Slobodna Dalmacija

Povratak na naslovnicu

SMS komentar pošaljite na 666555 sa ključnom riječi SLD, (3,72 kn/sms).

Bandić toliko voli Zagreb da ne sumnjam kako će voljeti i Remetinec. Ivo

Detalji o usluzi >

SMS komentar pošaljite na 666555 sa ključnom riječi SLD, (3,72 kn/sms).

Bandić toliko voli Zagreb da ne sumnjam kako će voljeti i Remetinec. Ivo

Detalji o usluzi >

Linija X

Objavljeno 31.07.2011. u 17:59

šibenska košarkaška reprezentativka

INTERVIEW Antonija Mišura: Na terenu psujem kao kočijaš

Simpatično mi je što imam 700 obožavatelja na Facebooku, ali uvijek ću radije izabrati sportsko priznanje nego titulu za miss - kaže sportašica koja se i s EP u Poljskoj vratila s titulom najljepše
Teško je reći je li šibenski ženski košarkaški klub poznatiji po nebrojenim športskim trofejima ili po Antoniji Mišuri, plavokosoj krasotici pod obručima, zbog čije je ljepote postala popularna čak i ženska hrvatska košarkaška reprezentacija, čija je Antonija članica.

Ovu 23-godišnju organizatoricu igre, visoku 181 centimetar, na preklanjskim Mediteranskim igrama u Pescari fotoreporteri su proglasili najljepšom sportašicom Mediterana. I iako to ne ulazi u službeni broj medalja, ipak je velika čast kada te 80-ak akreditiranih fotografa iz 23 svjetske zemlje proglasi missicom i kad po broju glasova daleko iza tebe ostane Francesca Piccinini, talijanska odbojkašica koja u svojoj zemlji uživa veliku popularnost i kao fotomodel.

Inače, šibenska se ljepotica i s nedavnog EP-a u Poljskoj vratila ovjenčana titulom najljepše, ali i ne samo to, briljantnim igrama koje je na terenu pružala pokazala je da je puno više od samo lijepog lica . I ona sama uvijek će, veli, radije izabrati titulu najbolje nego najljepše košarkašice, zbog čega je bila iznimno ponosna kada je nedavno u ruke primila priznanje za najbolju sportašicu Šibensko-kninske županije u prethodnoj godini.

A osim loptanja pod obručima Antonija obožava modu, shopping i – jednog košarkaša. Naime, već je sedam godina u sretnoj vezi s košarkašem novog prvoligaša Jolly JBS-a Markom Sandrićem (23).

Antonija nikada ne skida osmijeh s lica i sve rado pozdravlja, sa svima popriča, prokomentira nešto, čak i s onima koji je zastanu samo pozdraviti i pohvaliti joj igru ili udijeliti kompliment. Tako je bilo i za vrijeme ovog razgovora u šibenskom kafiću - jedan stariji gospodin nije mogao izdržati da joj ne kaže kako je njezin nedavni nastup u Poljskoj na EP-u bio praznik za oči iz dva razloga. Jedan je, naravno, jer je “lipa ka slika”, a drugi jer “igra za pet”. I to je činjenica, sve ostalo je nebitno.
Antonija sa sestrom blizankom Ivanom i starijom Meri (lijevo)....

Sve je Hello Kitty

Mnogi ne znaju da imaš i sestru blizanku?

- Istina, istina. Moja sestra Ivana je mlađa od mene tri minute, dvojajčane smo blizanke i karakterno, ali i fizički, poprilično različite. Ona je crnka, prava šminkerica, a ja sportašica i plavuša. Ona je ‘prizemljenija’ od mene, a ja sam pravo dijete u duši koje bi da može odjenulo sve s logotipom Hello Kitty. A i cijela mi je soba obojena u ružičastu, pa me često pitaju kada ću napokon odrasti?

U kakvoj si obitelji odrasla?

- Ja sam jedina sportašica u familiji, iako su se i tata Ivica i mama Ankica, danas oboje umirovljenici, u mladosti rekreativno bavili športom. Odrasla sam u skladnoj obitelji i imala sam prekrasno djetinjstvo. Nas tri sestre, osim Ivane tu je još i najstarija Meri koja je već udana, oduvijek smo imale posebno blizak odnos i danas smo najbolje prijateljice. Sestre znaju sve moje brige.

