Nisu rijetki treneri koji navijače i novinare uvjeravaju kako u ligaškoj stanci uopće nisu važni rezultati pripremnih utakmica. No, malo nas tko može uvjeriti u ne baš česte trenerske teze "kako je važnije od uigravanja momčadi u pripremama pružati šansu svim igračima".
Poslije niza prijateljskih provjera nogometaša Šibenčana za proljetni dio sezone, ne znamo kojoj se od tih (trenerskih) teorija prikloniti. Pogotovu poslije izjave jednog od najiskusnijih nogometaša Šibenika nakon neugodnog poraza(3:5) u "generalci" s drugim sastavom Hajduka: – Dobro smo još i prošli, trebali smo popiti još koji pogodak!
Što kaže statistika
Ako pripremne utakmice nisu dale sve precizne odgovore na dvojbe stručnog stožera HNK Šibenik, zašto ne posegnuti za statistikom jesenskog dijela prvenstva, koji su Šibenčani završili na prvome mjestu s 27 bodova ili pet bodova prednosti u odnosu na najopasnijeg suparnika, momčad Varaždina.
Ta statistika otkriva da su u pet kola (Lučko, Hajduk II, Kustošija, Dinamo II, Varaždin) Šibenčani osvojili petnaest bodova uz gol-razliku od 11:1, a u preostalih 8 kola 12 bodova, uz gol-razliku 10:10.
U spomenutom nizu od pet utakmica svaki put u početnom sastavu su se našli vratar Labrović i kapetan Maleš, četiri puta su susret počinjali Blaić, Musa, Vukorepa, Pandža, Bulat, Celić, Roca, Princ i Antunović, a po triput Pecolaj i Kukec.
Kad bi trener Borimir Perković, kao temeljni kriterij uzeo spomenutu statistiku, onda nema dvojbe oko početnog sastava za utakmicu u Osijeku: Labrović – Blaić, Vukorepa, Pandža, Musa – Roca, Bulat, Celić – Princ, Antunović, Maleš.
Problem, dakako, nastaje činjenicom da Pandža, zbog tri žuta kartona, ne smije istrčati na osječki travnjak. Stoga se treneru Borimiru Perkoviću u tom slučaju nude samo dvije varijante. Posegnuti za stasitim stoperom Karlom Bilićem ili jesenskom, ali pragmatskom formulom, po kojoj Roca seli na stopera, a Barišić u veznu liniju.
Neugodna istina
Možda ne bismo uopće posezali za, vjerujemo, zanimljivim statističkim podacima da je ove zime Šubićevac imao više od jedne pridošlice (Karla Bilića). Valja, dakako, i poštovati (dugoročnu) strategiju kluba o tome "kako je rješavanje infrastrukturnih problema na Šubićevcu jednako važno kao proljetni prvoligaški juriš".
Tu strategiju podržavamo i zbog još uvijek gorkog osjećaja da je Šibenik svoje jedine službene europske utakmice prije 10 godina morao kao domaćin igrati u Dugopolju i Splitu. Iz prostog razloga, što nije udovoljavao (pre)strogim kriterijima za međunarodnu licenciju.
No, ako se vratimo travnjaku, koji je temeljno ogledalo klupske politike, i "generalci" s drugim sastavom Hajduka, teško je prihvatiti istinu da su bijele nade (bez ustoličenih prvotimaca Palaverse, Bradarića, Nejašmića…) prosto "rastakale" Šibenčane kojima nisu mogli do kraja parirati minule jeseni.
Zato vjerujemo da će trener Borimir Perković, suprotno neuvjerljivoj tezi "da smo jesenas igrali dobro od prvog do zadnjeg kola", dobro razmisliti o statistici u pet sjajnih kola. Da ne treba previše mudrovati kraj zdravih očiju i jasnih podataka. Ili Perković i njegovi suradnici više od istine vole dalmatinsku i prkosnu "uvik kontra"!?