Vlasnik tvrtke iz Vrgorca: Htio bih ulagati, zaposliti radnike i širiti proizvodnju, ali mi ne daju!

Dok nam se s televizijskih ekrana svakodnevno obraćaju političari svih boja uvjeravajući narod kako oni znaju rješenje za izlaz iz gospodarske krize, priča poduzetnika Ivice Vukovića , vlasnika vrgoračke tvrtke “Krah”, o devetogodišnjoj agoniji s hrvatskim pravosudno - političkim aparatom pokazuje da nitko od tih slatkorječivaca s TV ekrana, bez obzira na stranačku pripadnost, ništa drugo niti ne zna nego “bajanjem bajki” narodu mazati oči. Jer da je hrvatska stvarnost išta drugačija, ova bi priča bila davno završena.

Dakle, Vukovićeva tvrtka “Krah” bavi se proizvodnjom i to cijevi za niskotlačnu kanalizaciju. Osnovani su 2001. godine, a rade u dva pogona – u Vrgorcu gdje se proizvode cijevi i u Rašćanima gdje se proizvode alati za proizvodnju tih cijevi. I upravo ti pogoni, koje je “Krah” zakupio od tvrtke “Metaloprema” d.o.o. u stečaju, a kojoj je vlasnik i osnivač bio “Brodosplit” su “sporni element” u cijeloj ovoj priči i ono što koči daljnji razvoj ove tvrtke koja od svog osnutka bilježi samo dobre rezultate i povećanje izvoza i dobiti iz godine u godinu.

- Mi smo 21. srpnja 2001. godine Ugovorom o zakupu s pravom prvokupa preuzeli Brodosplitov pogon u Rašćanima s ukupno 21 radnikom i to na rok od pet godina. Iza toga smo, u veljači 2002. godine to isto napravili i s pogonom u Vrgorcu gdje smo preuzeli 22 radnika. Obvezali smo se da ćemo pogone dovesti u ispravno stanje. Pogon u Rašćanima sličio je na Sunju ‘91., bio je totalno devastiran, šta se god moglo odnijeti bilo je odneseno, nije bilo struje, vode... Obvezali smo se da ćemo uložiti u obnovu 150 tisuća DEM, a da će nam taj novac biti kompenziran kroz najamninu. U Vrgorcu smo se obvezali isto uz ulaganje od 200 tisuća DEM. Najamnina za oba ova pogona tad je iznosila 10 tisuća DEM. Također, preuzeli smo sve obveze koje su postojale prema radnicima – počinje priču Vuković.

Nakon uređenja u Rašćanima 2002. i Vrgorcu 2003. godine počinje se s proizvodnjom. Iz “Kraha” tada pozivaju i komisiju Brodosplita, kao vlasnika “Metalopreme”, da procijeni kolika su bila ulaganja u te pogone. Komisija ih je procijenila na milijun i pol kuna.

- Kompenzirali smo tu najamninu do konca 2003., a 2004. godine u travnju, “Metaloprema” ide u stečaj. No, prije odlaska u stečaj, nama ovi iz Brodosplita, kad smo sklapali ugovor u zakupu, nisu rekli istinu, prevarili su nas. Naime, 2000. godine u rujnu Vlada RH, kad je sanirala sva hrvatska brodogradilišta, oduzela im je svu imovinu koja nije bila u direktnoj vezi s proizvodnjom brodova pa tako i ova dva pogona. Nisu nam to rekli, no mi smo poslije saznali za tu odluku. Otišli smo odmah u Središnji ured za upravljanje državnom imovinom kod tadašnjeg državnog tajnika Grge Ivezića – govori Vuković.

Država se briše iz vlasništva

Država 2002. godine u nekoliko navrata traži preko DORH-a uknjiženje prava vlasništva, a tek četiri godine kasnije, 31. svibnja 2006. godine Općinski sud u Vrgorcu pravomoćno rješava da se država upisuje kao vlasnik pogona u Rašćanima za cijelo. “Krah” je još i prije tražio od države da kupi pogone, veli vlasnik Vuković, a čim su dobili rješenje o uknjiženju države kao vlasnika, pišu Središnjem uredu za upravljanje državnom imovinom da im ugovor o zakupu ističe i da žele s državom kao vlasnikom pogona napraviti novi ugovor o zakupu.

Kako je “Metaloprema” u međuvremenu, 2004. godine otišla u stečaj, nakon ovog sudskog rješenja stečajni upravitelj ulaže žalbu iako je, tvrdi Vuković pokazujući nam dokumente, rok za njeno podnošenje već istekao. No, Županijski je sud u Splitu prihvaća i presudom od 26. svibnja 2008. RH se briše kao vlasnik nekretnina u Rašćanima.

- Država nam, pak, šalje odgovor da im treba neka dodatna dokumentacija i mi to šaljemo. No, tad sve umire, nema više nikakvog odgovora, nitko se ne javlja. Pišemo požurnice, no ništa se ne događa. “Metaloprema” je još 1999. prodavala pogone, ali ih nitko nije htio kupiti. Nama ih nisu ni nudili na prodaju jer su znali da ih ne mogu prodati. Stečajnom upravitelju rekao sam da smo prema državi podnijeli zahtjev za kupnju pogona jer je to državno, a ne od “Metalopreme” u stečaju. No, stečajni upravitelj dovodi svog procjenitelja koji je, bez da je ušao uopće u pogon, vršio procjenu naših ulaganja.