Kako to da si počela trenirati košarku?

....a s dečkom Markom, također košarkašem,
planira brak i dvoje djece / Cropix
- Zapravo je kriva moja starija sestra Meri, ona je prva počela. Imala sam desetak godina kada sam odlučila otići na prvi trening u KK Vidike. To je bilo prije punih trinaest godina. U međuvremenu je Meri odustala, a ja ostala. Zapravo nikada nisam ni pomislila da odustanem, čak i u teškim trenucima sportski me duh tjerao naprijed. Uporna sam i ne odustajem tako lako. Evo, baš sam ovih dana upisala i fakultet Turističkog menadžmenta ovdje u Šibeniku. Nakon mature u Prometno-tehničkoj školi nisam nastavila školovanje jer mi se činilo da neću moći uskladiti treninge i studijske obveze, pa sam nekoliko godina pauzirala. A onda je nedavno moj momak Marko diplomirao turizam na Hotelijerskom fakultetu u Opatiji i pokazao mi svojim primjerom da je sve moguće. A i on je profesionalni košarkaš.

Je li Marko ljubomoran na to što te stalno proglašavaju najljepšom, što ti nepoznati ljudi dijele komplimente?

- Ma kakvi. Imamo predivan odnos koji se već sedam godina zasniva na povjerenju i nikada nismo imali nesuglasica zbog toga što meni netko daje komplimente. Pa to je kompliment i njemu, zar ne? Marko i ja zapravo gotovo i živimo zajedno jer smo skupa dan i noć. Ne izlazimo puno, osim na duge kave ili predvečernje šetnje, a i sportaši smo, a noćarenje ne ide s tim.

Kako si upoznala Marka?

- Zapravo smo zajedno odrasli, zgrada do zgrade, znali smo se cijeli život. A onda se prije sedam godina rodila ljubav. On je meni prišao prvi, družili smo se isprva na klupicama kao i svi mladi. Oboje smo sportaši, imamo razumijevanja za naše obveze, pa ima dana kad se stignemo vidjeti kratko između dva treninga ili navečer kad sve odradimo. A ovih dana, kad je pauza između sezona, zajedno treniramo, igramo basket ili trčimo. A kad se odlučimo opustiti, ko pravi penzioneri odemo na šetnju i sladoled u Vodice (smijeh). I najviše volim kad preko ljeta s mojom sestrom i njenim suprugom odemo nekoliko dana nekamo brodom. Baš smo se vratili s Kornata, to je raj.

Je li Marko onaj pravi?

- Za mene je. Vidim se s njim u braku jednog dana, voljela bih da imamo dvoje djece, curicu i dečka, slažemo se u svemu, osim u shoppingu. Tu sam shvatila da ga je bolje ne voditi, jer me nakon prvog dućana već nervozno pita kad ćemo na kavu (smijeh). Zato šopingiram sa sestrama ili prijateljicom.

Znaš li da tvoja grupa obožavatelja na Facebooku broji gotovo 700 ljudi?


- (smijeh) Sestra mi je rekla. Simpatično mi je to, bila bih luda i kad bi rekla da mi nije drago, ali nije mi to najbitnije u životu. Ja čak niti nemam Facebook profil, ne znam što bih s tim, a sa svima s kojima želim komunicirati to odradim preko Skypea. I uvijek ću radije izabrati sportsko priznanje nego titulu miss, za mene se ništa ne može mjeriti s nedavno osvojenim petim mjestom u Poljskoj na EP-u i s činjenicom da dogodine idem na Olimpijske igre. Pa onda činjenica da sam s Jollyem osvojila sve moguće titule, a u prvoj sezoni kada sam zaigrala njih čak pet. To me pokreće, a ne komplimenti da sam lijepa.

Jesi li imala manekenskih ponuda?


-Jesam, ali sam ih najčešće odbijala. Ne stignem, a i nekako se ne vidim u tom svijetu. No, nije mi stran, jer sam već bila zaštitno lice Life Wellnes centra, hotela Olympia u Vodicama, nešto sam snimala za Nike, a nedavno sam dobila ponudu da snimim reklamu o uspješnim ženama, što ću prihvatiti. Ali, recimo, od izbora za Miss sporta sam odustala.

