoću maslina koje ljudi donose u uljaru, unaprijed se dogovore, otkupe urod od svojih kooperanata, samo svježe plodove maslina, dodaju tome svoj vlastiti urod i naprave svoje ekstra djevičansko maslinovo ulje “Benedicta Terra Dalmatia”. Blagoslovljena, sveta zemlja Dalmacija. Sistemom hladne prerade, bez oksidacije, svu tu ljubav i čežnju za savršenstvom pretočili su u zlatne kapi...
- Dizajnirali smo posebnu bocu u kojoj se ulje nudi na tržištu. Emajlirana bijela boca je naš zaštitni znak. Po našoj je ideji stvorena i takvu smo je sa svim pravima zaštitili. U njoj naše ulje odlazi na tržišta u svijetu. Naći ćete je i u Americi i u Kini, po Europi - veli nam Miljak.
Nema taloga
U Hrvatskoj ju je pak teško naći, tek u vrhunskim ribljim restoranima, u rijetkim suvenirnicama, jer nije proizvodnja tog rajskog ulja toliko velika da se dade svugdje plasirati.No, vratimo se na uljare, gdje je strojar svoj na svome, i gazda i radnik, kaže. Oplemenio je prostor i uveo nešto što našem čoviku, koji teško pristaje na promjene, donosi ipak novitet kojem ne može odoljeti.
- Mi na kraju procesa proizvodnje imamo filtrirano ulje, pa kada čovjek dobije svoje ulje, ono je bez trunke taloga, to ljudima puno znači. Odvajamo i kominu, koju potom vraćam u maslinik, kao gnojivo.
Uz otok Brač, doznajemo, koji je bio najmaslinarskiji dio ondašnje države – upravo je kraj oko Marine druga općina po broju stabala. Zato su uljare “Bilaja” na pravome mjestu i zato će, ako Bog da, još generacijama hraniti obitelji naših domaćina. U prilog tome ide i činjenica kako su uvijek imali podršku lokalne zajednice.
- Uvijek su bili korektni, izađu nam u susret, baš kao i mi njima, tu smo jedni za druge, premda nismo ovisni jedni o drugima - veli nam Ivica.
Za plasman svojeg ulja na svjetsko tržište dugo se pripremao, pa je imao baš svu potrebnu dokumentaciju kada je proizvod trebalo poslati na druge kontinente. Taj mu proces, kazuje nam, nije bio ni najmanje stresan. Kada proizvođač zna da mu je otkup osiguran – mirno spava.
- Nudile su nam se brojne agencije, kako bi u naše ime aplicirale na europske fondove. Još uvijek se ništa od toga nije realiziralo, ali čekamo. Recimo, prijedlog da stavimo solarne panele na krov uljare, kako bismo osigurali i sami proizvodili energiju jedan je od mogućih idućih poteza - kaže uljar.
Brati i preraditi u istom danu
Naglašava važnost obitelji u ovom obiteljskom poslu, nije zalud O u OPG-u upravo to.- Svi smo ko jedno, i radimo ko jedno - kazuje. No, u poslu ima i loših dana, sezona čak. Recimo ova prošla je za sve maslinare i uljare bila zamalo pa kobna. Urod je podbacio.
- Tijekom sezone znam zaposliti i po deset, petnaest radnika, jer posla ima more. No, prošlu sam sezonu doslovno odradio sam - veli nam i dodaje:
Kod nas je posao kompleksan. Imamo proizvodnju, obradu, prodaju, održavanje, marketing, sve to traži puno truda, ali se isplati.
U razgovoru s Ivicom Miljkom prešli smo i teme vezane baš uz poljoprivredu. Veli nam kako je jako važno poručiti i sadašnjim, a možda i budućim maslinarima - da masline u istom danu i beru i prerađuju, to im je, kaže, garancija da će završni proizvod biti visokokvalitetno ulje. Isto tako drži da bi se berba trebala odvijati u vrijeme kada je više od 70 posto plodova zeleno. No, to ipak ovisi, naglašava, o ukusima ljudi, neki vole da im je ulje „gorče“, neki da im je „blaže“.