I jednog dana dođem na posao i veli mi tajnica da sam izašao u novine. Kad ono piše da smo Baldo Butirić (tadašnji direktor Metalopreme – op.a.) i ja oštetili “Metalopremu” za 866 tisuća kuna i da smo dobili kaznenu prijavu zbog zloporabe ovlasti u gospodarskom poslovanju. Došao sam kod tadašnjeg istražnog suca Marka Brdara sa svom dokumentacijom, saslušani su svi svjedoci i ODO je 31. svibnja 2006. godine odustao od kaznenog progona. No, tad stečajni upravitelj tuži “Krah” da ne plaćamo najamninu. Mi smo je uredno plaćali prvih pet godina, no dalje nismo htjeli jer kome da plaćam kad se još ne zna čiji su pogoni – kazuje naš sugovornik.

Nakon toga, veli, odlazi s predstavnikom sindikata kod Petra Tolića, tadašnjeg pomoćnika ministra gospodarstva Branka Vukelića, da im pomogne riješiti problem.

Sve smo platili

- Lijepo nas je primio, pričali smo pola sata, no onda je dobio telefonski poziv, izašao iz prostorije i kad se vratio, rekao nam je da nema vremena s nama pričati i da idemo iz njegova ureda, praktički nas je potjerao. U stečaju “Metalopreme” izmijenila su se dva stečajna suca, a treći, Ante Čapkun imao je namjeru riješiti problem. U tu svrhu otkupili smo svu pokretnu imovinu “Metalopreme”, sve stare strojeve i za to platili milijun i 220 tisuća kuna. No, opet nije išlo. Stečajni sudac je podnio zahtjev za razrješenje stečajnog upravitelja Marka Bitange, no nakon žalbe, on je vraćen, a za novog stečajnog suca se određuje Jozo Ćaleta – govori dalje Vuković. Prepričava i kako je sa svojim problemom upoznao i predsjednika Ivu Josipovića.

- Kad je izabran Josipović za predsjednika, pozvao je izaslanstva svih općina na sastanak i u onom iz Vrgorca sam bio i ja. Složio sam svu dokumentaciju, rekao sam mu u nekoliko minuta što me muči i da ako ima vremena i želje da to pročita, a ako ne, da baci jer da nije prvi koji je to iskidao i da se neću ljutiti. No, ubrzo sam pozvan u Ministarstvo gospodarstva kod čovjeka koji je bio zadužen za sektor industrije. Otišao sam s odvjetnikom i predložili smo da, budući da se vodi parnica oko vlasništva, a kako su većinski vjerovnici “Metalopreme” država (jer je škver još tad bio državni) i Porezna uprava, da ćemo svim vjerovnicima i svim onima koji su u stečaju kao vjerovnici, isplatiti sva potraživanja u 100 posto iznosu.

Kako je država te pogone, kad ih je uzela, procijenila na oko dva milijuna i 200 tisuća maraka odnosno oko osam milijuna kuna, rekli smo da ćemo razliku od tražbina do pune cijene platiti Brodosplitu da nam proda poslovne udjele “Metalopreme” pa da mi možemo pokrenuti stečaj s preustrojem, likvidirati poduzeće, preuzeti sve ljude i normalno raditi. Ovaj iz Ministarstva je pristao na to, no desetak dana poslije, kad sam zvao da vidim što ćemo s tim, događa se opet obrat.

Amnezija u MInistarstvu

Čovjek odjednom doživljava amneziju, ne sjeća se da smo razgovarali, izgubio je pamćenje. Tako je i taj pokušaj propao i nikad nisam dobio odgovor na službeni dopis poslan nakon tog razgovora – ogorčeno priča vlasnik vrgoračke tvrtke. Nakon promjene vlasti na izborima, dolaskom Kukuriku koalicije, dobio je poziv od ministra poduzetništva i obrta Gorana Marasa da dođe na razgovor.

- Meni Maras veli tada da će mi se, kad se ministarstvo ekipira, javiti njegov čovjek. Kako je reka, tako je napravija i uskoro me zove njegov pomoćnik Stjepan Koraj. Dođem s istim prijedlogom kao i prije. Također, podnio sam zahtjev Brodosplitu za kupnju poslovnih udjela, no oni to odbijaju pod izgovorom da to ne mogu napraviti jer su prodani DIV-u. Kako je škver to odbio, kazali su mi da pošaljem dopis u Ministarstvo gospodarstva. Poslao sam, ali kao da i nisam – govori Vuković i ističe da je osnovni problem to što država još vodi spor sa stečajnim upraviteljem oko vlasništva i što se još ne zna čiji su pogoni.

- I ako se to ne zna, kome ja da platim najamninu. Nađite mi jednu firmu u Hrvatskoj koja slaže dobit na banku, a ne ulaže. Takav je poduzetnik lud, a jedan od njih sam ja jer bi htio ulagati i širiti proizvodnju i zaposliti nove ljude, a ne mogu. Meni bi bilo najpametnije da sve zatvorim i odem, ali neću iz dišpeta, neću jer mi je žao ljudi koji rade u mojoj tvrtki i koji su pravi i pošteni – zaključuje Vuković koji se, usprkos svemu, ipak nada brzom rješenju ove zavrzlame.

‘Ne zna se ni ko pije ni ko plaća’ - Na kraju, situacija je takva da je “Metaloprema” d.o.o. devet godina u stečaju koji može trajati tko zna koliko još. Nemaju nikakvu opremu jer smo je mi kupili, a nekretnine je još 2000. godine preuzela država. Zbog cijele ove situacije u kojoj se ne zna tko pije tko plaća, mi ne možemo niti u stečajnom postupku, a niti od države kupiti po poštenoj cijeni pogone u kojima radimo, a niti imamo s kim zaključiti novi ugovor o zakupu. Ne tražimo mi od države nikakvu materijalnu pomoć, već samo da nam omogući da po poštenoj cijeni kupimo pogone u kojima već 12 godina radimo, a za koje država ionako ne zna što će s njima - zaključuje vlasnik vrgoračkog “Kraha”.