Što misliš, jesi li više na oca ili na majku?

- Oboje gledaju moje utakmice, ali je mama smirenija od tate, a ja sam na njega. Toliko sam temperamentna da u žaru igre često opsujem, što iznenadi moje suigračice, pa su me u šali prozvali ‘malim kočijašem’. Zanimljivo je da u stvarnom životu, osim nekih poštapalica tu i tamo, gotovo uopće ne psujem, ali na terenu postanem opasna (smijeh). Valjda me ponese i to ne mogu kontrolirati.

Bi li jednog dana voljela osjetiti europske ili svjetske parkete?

-Voljela bih nakon Šibenika naći angažman negdje u Španjolskoj ili Italiji i usput naučiti ova dva jezika što mi je velika želja. Voljela bih ostvariti sve svoje snove, zaigrati u ženskom NBA-u, ali korak po korak. Želim još odraditi dvije godine ugovora u Jollyu, a onda dalje. I, da, želim medalju s Olimpijade u Londonu…odlazak tamo će biti ispunjenje svih športskih snova.

Fotke za uspomenu


Pamtiš li neke smiješne muške ulete koje si doživjela?

- Ma, bilo je toga, ali ljudi se najčešće žele samo sa mnom slikati. Nedavno, na EP-u u Poljskoj su me neki fotografi snimali, a pored mene je bio neki dečko za glavu niži od mene i kroz smijeh je dobacio snimateljima da sad može i umrijeti. Smiješno mi je to. Dobila sam u Poljskoj i plišanog medvjedića, pa mi je jedan darovao moju sliku, ima toga, najviše lijepog.

Osjećaš li koji put da su druge sportašice ljubomorne na tebe?

- Moje cure u klubu sigurno nisu, s njima sam u predivnim odnosima. Na telefonu smo non – stop jer se uskoro udaje naša Marta Čakić, reprezentativka, za svog Niku. Bit će to super svadba jer smo sve košarkašice. Ljubomore sigurno ima, ali ima i puno lijepih sportašica. Ne razumijem ljude koji imaju predrasude da su sve košarkašice muškobanjaste. Normalno da smo mišićavije od drugih žena, ali se znamo i srediti. Pogledajte samo Blanku Vlašić ili Lanu Banely. Sve ljepotice.

Nevena Banić
fOTO Nikolina Vuković Stipaničev

Putovanja za shopping

– Obišla sam gotovo sve europske zemlje i dobar dio svjetskih, ali nikada nisam bila u Americi. To mi je velika želja. I u svakoj zemlji u koju idem obavezno obavim shopping i tvrdim da je najbolji u Španjolskoj i Italiji. I, da, volim kupovati na sniženjima i još uvijek se ne znam spakirati za putovanja, pa uvijek ponesem previše stvari od kojih većinu na kraju ne obučem. Nepopravljiva sam po tom pitanju.

Psić u rebatinkama

Na što voliš trošiti novce?
- Nije tajna da se volim srediti, našminkati, lijepo obući. Nakon košarke, shopping mi je najdraža razonoda. I trošim na sve ‘živo i neživo’, od nakita do odjeće, ali moja sestra Meri reći će da je moj najbolje utrošeni novac moja mezimica psić Fancy, mali pinč koji me uveseljava već dvije godine i kojem nekad ne dam disati koliko mi je slatka. I na nju u posljednje vrijeme trošim puno novca, pa je postala baš fancy (smijeh). Kupila sam joj i rebatinke, a i ponosna je vlasnica mog dresa u psećoj varijanti. Dala sam joj sašiti dresić s mojim brojem 10, koji nosi kad ja igram utakmice.

O kuhanju: Moram nahraniti Marka

– Zasad mi najbolje ide sve što je iz kesice (smijeh). Ali to je tako kad živiš s roditeljima i kad mama odlično i rado kuha. Ali jednog dana kad se udam za Marka morat ću naučiti kuhati, jer treba nahraniti čovjeka od dva metra.