Bračani o posljednjem zvonaru: Po našem Juri možete sat namjestiti

Kad smo stanovnike Splitske na otoku Braču, mjesta koje administrativno pripada Supetru, upitali gdje možemo pronaći crkvenog zvonara Juricu Čeprnića, jedna mještanka spremno je odgovorila:

– To je najlakše. Stanite malo prije podneva ispred crkve posvećene Blaženoj Djevici Mariji u Stomorni i on će biti tamo.

Jurica, zaista, dolazi po dužnosti 10 minuta prije podneva. On je zvonar, i to posljednji na otoku Braču, kako sam ponosno ističe. Sve ostale zvonare već je zamijenio automatski mehanizam.

– Struja košta, Jure je jeftin – sa smiješkom objašnjava Jurica svoje osebujno zanimanje.

’Gripa me je jednom omela’

Njegova karijera traje osam godina i, kako se čini, nastavit će se. Dužnosti mu nisu jednostavne – zvoni tri puta dnevno: ujutro u šest, u podne, pa opet navečer. I tako svaki dan.

– Samo jedanput nisam zvonio, kad sam imao gripu. Tada je netko drugi uskočio. Inače svaki put zvonim i nikad ne zakasnim.

To je potvrdila i njegova susjeda Marija, koja ga je čekala pred crkvom s bocom domaćeg soka.

– Po našem Juri možete sat namjestiti – otkrila nam je.

Za blagdanskih dana, kao što su bili ovi upravo minuli božićno-novogodišnji, Jure zvoni potežući dva konopca. Tako zvone dva zvona istovremeno, a inače je dovoljno jedno. Na velike blagdane, kad je potrebna svečana zvonjava, pomažu mu i sumještani.

– Najviše je posla ljeti kada slavimo našu fjeru Velu Gospu. Tada se slavi i zvoni svečano svaki dan, osam dana prije fjere.

Svećenik ga simbolično plati. Za blagoslova kuća mještani izdvoje i za Juru, pa mu je siječanj financijski najisplativiji mjesec. Premda on to ne radi zbog novca.

Zvoniti se mora

Jednom mu je sada već bivši mjesni svećenik kazao da nije ni potrebno zvoniti, osim na Božić i fjeru. Jurica je taj prijedlog odbacio i pristao je svakodnevno zvoniti besplatno, jer, kaže, zvoniti se mora.

– Don Toni iz Supetra rekao mi je jednom: Jure, da nije tebe, tko bi ovdje zvonio? – ponosno se prisjeća zvonar.

Dokad će Jurica biti zvonar u svojoj Splitskoj?

– Dok mi to budu dopuštali, ja ću zvoniti – naglo je, ali odlučno razgovor zaključio Jure i pojurio u kampanel odzvoniti podne, točno u trenutku kad su se kazaljke na satu preklopile.

Fjere ne mogu bez Jurice Uz zvona, Jurina druga strast su fjere. Dostojno obiđe i proslavi zaštitnika svakog bračkog mjesta, pa i najmanjeg, a na mnogima navečer i zapjeva s gostujućim bendom. Propušta samo slavlja u udaljenijim otočnim mjestima jer, pita se, tko bi onda navečer zvonio u Splitskoj.